Kad je Vladimir Putin bio predsjednik, volio je kratko, pomalo ironično odgovarati na teška pitanja. Na primjer, 2000. godine, kada ga je američki televizijski voditelj talk showa Larry King upitao što se dogodilo s Kurskom, Putin je odgovorio: "Potonuo je."
Sada kada je Putin premijer, manje vremena posvećuje pitanjima obrane i vanjske politike, a mnogo više vremena bavi se ekonomskim problemima zemlje.
Stoga bismo ga mogli pitati: "Vladimire Vladimiroviču, što se dogodilo s burzom prošli tjedan?" Njegov bi odgovor mogao biti: "I potonuo je."
Zapravo, tržište je doživjelo niz rekordnih padova, baš kao što je nekada ostvarivalo rekordne dobitke. Do sada je globalna kriza utjecala na ruski financijski sektor u smislu visoke inflacije i pada tržišta dionica.
To je također dovelo do slabljenja bankarskog sektora. Čini se da svaki drugi tjedan druga ruska banka trči do vlade tražeći zajam od državnog mirovinskog fonda. Bankari su vjerojatno mislili da većina Rusa ionako neće živjeti dovoljno dugo da postanu umirovljenici, a bankama je novac danas prijeko potreban.
Financijska kriza u SAD-u naglašava koliko je bio pogrešan ekonomski kurs Rusije. Rusija je uložila oko 100 milijardi dolara od svojih 568 milijardi dolara zlatnih i deviznih rezervi u američke hipotekarne divove Fannie Mae i Freddie Mac. Pad cijena dionica od 40 posto ovih velikih kreditnih tvrtki pokrenuo je ozbiljna pitanja o njihovoj solventnosti i sposobnosti da ispoštuju svoje dužničke obveze, uključujući 100 milijardi dolara koje je Rusija uložila iz svojih rezervi.
Mnogi ruski analitičari, poslovni ljudi i državni dužnosnici pokušavaju umiriti javnost argumentom da su američki hipotekarni divovi daleko od bankrota, što znači da otprilike 18 posto ruskih zlatnih i deviznih rezervi koje su uložene u te tvrtke neće biti izgubljen. Pokušavaju nas uvjeriti da globalna kriza neće utjecati na Rusiju. Kažu nam da će ruske financijske institucije napredovati, iako se banke i hipotekarne tvrtke diljem svijeta bore za preživljavanje. Iako cijene nekretnina u cijelom svijetu strmoglavo padaju, stručnjaci kažu da će vrijednosti nekretnina u Moskvi i Sankt Peterburgu nastaviti rasti, kao da se ništa alarmantno ne događa.
Ukratko, rečeno nam je da je ruski kapitalizam samodostatan, nepobjediv i jedinstven, ne za razliku od pogleda Josifa Staljina na njegovo socijalističko društvo. Nije posve jasno zašto su naša vlada i poslovni čelnici tako revno pokušavali otvoriti rusko tržište i uvući nas u globalnu ekonomiju ako sada namjeravamo voditi neku vrstu samotnjačkog života, ekonomski izolirani od svega što se događa s ostatkom svijeta. Glavno pitanje je: Što ćemo kada se globalni ekonomski sustav sruši?
Ali loše vijesti za vladu obično su dobre vijesti za oporbu. Tko tu može biti na dobitku?
Liberali naivno misle da će pad svjetskih cijena nafte značiti kraj vladavine Putina i predsjednika Dmitrija Medvedeva. Ali oporba može preuzeti i zadržati vlast samo ako ima alternativu za ponuditi. Nažalost, ima nekoliko održivih politika koje se razlikuju od onih koje je vodila propala vlada.
To je glavni problem s glavnom ruskom oporbenom skupinom, Drugom Rusijom: može okupiti samo komičan alternativni parlament poput Narodne skupštine i slabo posjećene Marševe nezadovoljnika.
Boris Kagarlitsky, suradnik Transnacionalnog instituta, direktor je Instituta za globalizaciju i društvene pokrete u Moskvi. Njegova posljednja knjiga je Carstvo periferije: Rusija i svjetski sustav (2008.)
The Moscow Times, 24. srpnja 2008