Ne postoji ništa poput buđenja urlika iz prirode da zamrzne zvuk i bijes koji grči geopolitičku šahovsku ploču – i utopi snove o promjeni režima, optužbama za „agresivno ponašanje“ i sitnim igrama moći.
Najnoviji sveobuhvatni izvještaj Međuvladine platforme za naučno-političku politiku o biodiverzitetu i uslugama ekosistema (IPBES), povezane s različitim agencijama UN (UNEP, UNDP, Unesco, FAO), oštar je podsjetnik na to gdje bi se globalni prioriteti trebali koncentrirati.
Sir Robert Watson, predsjedavajući IPBES-a, mogao je sažeti izvještaj u dvije strašne rečenice: „Zdravlje ekosistema od kojih zavisimo mi i sve druge vrste se pogoršava brže nego ikad. Mi nagrizamo same temelje naših ekonomija, sredstava za život, sigurnosti hrane, zdravlja i kvaliteta života širom svijeta.”
Ono što IPBES dokumentuje, na osnovu rada 145 naučnika i stručnjaka iz 50 zemalja u protekle tri godine, uz doprinose još 310 stručnjaka, nije ništa manje od puta koji vodi ka novom masovnom izumiranju. I ovoga puta dželati smo mi.
Usred mnoštva znakova upozorenja, ovo je samo nekoliko alarmantnih indikatora:
* 75% kopnenog okoliša je do danas “ozbiljno izmijenjeno” ljudskim djelovanjem (morska sredina 66%);
* preko 85% močvara prisutnih u 1700. izgubljeno je do 2000. godine; gubitak močvara je trenutno tri puta brži, u procentima, od gubitka šuma;
* trenutna stopa globalnog izumiranja vrsta je desetine do stotine puta više u odnosu na prosek u poslednjih 10 miliona godina. I stopa se ubrzava;
* do 1 milion vrsta je u opasnosti od izumiranja, mnoge u roku od decenija;
* preko 500,000 vrsta od procijenjenih 5.9 miliona kopnenih vrsta na svijetu nema dovoljno staništa za dugoročni opstanak bez obnove staništa;
* skoro 33% koralja koji formiraju grebene, morskih pasa i srodnika ajkula, te preko 33% morskih sisara prijeti izumiranje;
* oko 821 milion ljudi suočava se sa nesigurnošću hrane u Aziji i Africi;
* oko 40% globalne populacije nema pristup čistoj i bezbednoj vodi za piće;
* preko 80% globalnih otpadnih voda se netretirano ispušta u okoliš;
* između 300 i 400 miliona tona teških metala, otapala, toksičnog mulja i drugog otpada iz industrijskih objekata godišnje se baci u svjetske vode;
* zagađenje plastikom od 1980. godine poraslo je 10 puta;
* 5.6 gigatona emisija CO2 godišnje se izdvaja u morskim i kopnenim ekosistemima; to je ekvivalentno 60% globalnih emisija fosilnih goriva;
* oko 11% svjetske populacije je pothranjeno;
* bilo je 100 miliona hektara poljoprivredne ekspanzije u tropima od 1980. do 2000. godine, uglavnom stočarstvo u Latinskoj Americi (+42 miliona ha) i plantaže u jugoistočnoj Aziji (-7.5 miliona ha, od čega je 80% uljane palme) , polovina na račun netaknutih šuma;
* biomasa divljih životinja je opala za 82%;
* 33% morskih ribljih fondova u 2015. ulovljeno je na neodrživim nivoima; 60% se lovi do maksimalne održivosti; samo 7% je nedovoljno izlovljeno;
* projektovano smanjenje riblje biomase do kraja veka u scenarijima niskog i visokog zagrevanja klime kreće se od 3% do 25%;
* danas je ostalo samo 68% globalne šumske površine u poređenju sa procijenjenim predindustrijskim nivoom;
* 5% vrsta je u opasnosti od izumiranja samo od zagrijavanja od 2°C, a to se povećava na nevjerovatnih 16% pri zagrijavanju od 4.3°C;
* čak i za globalno zagrijavanje od 1.5 do 2 stepena, predviđa se da će se većina kopnenih vrsta značajno smanjiti;
* 345 milijardi dolara se dodjeljuje globalno kao subvencije za fosilna goriva, što rezultira ukupnim troškovima od 5 biliona dolara, uključujući propadanje prirode, dok ugalj čini 52% subvencija nakon oporezivanja, nafta 33% i prirodni plin oko 10%;
* rastuća nejednakost; BDP po glavi stanovnika u razvijenim zemljama je 50 puta veći nego u najmanje razvijenim zemljama.
Pazite na fitoplankton
Krčenje šuma u amazonskoj prašumi, prekomjerni ribolov širom Azije, koralji izbijeljeni klimatskim promjenama u Velikom koraljnom grebenu, proliferacija pesticida, plastična apokalipsa – ove pošasti mogu na kraju zahvatiti čudan naslov. Ali skoro nevidljiv Lebdenje fitoplanktona u okeanima je potpuno zanemareno – čak i ako po važnosti prevazilazi bilo koju geopolitičku igru moći. Fitoplankton nosi besprijekorne ekološke karakteristike, apsorbira mnogo ugljičnog dioksida; a jede ga zooplankton i, preko morskog lanca, završava na našim stolovima za večeru.
Političke sile koje su, čini se, zauzete pripremama za Konferenciju UN-a o biodiverzitetu 2020. u Kini, koja bi trebala postaviti nove ciljeve koje u praksi niko neće slijediti, baš kao i prethodni ciljevi postavljeni u Japanu 2010. To je ključno da primijetimo da vlada Sjedinjenih Država – u još jednom slikovitom primjeru “vodstva” – nije ratifikovala konvenciju o biološkoj raznolikosti.
Veoma detaljno izvještaj pripremljen za francusko predsjedavanje G7 i sastanak ministara okoliša G7 ranije ove sedmice u Parizu, OECD je barem pokušao podići ljestvicu posljedica gubitka biodiverziteta i pljačke ekosistema, postavljajući „ekonomski i poslovni slučaj za hitne i ambiciozne akcija na biodiverzitet” i navodeći 10 prioritetnih oblasti za djelovanje.
Bez obzira na sve priče o naplaćivanju poreza na fosilna goriva i agrobiznis divove koji degradiraju ili uništavaju divlje životinje i okoliš, ne očekujte značajan napredak. Jer uz sve prosvijetljene znakove alarma, apsolutno ništa se ne može postići ako ne postoji radikalna transformacija trenutne, omnicidne, neoliberalne dogme koja podupire kazino kapitalizam – mazivo našeg svjetskog sistema.
Izvještaj IPBES-a pokušava staviti hrabro lice pred pustoš, insistirajući da još nije kasno da se napravi razlika, karakterizirajući moguću “transformativnu promjenu” kao “osnovnu, sistemsku reorganizaciju kroz tehnološke, ekonomske i društvene faktore, uključujući paradigme , ciljeve i vrijednosti.”
Recite to Gospodarima Univerzuma interesima koji profitiraju od hiperkapitalizma. IPBES barem priznaje „protivljenje onih koji imaju interese u statusu quo“, naivno se kladeći da bi javno dobro moglo prevladati.
Ipak, mape puta su dostupne, a kako je sada malo ih se može uporediti s njima Politika operacija: Iskopavanje savremenog kapitalizma, Sandro Mezzadra i Brett Neilson, fino slojevito, multidisciplinarno istraživanje sprovedeno od Berlina do Bologne i od Sidneja do Buenos Airesa.
Ova knjiga koju morate pročitati „iskopava“ kognitivnu disonancu ugrađenu u turbulentni hiperkapitalizam bez granica, ispitujući kako njegove operacije kruže, definiraju i konačno koloniziraju cijeli spektar života na zemlji.
Analiza je usredotočena na korelaciju tri definirajuća vektora: ekstrakcija, logistika i finansije. I upravo tako funkcionira hiperkapitalizam; racionalizovana sveobuhvatna ekstrakcija, povezana sa logistikom globalnih lanaca snabdevanja, i „nevidljivi“ algoritmi za maksimiziranje profita.
Samo razumijevanjem ovih korelacija moguće je vidjeti kako hiperkapitalizam proizvodi vlastitu politiku – i kupuje svoje političare. A možda je također moguće zamisliti novi brend politike koji nadilazi vladavinu hiperkapitalizma.
Izbor je oštar – i na kraju uključuje tanatopiju koja uništava biodiverzitet. Sada nazad na posao.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati