Izgleda kao prava zombi apokalipsa. Bakterije za koje smo mislili da smo ih osvojili ponovo su u maršu, pobjeđujući gotovo sve pokušaje njihovog klanja. Probivši vanjske zidove, stigli su do naše posljednje linije odbrane. Otpornost na antibiotike jedna je od najvećih prijetnji ljudskom zdravlju.
Infekcije koje je nekada bilo lako suzbiti sada prijete našim životima. Ljekari upozoravaju da rutinske procedure, poput carskog reza, zamjene kuka i kemoterapije, jednog dana moglo postati nemoguće, zbog rizika od izlaganja pacijenata smrtonosnoj infekciji. Već samo u Evropskoj uniji, 25,000 ljudi godišnje ubije bakterije otporne na antibiotike.
Ipak, naša posljednja obrana – rijetki lijekovi na koje bakterije još nisu postale imune – se divlje rasipaju. Dok većina doktora nastoji da ih koristi precizno i štedljivo, neke stočne farme ih bukvalno prskaju. Dodaju ih u hranu i vodu za cijela stada goveda, svinja ili živine: ne za liječenje bolesti, već za prevenciju.
Ili čak ni to. Pedesetih godina prošlog vijeka farmeri su otkrili da male količine antibiotika koji se dodaju hrani pospješuju rast životinja. Upotreba antibiotika kao promotora rasta – niske doze koje se rutinski primjenjuju – jeste savršena formula za stvaranje otpornosti bakterija. Ipak, mnoge zemlje i dalje dozvoljavaju ovu nepromišljenu praksu. Američka uprava za hranu i lijekove traži od farmaceutskih kompanija da se dobrovoljno suzdrže od označavanja antibiotika kao promotora rasta. Ali uz klimanje i namigivanje, predlaže da se oni rebrendiraju za “nove terapijske indikacije”. Oko 75% antibiotika koji se koriste u SAD-u se hrane farmskim životinjama. Naš grad je pod opsadom, a mi rušimo vlastitu odbranu.
EU i UK nisu uzori. Guardian je otkrio da se ovdje prodaju i svinjetina i piletina inficiran otpornim superbakterijama. Nečuveno, to je još uvijek legalno u Velikoj Britaniji dozirati pilićima fluorokinolone, moćni antibiotici koji spašavaju mnoge ljudske živote: praksa koju su čak i SAD zabranile.
Ali u drugim aspektima, SAD, čija korporativna stočarska proizvodnja više liči na HG Wells Ostrvo doktora Moreau od svega što biste prepoznali kao poljoprivredu, čini da naše metode izgledaju vrli. Prošle sedmice, otkrila je Alijansa za spašavanje naših antibiotika da SAD u prosjeku koriste otprilike pet puta više antibiotika po životinji nego Velika Britanija.
Zašto? Zato što ih gomilajte visoko, prodajte im niski model uzgoja tamo, u kojem je ogroman broj životinja odgajane u užasnim uslovima na megafarmama, ne može se održati bez masovnih lijekova. Životinje jesu odvikao tako mlad, toliko su oslabljeni i toliko pretrpani da su potrebne ekstremne metode da bi se održale u životu i rastu. Utjecaji nisu ograničeni samo na SAD: kada Amerika kihne, svijet uhvati salmonelu otpornu na antibiotike.
Postoji hitna potreba za globalna zabrana masovnog tretmana stoke antibioticimai o bilo kakvoj upotrebi antibiotika u krajnjoj instanci u poljoprivredi. Koliko god da je ovo teško za ekonomiju megafarmi, ljudski život je važniji. Ali dešava se suprotno. Američka vlada se nada da će iskoristiti trgovinske sporazume kako bi slomila otpor drugih nacija prema svojim poljoprivrednim praksama. I Velika Britanija je na vrhu svoje liste.
EU zabranjuje uvoz mesa koje proizvodi neka od odvratnih sredstava razvijenih u SAD-u, kao što je ubrizgavanje goveda hormonima koji potiču rast, hranjenje svinja raktopaminom (lijekom koji povećava njihovu težinu, ali može uzrokovati lomljenje kostiju i degeneraciju njihovih motoričkih funkcija), i pranje leševa pilića hlorom. To znači da je isključeno najjeftinije, najodvratnije meso, čija proizvodnja najviše zavisi od masovnog uzimanja antibiotika, čime se farmerima nudi određeni stepen zaštite. Izloženi punoj konkurenciji sa američkim modelom, bili bi suočeni sa izborom da ponove njegove ekscese (uključujući raskalašnu upotrebu antibiotika) ili da propadnu.
Vjeruje li itko vladi Velike Britanije da će održati standarde EU nakon što odemo? Ja ne. Čini se da američka vlada nas vidi kao svoju evropsku predstojnicu. u novembru, To je saopštio Trampov sekretar za trgovinu Vilbur Ros ukidanje pravila EU o hrani koja se ovdje trenutno primjenjuju bila bi "kritična komponenta svake trgovinske rasprave" sa Ujedinjenim Kraljevstvom.
U januaru je američki pregovarač za trgovinu farmama Ted McKinney rekao je na Oksfordskoj poljoprivrednoj konferenciji da mu je "muka i umor" od britanskih pritužbi o američkim poljoprivrednim standardima. Možda i ne iznenađuje: do 2014. bio je šef globalnih korporativnih poslova u kompaniji za proizvodnju lijekova za stoku Elanco Animal Health. U ovoj ulozi, on lobirao za niže globalne standarde na lijek za svinje raktopamin, koji je proizvodila njegova kompanija.
Pa ko će im odoljeti? Naš trgovinski sekretar, Liam Fox, nakon toga je smijenjen sa svoje bivše funkcije miješanje korporativnih interesa s poslovanjem države u meri koju čak ni Dejvid Kameron nije mogao da toleriše. On se time hvalio „imamo okruženje niske regulative i niskog oporezivanja koje će se vjerovatno poboljšati samo izvan EU“. Njegovo odjeljenje je insistiralo na tome da bilo kakav trgovinski sporazum sa SAD jeste sprovedeno u tajnosti, bez uvida javnosti ili parlamentarno odobrenje. Nema nagrada za pogađanje zašto.
U pregovorima sa SAD, naša vlada, koja očajnički želi dogovor, nema ni snagu ni stručnost. U inauguracijskim trgovinskim diskusijama prošle godine, Velika Britanija je bila nije u mogućnosti da postavi nijednog iskusnog trgovinskog pregovarača, dok su SAD imale 20. Kod kuće, mreža konzervativnih istraživačkih centara lobira za radikalnu deregulaciju poljoprivrede. Našim političkim sistemom, kao i političkim sistemom SAD-a, dominiraju veliki biznisi i veliki novac. Sa stanovišta milionera koji su finansirali kampanju za odlazak, svrha Brexita je da omogući biznisima da pobegnu od zaštite javnosti koju pruža EU.
Dakle, kakva je nada da se odbranimo od američkih poljoprivrednih praksi i njihovih brojnih utjecaja na ljudsko zdravlje, uključujući ponovno pojavu zombija poraženih bakterija? Pa, kao i uvek, nada je u nama. Kroz ogroman otpor, predvođen aktivistima kampanje u Britaniji, narod Evrope je uspeo da pobedi štetno Transatlantsko trgovinsko i investiciono partnerstvo (TTIP), uprkos ogromnim resursima koje su SAD, Evropska komisija i vlada Ujedinjenog Kraljevstva uložile u njegovo promovisanje.
Moramo se oduprijeti vladinoj trgovinskoj agendi sa istom odlučnošću. Kada su ljudi glasali za Brexit, njihova želja da povrate kontrolu bila je iskrena i duboko se osjećala. Dakle, nemojmo ga predati ni SAD ni britanskim korporacijama i njihovim marendama u vladi. Za ili protiv Brexita, svi bismo trebali zahtijevati da trgovinski pregovori budu odgovorni ljudima i parlamentu, a ne da ih nasamo spajaju jezivi lobisti. Naši životi možda čak i zavise od toga.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati