Treći način je politički termin koji je postao popularan kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih i povezan je s novom laburističkom administracijom Tonyja Blaira, koji je bio britanski premijer od 1997. do 2007. godine, ali i s administracijom Billa Clintona u SAD-u. (1993-2001) i Gerhard Schroder u Njemačkoj (1998-2005), respektivno. Sam termin je razvio britanski sociolog Anthony Giddens i označava posebnu političku ideologiju koja se zalaže za takozvanu “centrističku” politiku.
U suštini, prijedlozi Trećeg puta nastoje pomiriti desničarsku i ljevičarsku politiku. Konkretnije, „Treći put“ ima za cilj da integriše ekonomske politike desnog centra i socijalne politike levog centra. Kao takav, „Treći put“ zapravo nije ništa drugo do politička strategija čiji je osnovni cilj održavanje hegemonije kapitalizma tako što će sistem učiniti osjetljivim na kulturnu i društvenu osjetljivost. Zanemarivanje lijevog boka, prihvaćanje teze o „catch-all” i labavljenje utjecaja rada na ekonomiju i društvo u cjelini uz istovremeno promoviranje politike multikulturalizma definiraju politiku i strategiju socijaldemokratskih partija koje su postale dio pokreta "Treći put".
Ne budite zabune, Syriza ulazi u novu eru sa Kasselakisom na čelu stranke.
Zaista, do kasnih 1990-ih, praktično sve socijaldemokratske stranke u naprednim kapitalističkim društvima postale su žrtvom fatalne privlačnosti mentaliteta Trećeg puta, dok su se tradicionalne vrijednosti i vjerovanja stare ljevice pridružile smetlištu istorije. Jedina država u zapadnom svijetu s radikalnom lijevom strankom koja se nije borila za vlast na zemlji koju je postavio Treći put bila je Grčka.
Sve do nedavno, tj.
Dio objašnjenja za “kašnjenje” grčkih ljevičarskih partija u usvajanju pristupa “Trećeg puta” je da socijaldemokratija nikada nije uspostavljena u Grčkoj. Tokom 20. vijeka, većina ljevice u zemlji bila je povezana s marksističko-lenjinističkom komunističkom partijom, pod nazivom KKE, ali veliki rascjep se dogodio 1968. nakon sovjetske invazije na Čehoslovačku. Velika grupa se odvojila od KKE, formirajući KKE Interijer, koji se na kraju poistovetio sa evrokomunizmom, političkim pokretom koji je procvetao kasnih 1970-ih u nekoliko zapadnoevropskih komunističkih partija i nastojao da uvede socijalizam izvan političke i ideološke orbite sovjetskog komunizma. .
Koalicija radikalne ljevice (Syriza) vuče korijene iz unutrašnjosti KKE, iako je eurokomunizam nestao kao međunarodna struja ubrzo nakon svog rođenja i, za sve praktične namjere i svrhe, stranka Siriza koja je došla na vlast u Grčkoj 2015. politička organizacija koja nije imala nikakve uočljive ideološke crte osim izražene averzije prema merama fiskalne štednje koje su zemlji nametnuli njeni međunarodni kreditori – naime, Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond – kao uslov za sporazume o spašavanju koji su sklopljeni 2010. odnosno 2012. godine.
Međutim, dok je bila na vlasti, Syriza je doživjela ogromnu metamorfozu. Dilema izbora između otpora i kapitulacije razriješena je u korist ove druge. Syriza je obećala biračima da će napustiti mjere štednje i u stvari raskomadati memorandum o spašavanju. Zauzvrat, ne samo da je nastavio da sprovodi isti program štednje koji su sprovodile prethodne grčke vlade, već je na kraju potpisivanje trećeg memoranduma o spašavanju.
Štaviše, Siriza je i prije dolaska na vlast pokrenula niz poteza koji su imali za cilj da preoblikuju politički profil stranke u skladu s trendovima uočenim u onim zapadnim socijaldemokratskim strankama koje su usvojile prijedloge „Trećeg puta“. Proces Syrizine transformacije u mejnstrim stranku nastavio se nesmetano i kada je „levica“ bila na vlasti (od 2015-2019) i ponovo u opoziciji (2019-2023). Ipak, iako je bilo potpuno jasno da je stranka, pod vodstvom Alexisa Ciprasa i njegovog unutarnjeg tima, bila sklona napuštanju svoje tradicije radikalne politike i da je istaknuta lijeva frakcija unutar Sirize bila preslaba da zaustavi taj proces, bilo je uopšte nije jasno gde se nalazi baza stranke.
Odgovor na tu misteriju otkriven je tokom izbora za rukovodstvo koji su održani upravo prošle nedjelje kada su članovi stranke izabrali gej, liberalnog, bivšeg Goldman Sachs trgovac, investitor u pomorstvu i politički neofit Stefanos Kasselakis na čelu nekada radikalne ljevičarske stranke Syriza.
Cipras se povukao s mjesta šefa Sirize nakon ponižavajućeg poraza njegove stranke na općim izborima u junu 2023. S obzirom na sve slabiju podršku javnosti, Ciprasova ostavka je bila neizbježna, ali pitanje zašto su članovi Sirize (iako treba reći da je oko 40,000 registrovano kao članovi na licu mjesta) odlučili da budućnost stranke stave u ruke nekoga ko je bio je slab na politici i težak marketing na društvenim mrežama tokom svoje kampanje, dovoljno govori o političkim procesima koje su pokrenuli Cipras i njegov uži krug u proteklih 9 godina ili tako nešto.
Kasselakis, bez iskustva u politici i bez ljevičarskih uvjerenja, ali uz blagoslov samog Ciprasa i njegovih najbližih saradnika, pobijedio je bivšeg ministra rada Effi Achtsioglou u drugom krugu izbora, izazvavši šok širom grčke ljevice.
Idealan scenario za budućnost Sirize koji je zamislio njen novi lider je da ona postane ogledalo Demokratske stranke u Sjedinjenim Državama. Možda oni koji su glasali za Kasselakisa nisu upoznati sa američkom politikom i pravom bojom Demokratske stranke, ali to je vizija od koje se nesumnjivo naježi kičma pripadnika stare garde unutar Sirize jer oni sigurno znaju da je to recept za potpuni nestanak ljevice sa grčke političke scene.
Najvjerovatnije, dakle, partiji predstoje podjele i sukobi, a ne jedinstvo i mir. Na kraju, stvarni, formalni rascjep stranke Syriza također se ne može isključiti. Zaista, viši kadar Syrize i bivši ministar obrazovanja Nikos Filis rekao je u televizijskom intervjuu prije neki dan da je Kasselakis “mješanac između Beppea Grilla [talijanskog komičara i suosnivača italijanske političke stranke Pokret pet zvijezda] i Trumpa”. U istom intervjuu, Filis je takođe okrivio Ciprasa za Syrizinu smrt. A Effie Achtsioglou je već odbila svaku partijsku poziciju koju joj je ponudio novi lider Syrize.
Ne budite zabune, Syriza ulazi u novu eru sa Kasselakisom na čelu stranke. Pod Ciprasom, Siriza je napustila svaki izgovor da bude radikalna ljevičarska stranka. Pod Kaselakisom, Siriza će prestati imati afinitet prema lijevoj politici u bilo kojem obliku ili obliku, što znači da će Grčka sada ostati s lenjinističko-staljinističkom komunističkom partijom kao jedinom velikom političkom snagom koja se bori za interese radničke klase.
Oh, nepodnošljiva lakoća grčke levice.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati