Uprkos izuzetno teškoj ekonomskoj situaciji uoči izbora za Nacionalnu skupštinu 6. decembra u Venecueli (koju sam izneo u prethodnom članku), Madurova vlada i Bolivarska revolucija trenutno imaju nekoliko stvari zbog kojih situacija nije sasvim tmurno kao što bi se inače moglo pomisliti. Predstaviću ovaj domaći kontekst, prvo, u smislu najnovijih akcija i politika vlade, drugo, u smislu progresivnih društvenih pokreta u Venecueli i, treće, u smislu situacije i delovanja opozicije.
Ključne nedavne politike
Nema sumnje da je ekonomska i socijalna situacija u Venecueli trenutno veoma teška, sa najvišom stopom inflacije od kada je Hugo Chavez izabran za predsednika 6. decembra 1998. godine, stalnim nedostatkom osnovnih prehrambenih proizvoda (kontrolisanom cijenom), i visoka stopa kriminala. Prepoznajući ovu tešku situaciju, za koju vlada kaže da je rezultat “ekonomskog rata” protiv vlade, predsjednik Nicolas Maduro je uspostavio niz politika osmišljenih da se pozabave problematičnim područjima njegove administracije.
Možda najintenzivniji napori u tom pogledu uloženi su u „Veliku stambenu misiju“, koja je od svog pokretanja 2011. godine izgradila skoro 850,000 domova do novembra 2015. godine i trebala bi dostići milion do kraja 2015. Već to znači da Vlada je uspjela izgraditi u prosjeku oko 200,000 novih domova godišnje od pokretanja misije, što predstavlja više od trostruko povećanje u odnosu na godišnji prosjek izgrađenih javnih domova za period 2000-2011. S obzirom na to da prosječno venecuelansko domaćinstvo ima pet članova, to znači da će više-manje pet miliona Venecuelana imati koristi od programa stambenog zbrinjavanja do kraja godine – što nije beznačajan broj ako se uzme u obzir da to predstavlja jednu šestinu ukupne populacije Venecuele od 30 godina. miliona.
Drugi veliki napor da se suprotstavi teškim okolnostima bila je nova serija politika za kontrolu inflacije, koju je predstavio u oktobru ove godine. Tokom svog dvoipogodišnjeg predsjedavanja, predsjednik Maduro je već uveo niz promjena u svoju ekonomsku politiku kako bi inflaciju i nestašice stavio pod kontrolu. Maduro je još u februaru, na primjer, najavio niz mjera koje su trebale učiniti jedan od viših zvaničnih kurseva dostupnijim široj javnosti i koje bi razmjenu valuta na crnom tržištu učinile legalnijom. Međutim, nijedna od ovih politika nije imala mnogo uticaja na probleme inflacije i nestašica.
Kao rezultat toga, Vlada je u oktobru objavila da će biti uvedena maksimalna legalna dobit. Jedan od velikih problema trenutne ekonomske situacije je taj što neki prodavci uspijevaju ostvariti prevelike profite tako što kupuju robu po izuzetno niskim cijenama kontroliranim cijenama, a zatim ih ponovno prodaju za višestruko veću cijenu. Ili uvoze robu koristeći jedan od mehanizama nižeg zvaničnog deviznog kursa, što uvoz čini izuzetno jeftinim za njih, ali onda robu ipak prodaju po ceni koja odražava cenu obračunatu po povratnom tržišnom kursu, čime takođe ostvaruju preveliki profit . Nove ekonomske mjere stoga ispituju stvarne cijene praktično svega što se prodaje u Venecueli i postavljaju granicu profita na 30 posto prvobitne cijene.
Iako su ove nove mjere bile praćene oštrim kaznama za prekršioce novih maksimalnih profita, zasad se čini da se mjera ne poštuje. Inflacija je još uvijek daleko iznad podnošljivih nivoa (preko 160 do 200 posto za 2015. godinu) i, ako se neki anegdotski izvještaji mogu generalizirati, prodavci još više pribjegavaju crnom tržištu, uskraćujući supermarkete još više proizvoda. Jedan od vjerovatnih razloga zašto ove nove mjere nisu imale mnogo efekta (još?) je taj što je nadzor cijena i profita svih proizvoda i dobavljača u Venecueli zadatak koji venecuelanska vlada ne može ispuniti. Ukratko, ovo drugo područje politike još uvijek nema pozitivan uticaj na ekonomsku situaciju.
Treći veliki politički napor za 2015. bio je u oblasti borbe protiv kriminala, sa novim programom pod nazivom „Operacija Oslobođenje i zaštita naroda“ (OLP), koji je pokrenut u julu ove godine. Na neki način ovaj program predstavlja militarizaciju borbe protiv kriminala, jer uključuje racije velikih razmjera u četvrtima visokog kriminala, koristeći ne samo policijske snage, već i Nacionalnu gardu. Vlada je jasno smatrala da takva vojna taktika postaje neophodna, ne samo zbog priliva kolumbijske paravojne organiziranog kriminala, već i zbog toga što je stopa kriminala općenito porasla u protekloj godini (djelomično zbog prisustva kolumbijske paravojne). S obzirom na visoku stopu kriminala i da prethodne mjere za njeno smanjenje nisu dale rezultate, čini se da većina Venecuelanaca odobrava OLP program. Ipak, da li će to ući u smanjenje stope kriminala, još je prerano reći.
Osim ove tri glavne oblasti stanovanja, ekonomske politike i borbe protiv kriminala, vlada također nastavlja – na istom nivou kao i prije – sve socijalne programe Chavezove vlade, poznate kao misije, kao što je u oblasti obrazovanja, subvencionira hranu, zdravstvenu zaštitu u zajednici i proširenje socijalnih davanja, između ostalih programa. Nema sumnje da je kombinacija svih ovih programa zadržala veliki dio popularnosti vlade uprkos teškoj ekonomskoj krizi kroz koju zemlja trenutno prolazi.
Narodni pokreti i organizacije
Jedna od najvećih snaga Bolivarske revolucije je uključivanje narodnih pokreta i organizacija. Iako Venecuela nikada nije imala posebno jake masovne pokrete, u odnosu na druge zemlje Latinske Amerike, kao što je Bolivija, Chavezova vlada je nastala iz progresivnih pokreta (pogledajte odličnu društvenu istoriju Venecuele Georgea Ciccariello-Mahera: Mi smo stvorili Chaveza). Ovi pokreti, uglavnom, i dalje podržavaju vladu, uprkos brojnim kritikama koje imaju na račun vlade zbog trenutne teške ekonomske situacije.
Tokom Chavezovog predsjedništva ovi pokreti su ojačani kao rezultat vladine politike da proširi i otvori prostor za njihovo učešće u vladinim društvenim programima, medijima zajednice, te putem općinskih vijeća i komuna (koje su grupacije općinskih vijeća). Svakako, postojao je određeni stepen uplitanja vlade, ali su se oni odupirali takvim naporima, što je dovelo do prilično napetosti i međusobne sumnje između vlade i grupa u zajednici. Ipak, uprkos ovim tenzijama, obje strane su vrlo jasne da im je potrebna podrška jedna drugoj i da bi podrivanje ili razbijanje redova u ovom trenutku samo doprinijelo pobjedi opozicije, što bi bilo loše za obje strane.
Nedavno se pojavila inovativna nova kampanja, poznata kao "Svaki otkucaj srca se računa", što je na neki način tipično za odnos vlade i društvenog pokreta. Predstavlja okupljanje preko 20 antikapitalističkih društvenih grupa, od kojih su mnoge kulturne. S jedne strane, kampanja je očito kampanja za podršku provladinim kandidatima koji se kandiduju za Narodnu skupštinu, ali je ipak neovisna od vlade i nastoji je gurnuti dalje ulijevo podržavajući jačanje općinskih vijeća i zajednica u Venecueli . Teško je reći da li će ova kampanja napraviti razliku na ovim izborima, ali kritička podrška koju daju vladi mogla bi napraviti razliku u izbornim krugovima koji su vrlo tesni. Ali više od toga, kampanja je također primjer kreativnosti i energije koja još uvijek postoji ispod površine venecuelanske politike, u zajednicama i društvenim pokretima, uprkos frustraciji, pa čak i ljutnji koju mnogi ljudi imaju na vladu.
Opozicija
U međuvremenu, s druge strane političke podjele, čini se da je opozicija iznutra podijeljena i slabija nego ikad, uprkos njihovom porastu u anketama. Na neki način ovo je čudna situacija, s obzirom na to da je vlada bez sumnje na drugoj najslabijoj tački od čitavih 17 godina Bolivarske revolucije (Chavez je prvi put izabran 6. decembra 1998. – tačno 17 godina prije decembarske revolucije). 6 Izbori za Narodnu skupštinu 2015.) – najslabija tačka je period pokušaja državnog udara i gašenja naftne industrije 2002. Netko bi pomislio da bi takva prilika za opoziciju poslužila da je okupi i ujedini u nastojanju da sruši vlade koju su tako dugo mrzeli.
Međutim, opozicija je i dalje duboko podijeljena između onih koji su uvjereni da je jedini način da se vrate na vlast putem rušenja vlade na bilo koji način u odnosu na one koji bi više voljeli ustavniji put do povratka vlasti. Također, nedostatak jasnog opozicionog programa čini ih da izgledaju kao da je jedino što žele svrgnuti Bolivarijsku revoluciju, ali nemaju pojma šta žele osim toga. Dio problema ovdje je u tome što je Chavez tokom svog predsjedništva uspio potpuno diskreditirati neoliberalni diskurs do te mjere da se praktično niko u opoziciji ne usudi da neoliberalizam iznese kao opozicioni program (za razliku od Argentine, gdje je Macri mogao da se kandiduje i pobijedi na neoliberalnoj platformi). Kombinacija nedostatka političkog programa i unutrašnjih podjela oko strategije učinila je gotovo nemogućim opoziciji da profitira od trenutne ranjivosti vlade u mjeri u kojoj bi inače mogla.
Gledajući prema 6D
Kao i obično, s obzirom na ogromnu većinu medijskog izvještavanja o Venecueli, postoji zajednički napor da izgleda kao da će izbori 6. decembra biti poremećeni prijevarom. Ovo je slika koju venecuelanska opozicija aktivno promiče uz besramnu pomoć međunarodnih medija, vlade SAD-a i Organizacije američkih država (njena birokracija u Washingtonu, a ne u većini zemalja članica). Međutim, svako ko se potrudio da izbliza pogleda venecuelanski izborni sistem, može brzo vidjeti da je to možda jedan od (ako ne) izbornih sistema koji su najotporniji na prevare na svijetu. Stoga ne čudi što je predsjednik Carter jednom rekao: “U stvari, od 92 izbora koje smo pratili, rekao bih da je izborni proces u Venecueli najbolji na svijetu.”
Opasnost koja je svojstvena izborima 6. decembra stoga nije prevara, već reakcija opozicije na rezultat. Ako im se ne sviđa rezultat, gotovo sigurno će tvrditi da je bilo prijevare i krenuti u još jednu nasilnu kampanju destabilizacije, baš kao što su to učinili nakon predsjedničkih izbora u aprilu 2013., na kojima je poginulo 11 ljudi, i tokom februara-maja Ulične blokade iz 2014. poznate kao "Guarimbas", u kojima su ubijene 43 osobe i ranjene stotine drugih.
Stvarni rezultat Narodne skupštine veoma je teško predvideti, jer sve zavisi od toga koliko će kandidati biti uspešni na nivou svojih izbornih okruga, kojih je 87 u celoj zemlji. Vladajući PSUV je prošlog juna održao efektivne primarne izbore za nominovanje kandidata, od kojih su mnogi prilično mladi i od kojih su polovina žene. Takođe, nedavna politika u oblasti stanovanja i borbe protiv kriminala stvorila je plus za vlast među stanovništvom. Konačno, pomaže i činjenica da se većina društvenih pokreta drži vlasti.
S druge strane, teška ekonomska situacija inflacije i nestašice je također stvorila ogromnu količinu frustracije među čavističkom bazom, gotovo nadmašujući elemente u korist vlade. Činjenica da se vodi međunarodna kampanja protiv vlade, koju vode Sjedinjene Američke Države i koju podržavaju vlade Argentine i Kolumbije, uz generalnog sekretara OAS-a Almagra, vjerovatno neće imati mnogo uticaja na same izbore, ali volje nakon toga i nastojanja da se izbori delegitimiziraju, ukoliko opozicija ne dobije rezultat kojem se nada.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati