Nakon nekoliko dana otežanog druženja i međunarodnog pritiska, sirijska vlada je pristao da dozvoli tim stručnjaka Ujedinjenih nacija posjetiti predgrađa Damaska pod kontrolom pobunjenika – mjesto očiglednog hemijskog napada prošle sedmice. Jedna neposredna posljedica je bila zasjeniti sve prethodne hemijske napade koje su inspektori UN-a otišli tamo da istraže. The debata u zapadnim medijima i zvaničnim krugovima okrenuo se najnovijem zločinu – "hemijskom napadu" koji su izvele Assadove snage. Čudno je da su političari ušli London i Pariz Trebalo bi biti tako sigurno prije nego što su nezavisne informacije bile dostupne, a tim UN-a mogao je posjetiti to područje.
U toku je intenzivna propagandna bitka uporedo sa ubilačkim ratom u Siriji. Nekoliko dana, Assadova vlada je bila otporna da dozvoli inspektorima UN-a da uđu u to područje. Opozicija je bila željna da im garantuje bezbedan prolaz kroz delove koje kontroliše. Zatim je francuska dobrotvorna organizacija Medicines Sans Frontieres (MSF) saopštila da ima izvještaje da a očigledno je korišten neurotoksični agens u napadu.
Više od 3,500 pacijenata imalo je simptome trovanja gasom, a oko 350 žrtava je umrlo u tri bolnice koje dobrotvorna organizacija podržava u Damasku. Direktor MSF-a Bart Janssens bio je oprezan govoreći to on "ne može naučno potvrditi uzrok ... niti utvrditi ko je odgovoran". Ali njegovi komentari su vjerovatno natjerali sirijsku vladu da odgovori. Damask je tvrdio da su njegove trupe ušle u "tunele terorista" i otkrile "hemijske agense". Vladine snage su navodno bile zauzete spašavanjem "ljudi koji su se gušili".
Tragedija i propaganda često su bliski saputnici u ratu. Razumniji glasovi su tvrdili da, s obzirom na okolnosti, "teret dokazivanja" leži na predsjedniku Asadu. Njegova vlada je imala obavezu, pravnu i moralnu, da dozvoli ekspertima UN-a da putuju na mjesto, samo kratku vožnju od centra Damaska. Naravno, mogućnost da grupa povezana s Al Kaidom bude Odgovornost nije mogla biti isključena. U znak da su neki elementi u sirijskoj opoziciji imali hemijske agense, Prijavljena je turska policija da je pronašao gas sarin kod članova al-Nusre, saradnika Al-Kaide koji se borio u Siriji, i izvršio niz hapšenja prošlog maja.
Sukob interesa
Pozorište rata kao što je Sirija, sa konkurentskim igračima, ima mnogo rizika od eskalacije, ali dva su posebno moćna. Jedna je sklonost onih koji su već posvećeni tome da vide samo ono što odgovara njihovom argumentu; druga tendencija da se pribjegne rasuđivanju koje zvuči previše ozbiljno da bi bilo objektivno i vjerodostojno. Nakon iskustva Iraka, oni koji su zainteresirani za istinu umjesto za geopolitičku korist trebali bi biti umorni od pretjerane ideološke posvećenosti i neumjerene iskrenosti. Jer obje tendencije su djelimično odgovorne za nered na Bliskom istoku.
Bez eksperata UN-a za hemijsko oružje koji pregledaju lokaciju, ispituju strane i ispituju dokaze, predsjednik Assad i opozicija moraju očekivati upiranje prstima. Kašnjenja u dolasku tima UN-a na lokaciju ne bi bila posebno u interesu Assada. Poznato je da se pojedini otrovni agensi raspadaju u kratkom vremenu, a što je duže potrebno ekspertima UN-a da prikupe dokaze, to su dokazi razvodnjeniji. Čijem će to interesu služiti?
Tu je spekulacije da bi neko blizak Basharu al-Assadu mogao biti glavni um iza očiglednog napada. To je ono što bi sirijska opozicija željela vidjeti, jer ništa manje vjerovatno ne bi uvjerilo predsjednika Obamu da naredi direktnu vojnu intervenciju.
The samostalanSpecijalista za Bliski istok Patrick Cockburn poznat je po svom skeptičnom izvještavanju o "hemijskim napadima" iz prošlosti. napisao je Cockburn da je "teško zamisliti bilo kakvu akciju vlade Damaska koja bi bila samodestruktivnija od sirijske vojske koja je pokrenula masivni napad hemijskim oružjem na četvrti koje drže pobunjenici u vlastitom glavnom gradu. Ipak se gomilaju dokazi da je to upravo ono što dogodilo... i da je sirijska vojska ispalila rakete ili granate koje su sadržavale otrovni gas koji je ubio stotine ljudi na istoku grada”. Opozicija je možda sposobna da proizvede dokaze o vladinim zločinima, prema Cockburnu, ali je malo vjerovatno da bi to mogla učiniti u tako velikim razmjerima kao što je ovaj.
Intrigantna, ali suprotna analiza došla je od Dana Kaszete, bivšeg oficira hemijskog korpusa američke vojske, sada vodeći privatni konsultant. Kaszeta je tvrdio da je u dosadašnjem video snimku nedostajao niz vitalnih detalja. Piše u izraelskim novinama Haaretz (paywall), Kaszeta je rekao: "Niko od ljudi koji liječe žrtve i fotografiraju ih ne nosi bilo kakvu zaštitnu opremu za hemijski rat", i "uprkos tome, čini se da niko od njih nije ozlijeđen".
Zagonetna pitanja
U ovoj magli konfuzije ostaju dva fundamentalna pitanja i malo je vjerovatno da će na njih biti konačan odgovor dok se istrage UN-a ne završe. Prvo pitanje se tiče da li je hemijsko oružje zaista korišćeno; drugi je o identitetu odgovornih za napad.
Pretpostavimo da je korišten neurotoksični agens, kao što je sugerirala ugledna dobrotvorna organizacija poput MSF-a. Ko onda snosi odgovornost? Da li je to bio čin sirijskog batističkog vodstva koje se osjećalo ohrabreno snažnim kineskim i ruskim protivljenjem zapadnim potezima da dobije odobrenje Vijeća sigurnosti za vojnu akciju u Siriji? Ili je to djelo neke marginalne opozicione grupe, očajničke da izazove odgovor Zapada protiv Assadovog režima?
Da li je neko u Assadovom najužem krugu mislio da se raspoloženje u Vašingtonu i Londonu odlučno okrenulo protiv islamista na Bliskom istoku, kao što su ukazali egipatski vojni udar i njegove posledice? Ili je neko iz opozicije vjerovao da bi predsjednik Obama, pod pritiskom domaćih jastrebova i Britanije i Francuske, mogao biti primoran da promijeni mišljenje? Da li je Damask izračunao da Sjedinjene Države neće intervenirati ako ne dobije odobrenje Vijeća sigurnosti? Ili je među protivnicima postojala kalkulacija da je Obamina nevoljnost privremena? Takva pitanja će se zadržati šta god da se dogodi u narednim danima i sedmicama.
Deepak Tripathi, član Kraljevskog istorijskog društva i Kraljevskog azijskog društva Velike Britanije i Irske, britanski je istoričar Bliskog istoka, Hladnog rata i Amerike u postsovjetskom svijetu.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati