Prvo, trogodišnja godišnjica označava polovinu Chavezovog mandata i stoga je tačka nakon koje Venecuelanci koji žele opozvati predsjednikov mandat mogu početi s peticijom za referendum o opozivu. Drugo, to je tačka u kojoj je Chavezova vlada pokrenula kampanju da pokaže dostignuća svoje administracije. I treće, slučajno, to je ista sedmica u kojoj je konačno imenovana peta sila u zemlji, Nacionalno izborno vijeće, čime su mogući opozivi referenduma i drugi izbori.
Sljedećeg jutra, u 7 ujutro, nekoliko kamiona se krišom zaustavilo u sjedištu Nacionalnog izbornog vijeća, kako bi dostavilo 3.2 miliona potpisa, koji su prikupljeni šest mjeseci ranije, za peticiju za referendum o opozivu predsjednika Huga Chaveza. Kasnije tog dana, opozicija je održala velike demonstracije, koje su privukle između 50,000 i 150,000 učesnika.
U političkoj sferi, Chavezova vlada je ostvarila veliko postignuće, a to je demokratizacija venecuelanskog društva. Uvođenje demokratskijeg ustava pruža brojne mogućnosti građanima da se direktno uključe u politiku. Osim mogućnosti uvođenja referenduma na građansku inicijativu, Ustav garantuje civilnom društvu pravo da učestvuje u izboru funkcionera u pravosuđu, građanskoj moći (pravobranilac, ombudsman za ljudska prava i glavni kontrolor) i državnoj izbornoj komisiji. .
Takođe, novi zakon o medijima omogućio je stvaranje brojnih novih radio i televizijskih kuća u zajednici, dajući običnim građanima priliku da učestvuju u širenju zabave i informacija.
Prvo, tu je bila prirodna katastrofa iz 1999., čija su klizišta izazvala između 15,000 i 30,000 smrtnih slučajeva, više od 100,000 beskućnika i preko 3.2 milijarde dolara štete. Zatim, u aprilu 2002., pokušaj državnog udara protiv Chavezove vlade izazvao je značajan bijeg kapitala i dalje značajne ekonomske gubitke. Treće, od početka decembra 2002. do kraja januara 2003. opozicija je uspjela privremeno zatvoriti primarnu industriju zemlje, industriju nafte, koja čini 80% izvoznih prihoda zemlje. Ukupna šteta uzrokovana ovim zatvaranjem procjenjuje se na između 7 i 10 milijardi dolara, što je dovelo do skoro 30% kontrakcije ekonomske aktivnosti (BNP) u prvom kvartalu 2003. i jedne od najozbiljnijih recesija u zemlji do sada.
U socijalnoj sferi, vlada je nedavno započela veliku kampanju opismenjavanja, od koje trenutno ima koristi oko milion nepismenih Venecuelanaca, i kampanju zdravstvene zaštite, koja pruža ljekare najudaljenijim siromašnim kvartovima koji ranije nisu imali nikakvu medicinsku pomoć.
Konačno, u međunarodnoj sferi, Venecuela je vodila put rekonsolidacije OPEC-a, izazivanja politike MMF-a i neoliberalne ekonomije, dovođenja u pitanje američke vanjske politike i ekonomskog i političkog ujedinjenja Latinske Amerike.
Umjereniji članovi opozicije fokusiraju se na problematičnu ekonomiju i očiglednu pro-Chavezovu dominaciju u Vrhovnom sudu i Narodnoj skupštini. Međutim, privreda, iako je sada definitivno u problemu, vjerovatno bi išla sasvim dobro, s obzirom na visoku cijenu nafte, da nije bilo spomenuta tri šoka, od kojih je dva izazvala opozicija. Što se tiče pro-Čavezove dominacije u Vrhovnom sudu i Narodnoj skupštini, to se u praksi nije razlikovalo od pro-Bušovog raspoloženja u Vrhovnom sudu SAD ili u američkom Kongresu.
Državno izborno vijeće
Jedini način na koji bi se ovaj referendum mogao dogoditi je da postoji Nacionalno izborno vijeće u koje obje strane vjeruju. Nakon višemesečnog prepucavanja u Narodnoj skupštini, Vrhovni sud je preuzeo taj zadatak i imenovao pet članova 25. avgusta, baš na vreme za rok koji mu je sam odredio. Obje strane, opozicija i vlada, izrazile su uvjerenje da je izbor fer i kažu da će uskoro ratificirati odluku.
Također, potpise je potrebno provjeriti, a mnoge pristalice vlade tvrde da su mnogi potpisi nezakoniti jer su dvije banke navodno dostavile podatke svojih klijenata u peticiju za opoziv. Tri druga važna zadatka pred izbornom komisijom su pročišćavanje biračkog spiska u kojem se nalaze hiljade preminulih Venecuelanaca, postavljanje detaljnih procedura za referendum o opozivu i zakazivanje pedesetak manjih referenduma o opozivu guvernera i gradonačelnika.
Mediji, kako domaći tako i međunarodni, vole da iznose najnovije podatke anketa o Venecueli, koja tvrdi da bi Chavez pretrpio ogroman gubitak na referendumu o opozivu, s čak dvije trećine biračkog tijela protiv njega. Prije svega, pod pretpostavkom da je izlaznost otprilike ista kao kada je Chavez prvi put izabran, najmanje 60% stanovništva zapravo mora glasati protiv predsjednika da bi mu se opozvao mandat (jednak ili veći broj mora glasati za opoziv kao što je prvi glasao u korist predsjednika).
Još jedan zanimljiv podatak iz ankete je da je u drugoj nedavnoj anketi (američke konsultantske firme Keller Associates), na pitanje da li ljudi vjeruju Chavezu i da li vjeruju opoziciji, količina nepovjerenja otprilike ista, oko 60 % za oba. Odnosno, čak i ako su ankete tačne, ili čak i ako uglavnom odražavaju mišljenja manje siromašnih slojeva stanovništva, odbijanje Chaveza ne znači nužno i prihvatanje opozicije. Osim toga, ako je tačno, stopa popularnosti od 35-40% je zapravo sasvim dobra za predsjednika koji je na funkciji četiri godine, usred je ozbiljne recesije i mora izdržati stalnu navalu opozicione privatne mase medija. U Peruu, gdje nema recesije i jednostranih opozicionih medija, predsjednik Toledo ima samo 11 posto odobravanja, a stanovništvo nema mogućnost referenduma o opozivu.
Također, tradicionalni božićni dodaci, koji u Venecueli mogu iznositi čak i tromjesečnu platu, imat će tendenciju da ljudi budu raspoloženiji prema vladi, barem među onima koji su aktivni u formalnoj ekonomiji. Oni u neformalnoj ekonomiji i dalje će se boriti, ali i oni imaju koristi od povećane potrošačke potrošnje tokom božićne sezone. U svakom slučaju, čini se da bi pravedna procjena biračkog tijela Venecuele pokazala da su otprilike jedna trećina okorjeli čavisti, jedna trećina su okorjeli opozicionari, a jedna trećina je u sredini i ima utjecaja s obje strane. Dakle, od ove treće grupe će zavisiti ishod svih izbora. A kojim putem će ići, za sada je nemoguće reći.