Mnogo sam razmišljao o tome šta je Naomi Klajn napisala Doktrina šoka; Uspon kapitalizma katastrofe.
Mnogo sam razmišljao o tome kako je "kapitalizam slobodnog tržišta" uništio Latinsku Ameriku, Aziju, Afriku, Rusiju, Istočnu Evropu i tako dalje.
Razmišljao sam i o tome kako su Zapadna Evropa i Sjeverna Amerika u velikoj mjeri izbjegle katastrofe (posebno za SAD, zaštita rada i trgovine u oblicima korporativnog blagostanja i radničkih dostignuća osvojenih vojnom radničkom borbom od sredine 1800-ih do 1930-ih).
Ali dok kapitalisti ne osporavaju korporativne subvencije (oni ne vide problem u davanju samih sebe, ali davanje nama preko javnog sektora ih samo izluđuje), zaštita rada i socijalni programi jesu.
Slučaj za slučajem, Klein razotkriva kako "kapitalizam slobodnog tržišta" nikada nije demokratski uspostavljen. Radnička klasa se uvijek radikalno protivila ekonomskim reformama i uprkos tome što su ljudi poput Miltona Friedmana govorili da će kapitalizam donijeti slobodu i tako dalje, nije bilo ni jednog slučaja u kojem je njegov koncept ekonomije koji je implementiran u praksu učinjen tako slobodno uz odobravanje javnosti. Ili vojni udari, prirodne katastrofe ili neka vrsta "vanredne" situacije (tj. pad poljske i južnoafričke vlade u kasnim 80-im/početkom 90-ih) uvijek su predvodili nedemokratske ekonomske reforme koje su ukinule zaštitu rada, socijalnu potrošnju i trgovinske barijere (uvijek u korist onih koji imaju, ali uz ogromnu cijenu za one koji nemaju).
I poput lešinara, strani državljani/privatne kompanije su upali, špekulisali cijenama, isisali bogatstvo i vratili se u strane banke u New Yorku i Londonu. Berze su navijale, a Mamon je bio zadovoljan plodovima koje su sakupljali njegovi sluge.
Šta je sa slobodom? Iako su uske političke slobode možda postojale na nekim mjestima, na drugim mjestima poput Bolivije, Brazila i Čilea njihova su prava kršena. Politička prava znače skvot sve dok su ekonomska prava usko kanalisana.
Cijela ova premisa (katastrofa) kapitalizma je vrlo precizna i mi imamo dovoljno dugu povijest da vidimo efekte.
Ali kao što sam primetio, SAD su to uglavnom izbegavale (iako izgleda da je New Orleans bio test za još mnogo toga). Od 9-11 smo viđali pojavu Homeland Security i povećanu potrošnju Pentagona, većina subvencionisanih ugovora privatnim preduzećima sa malo ili nimalo nadzora o tome kako se ponašaju, ali navijajući za profit koji ubiru.
A sa propadanjem ekonomije, devalvacijom dolara, vrtoglavim rastom troškova života i depresivnim životnim platama, mislim da bismo trebali biti veoma zainteresovani za ekonomske reforme, posebno u socijalnoj potrošnji (tj. socijalno osiguranje, zdravstvena zaštita, obrazovanje, vodovodne usluge). Jednom kada se ove zamke postave, biće veoma teško savladati ih. Već imamo mnoga ekonomska pitanja kojima se trebamo baviti i ako kapitalisti imaju svoj način, a obično to čine, onda je bolje da počnemo raditi više nego da samo obraćamo pažnju.
Moramo paziti na katastrofe ili vanredne situacije koje se koriste za uvođenje ekonomskih reformi. Oni mogu biti predstavljeni kao modernizacija načina na koji radimo stvari, ili kao pomoć, ili tehničke karakteristike koje prostodušni ljudi ne mogu razumjeti, ili uneseni kroz stražnja vrata. Ali ako bismo nešto naučili iz moderne istorije, to je da će oni biti uvedeni kada se za to ukaže prilika. Osim ako nismo spremni.
Obeleži moje reči…
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati