Kada je Mike Treen, nacionalni direktor 'Unite Uniona' na Novom Zelandu stigao u zračnoj luci u glavnom gradu Aucklandu 1. kolovoza na terminalu ga je napeto čekala skupina ljudi s palestinskim zastavama i cvijećem. Zagrlili su ga, skandirali za palestinsku slobodu i izveli uobičajeni domorodački ples Haka.
Za njih, Mike, kao i svi oni koji su otplovili Flotilom slobode u Gazu prošlog srpnja, bili heroji.
Ali istina je da Mike Treen i njegovi suborci nisu bili jedini heroji koji su hrabro izašli na more s ciljem razbijanja hermetičke izraelske vojne blokade nad siromašnim i izoliranim pojasom Gaze. Bez onih koji su bili prisutni u zračnoj luci u Aucklandu, po Mikeovom dolasku, i bez tisuća pristaša diljem svijeta koji su se mobilizirali kao zajednica – održali brojne sastanke, prikupili sredstva, stvorili snažan medijski diskurs i tako dalje – Treen je pokušao putovanje u Gazu uopće ne bi bilo moguće.
Prvi čamci koji su uspješno razbiti opsade Gaze, u listopadu 2008. bile su 'Slobodna Gaza' i 'Sloboda'. Prevozili su 44 osobe iz 17 zemalja. Aktivisti su željeli potaknuti svoje zemlje da priznaju nezakonitost izraelske blokade Gaze i da, na kraju, izazovu opsadu.
Njihov trijumfalni dolazak u Gazu prije deset godina označio je povijesni trenutak za međunarodni pokret solidarnosti, trenutak, možda, bez premca. Od tada je Izrael pokrenuo nekoliko masivnih i smrtonosnih ratova protiv Gaze. Prvi rat dogodio se samo nekoliko tjedana nakon dolaska prvih brodova, nakon čega je uslijedio još jedan rat 2012. i, najsmrtonosniji od svih, 2014. Opsada je postajala čvršća.
Također, od tada je učinjeno mnogo pokušaja razbijanja opsade. Između 2008. i 2016. 31 brod je doplovio u Gazu s mnogih odredišta, svi su presretnuti, njihov teret i putnici zaplijenjeni maltretirani. Najtragičniji od ovih incidenata bio je u svibnju 2010. kada je izraelska mornarica napadnut brod 'Mavi Marmara' – koji je plovio uz druge brodove – ubivši 10 aktivista i ranivši mnogo više.
Čak i tada, reka čamaca solidarnosti nastavila je pristizati, ne samo neometana strahom od izraelske odmazde, već i snažnija u svojoj odlučnosti. Palestinci ubijene aktiviste smatraju 'mučenicima' koje treba dodati na njihov rastući popis mučenika.
Međutim, nijedan od brodova nije stigao do Gaze; pa zašto nastaviti pokušavati?
Prošlog svibnja stigao sam na Novi Zeland u sklopu turneje knjige koja me odvela iu druge zemlje. No, na Novom Zelandu, relativno malom pacifičkom otoku s populacijom koja ne prelazi pet milijuna ljudi, solidarnost s Palestinom bila je iznimna.
Pitao sam o snažnom radu palestinske solidarnosti na Novom Zelandu, raspitujući se s koordinatorom za 'Kia Ora Gaza', Rogerom Fowlerom, koji je u to vrijeme bio zauzet završnim pripremama za Flotilu slobode.
Na Novom Zelandu, rekao je, “mnogo godina je potpora palestinskoj borbi trajala, često se doživljavala kao previše udaljena i lažno prikazivana kao 'previše komplicirana'. Ali globalni bijes zbog ubojitog napada Izraela na humanitarnu flotilu za Gazu koju je predvodio 'Mavi Marmara' 2010. bila je velika prekretnica koja je sve to promijenila.”
Fowler se, zajedno s drugim novozelandskim aktivistima, pridružio 'Žica spasa za Gazu' konvoj ubrzo nakon napada na 'Mavi Marmara', koji je stigao u Gazu s tri vozila hitne pomoći, krcata prijeko potrebnim lijekovima, jer je izraelska opsada također lišila Pojas bolničke opreme i hitno potrebnih lijekova. Koordinirati sve to nije bio jednostavan zadatak jer ga je također trebalo uskladiti s globalnim naporima za konvoj, koji je uključivao slanje 140 drugih vozila hitne pomoći i 300 aktivista koji su stigli iz 30 zemalja.
“Bilo je mnogo dirljivih scena dok su Palestinci saznavali koliko smo daleko došli da ponudimo solidarnost – njihovi izraelski vladari godinama su govorili Palestincima da nikoga nije briga za njih, što je velika crta”, rekao mi je Fowler.
Također sam razgovarao s Mikeom Treenom nakon njegova povratka s putovanja morem u Gazu. Treen je iskusni aktivist koji svakodnevno radi na obrani prava radnika iz cijele zemlje. Svoju borbu za radnička prava na Novom Zelandu također vidi kao sastavni dio svoje perspektive globalne solidarnosti.
“U mojoj ulozi kao dio sindikalnog pokreta u ovoj zemlji, također sam mogao objasniti (Novozelanđanima) da su nedužni radni ljudi (u Gazi) žrtve ove opsade i da je Izrael doveo nezaposlenost do preko 50% za radni ljudi – jedna od najviših stopa na svijetu”, rekao mi je.
Treen, baš kao i Fowler, shvaća da brodska solidarnost nije samo pitanje osiguravanja hitno potrebnih zaliha, već kao dobro koordinirani napor u razotkrivanju zla izraelske blokade.
“Osim ako Izrael izravno ne bombardira Gazu, opsada i njene užasne ljudske implikacije jednostavno nestaju s radara javne svijesti”, rekao je.
I upravo je to prava misija flotila u Gazi: Dok Izrael želi normalizirati opsadu Gaze kao što trenutno normalizira svoje režime okupacije i apartheida, pokret solidarnosti stvorio je kontradiskurs koji stalno osujećuje izraelske planove.
Drugim riječima, bez obzira na to hoće li brodovi stići do obale Gaze ili će ih otimati izraelska mornarica, nema velike razlike.
Snaga i učinkovitost ove vrste solidarnosti nadilazi Gazu i Palestinu. "Naša uključenost u međunarodne pothvate solidarnosti, kao što su Flotile slobode, zauzvrat je potaknula oživljavanje drugih važnih elemenata izgradnje snage svjetskog pokreta za pravdu", rekao mi je Fowler, ubrzo nakon Treenova povratka na Novi Zeland .
Mike Treen također ima posla jer je sada zauzet angažiranje medija i raznim zajednicama u svojoj zemlji, dijeleći svoja iskustva na brodu, što je dovelo do njegovog uhićenja, premlaćivanja, udaranja tazerom i deportacije.
I poput užasnog režima apartheida u Južnoj Africi, i izraelski apartheid će se srušiti, jer Palestinci nastavljaju pružati otpor i jer milijuni ljudi, poput Mikea i Rogera, stoje na njihovoj strani.
Ramzy Baroud je novinar, autor i urednik časopisa Palestine Chronicle. Njegova najnovija knjiga je 'Posljednja Zemlja: Palestinska priča’ (Pluto Press, London). Baroud ima doktorat znanosti. Doktorirao je palestinske studije na Sveučilištu Exeter i nerezidentni je stipendist u Orfalea Centru za globalne i međunarodne studije, Kalifornijsko sveučilište u Santa Barbari. Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije