Izrael trenutno proživljava onu vrstu previranja koja mogu, ali i ne moraju utjecati na njegovu političku hijerarhiju nakon sljedećih općih izbora. Međutim, malo je razloga vjerovati da bi bilo kakve velike transformacije u izraelskom političkom krajoliku mogle biti od koristi Palestincima.
Bivši političari i šefovi obavještajnih službi doveli su u pitanje konvencionalnu mudrost desničarskog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua kroz niz žestokih izjava i političke retorike.
Prije nekoliko tjedana zvučalo je poput političke slučajnosti kada je bivši šef izraelskog Mossada Meir Dagan nazvao napad na Iran "najglupljom stvari koju sam ikada čuo". Njegov komentar tada je naširoko odbačen, ali su se drugi glasovi od tada pridružili raspravi. Yuval Diskin, bivši šef izraelske unutarnje obavještajne službe, Shin Bet, otišao je još dalje, jer je doveo u pitanje sposobnosti i Netanyahua i Baraka, optužujući ih za promicanje 'mesijanskih osjećaja' u vezi s Iranom.
“Vidio sam ih izbliza, oni nisu Mesije... To nisu ljudi čije bih ruke volio imati na volanu,” rekao je. Dagan, koji i dalje ustraje u 'gluposti' izraelske vlade, došao je Diskinu u podršku. Rekao je za New York Times 29. travnja da je "Diskin vrlo ozbiljan čovjek, vrlo talentiran čovjek, ima puno iskustva u borbi protiv terorizma."
Netanyahuovo preuveličavanje navodne 'egzistencijalne opasnosti' koju predstavlja iranski nuklearni program očito je političko – u konačnici usmjereno na slabljenje još jednog regionalnog neprijatelja i umirenje njegovoj tvrdokornoj koaliciji. Pozivanje na analogije holokausta zbog 'prijetnje' koju su razne međunarodne agencije osporile jasan je znak političkog i moralnog bankrota vlade.
Svijest o Netanyahuovoj nesposobnosti nije ograničena samo na bivše šefove izraelske obavještajne službe, već i na samu vojsku. U intervjuu koji je dobio veliki publicitet u Haaretzu u travnju, načelnik stožera general-pukovnik Benny Gantz osporio je vladinu konvencionalnu mudrost – potvrđujući racionalnost iranskih vođa i odbacujući samu tvrdnju da je Iran na putu proizvodnje nuklearnog oružja. “Iran korak po korak ide do mjesta gdje će moći odlučiti hoće li proizvesti nuklearnu bombu. Još nije odlučeno hoće li se potruditi”, rekao je.
Vrijeme ove bujice usredotočene kritike, koja dolazi od nekih od najodlikovanijih izraelskih obavještajaca i vojske, nije slučajno. Da, možda je u tijeku veliki politički preokret u vezi s Iranom, ali s obzirom na činjenicu da Netanyahu još uvijek ima glavnu riječ u izraelskoj politici, ne smije se previše zadubiti u optimizam niti preživjeti u vječnom cinizmu.
U 'Changing Course in Israel' (Gulf News, 4. svibnja), Patrick Seale je napisao: “Izazov Netanyahuu mogao bi imati dalekosežne posljedice. Kao prvo, čini se da je uklonio svaku vjerojatnost ranog izraelskog napada na Iran, kao što je Netanyahu prijetio i trubio godinu i više; s druge strane, oživio je mogućnost dvodržavnog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba, rješenje za koje su mnogi mislili da je na izdisaju, ako ne i mrtvo.”
Teško je utvrditi je li prijetnja ratom protiv Irana 'uklonjena' na temelju izjava danih tijekom izborne sezone u Izraelu. Izraelska politika posebno je poznata po svojoj nepodopštini, a stranke koje se bore za vlast shvaćaju da je fokusiranje napada na Netanyahua jedini način da ojačaju izglede svog kandidata na nadolazećim izborima. Ovo nije prvi put da su bivši čelnici izraelske obavještajne i vojne službe zauzeli tako žestok stav protiv stalnog premijera.
Ipak, bez obzira na motiv, potez protiv Netanyahua mogao bi imati negativan učinak. Prema nedavnoj anketi Haaretza, Netanyahu je 'jasni favorit na predstojećim izborima u Izraelu.' Yossi Verter je 5. svibnja napisao: “Netanyahu može biti spokojan nakon što je pročitao rezultate najnovije ankete Haaretz-Dialog: Ne samo da je porazio sve svoje suparnike po pitanju tko je najprikladniji za vođenje zemlje, nego i apsolutnu većinu Izraelci odbacuju klevete koje je prošlog tjedna na njega bacio bivši šef sigurnosne službe Shin Bet Yuval Diskin.”
Anketa pokazuje da jasno koordinirane izjave o Iranu tek trebaju uzdrmati Netanyahuov tron. Ipak, takve kritike mogle bi predstavljati početak političkih trvenja oko iranskog rata. Trvenja bi sljedeću vladu mogla pomaknuti više udesno ili prema centru. Dok se priroda sljedeće izraelske političke formacije ne razjasni, možda je najbliži pravoj procjeni njemački komentator Ludwig Watzal. "Borba za moć između izraelskih sigurnosnih institucija trebala bi reći međunarodnoj javnosti da bi napad na iranski civilni nuklearni program bio vrlo opasan i politički neodgovoran", napisao je.
Iran na stranu, što je s drugim velikim manevrima u izraelskoj politici koji prethode vjerojatnim izborima za nekoliko mjeseci? Tzipi Livni, bivša čelnica najveće izraelske oporbene stranke, Kadima, napustila je Knesset uz prasak, iako se njezina ostavka očekivala nakon velikog poraza od protukandidata Shaula Mofaza na primarnim stranačkim izborima prošlog ožujka. Livni je ponovno sebi dodijelila ulogu vizionarice upozoravajući da Izrael sjedi 'na vulkanu'. “Međunarodni sat otkucava i postojanje Izraela kao židovske i demokratske države je u opasnosti”, rekla je.
Livni je možda napustila Knesset, ali nije napustila 'politički život'. Ta je izjava bila primamljiva za medije koji su počeli nagađati kakvu ulogu sada Livni vidi za sebe. Prema anketi Haaretza, Mofaz, koji je pobijedio Livnija, uživa mizernu podršku od 6 posto.
Bjesnilo izjava i političkih prestrojavanja prije izraelskih izbora tipično je i ne bi trebalo ukazivati na velike promjene u politici. Zamijeniti sve ovo kao znak povratka dviju državnih opcija daje previše nade, da tako kažem.
Ostaje činjenica da je malo vjerojatno da će Izrael promijeniti svoju agresivnu politiku iznutra. Ono što se promiče kao moralno buđenje ili politički senzibilitet nekih utjecajnih Izraelaca mogli bi biti samo politički manevri čiji je cilj pomoći Izraelu da pronađe izlaznu strategiju iz daljeg zalaženja u ratnu retoriku. To bi također mogao biti pokušaj da se izazove Netanyahuovo uporište u izraelskoj politici. Svađa unutar vladajuće klase u Izraelu tijekom izbora gotovo je uvjet. Niti predstavlja početak nove ere mira, niti signalizira ozbiljnu promjenu u odnosu na stalno zveckanje oružjem protiv Irana.
Ramzy Baroud (www.ramzybaroud.net) je kolumnist međunarodnog profila i urednik PalestineChronicle.com. Njegova najnovija knjiga je My Father Was a Freedom Fighter: Gaza's Untold Story (Pluto Press, London).
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije