Svjetski događaji nedavno su poprimili zanimljiv zaokret, pri čemu je izvješće Goldstonea, koje je izazvalo kaos početkom tjedna, gotovo potpuno zasjenjeno iranskim otkrićem još jednog nuklearnog postrojenja, prema diplomatima u Beču 25. rujna.
Nuklearna prijetnja Irana – iako je kazalište prikladniji izraz – više puta je isticana, prvo od strane američkog predsjednika Baracka Obame tijekom govora u UN-u 23. rujna, zatim ponovno od strane izraelskog premijera Benjamina Netanyahua sljedećeg dana. Potonji su došli naoružani kartama i nemilosrdno provocirali sjećanja na holokaust, slijedeći uvijek tako predvidljiv, iako neosjetljiv i varljiv obrazac.
Ova šarada trebala je odvratiti pažnju od gotovo 600 stranica izvješća UN-a, koje su pripremili južnoafrički sudac Richard Goldstone i drugi, a koje je uglavnom posvećeno izraelskim ratnim zločinima u Gazi.
Potvrđujući da je Izrael bezobzirno koristio oružje, uključujući ilegalno oružje, protiv bespomoćnog civilnog stanovništva u Gazi i idući toliko daleko da kaže da Izrael nije samo počinio ratne zločine, već da je doista možda počinio i zločine protiv čovječnosti, nalazi izvješća bili su svi postavljen kraj puta. Izvješće su Netanyahu i njemu slični u potpunosti odbacili, arogantno zanemarili i odložili.
Istodobno, službena izjava Izraela u vezi s pritiskom IAEA-e na Izrael da potpiše Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja bila je da Izrael “žali” takvu ideju. Izraelska umišljenost možda je suvišna, ali kao i uvijek razbjesni.
Mnogi od predanih pristaša Izraela optužili su misiju Goldstone za izmišljanje zaključaka prije nego što je istraga uopće došla do kraja.
I tako je opet Izrael bez oklijevanja utvrdio da je iznad zakona, odmah i uspješno skrećući pozornost svijeta na veću prijetnju: Iran.
Čini se da predsjednik Obama također uči neke bolne lekcije u vezi s ravnotežom snaga između SAD-a i Izraela, idući prošlog tjedna na pregovore u Washingtonu – zajedno s predsjednikom Palestinske uprave, Mahmoudom Abbasom – s čvrstim stavom za potpuno zamrzavanje svih aktivnosti naseljavanja, a završava s jasnim i snažnim pozivima Palestincima da nastave putem diplomacije unatoč izraelskom odbijanju da razmotri mogućnost pridržavanja međunarodnog prava. Riječima izraelskog pisca Urija Avneryja, "Nema smisla poricati: u prvoj rundi meča između Baracka Obame i Binyamina Netanyahua, Obama je poražen."
Učeći iz prošlosti, teško da se može optimistično očekivati pobjeda SAD-a u drugom krugu ili u skorije vrijeme.
I nakon toga, izraelski znak je emuliran, a Obama ga je slijedio do slova. Izraelska nedavna uporaba ilegalnog oružja protiv civila, njegov arsenal od stotina nuklearnog oružja i njegovo odbijanje da razmotri razoružanje blijedo su u usporedbi s potencijalnom prijetnjom koja bi mogla nastati ako Iran u neko vrijeme u budućnosti zatraži nuklearno oružje.
Obamine riječi upućene Ahmedinejadu i narodu Irana u UN-u bile su odlučujuće: “Morat će napraviti izbor: Jesu li voljni ići putem većeg prosperiteta i sigurnosti za Iran, odustajući od nabave nuklearnog oružja... ili će nastaviti putem koji će dovesti do sukoba.”
Ovo će sigurno zapaliti rat riječima, na zadovoljstvo Netanyahua i njegove ekstremističke vlade.
No, ishod ovog dvoboja sigurno će nadilaziti okvire riječi.
Čini se da bi Obamin prijekor i Netanyahuove izjave zapravo mogle dovesti do štete Ugovoru o neširenju nuklearnog naoružanja i zapravo svima nama, poticanjem nacija koje do sada nisu posjedovale nuklearno oružje da ubrzaju stvaranje vlastitog arsenala. Na kraju krajeva, ono što smo naučili iz ove epizode jest da je nacijama koje još ne posjeduju oružje za masovno uništenje bolje da se ukrcaju na vagon i naprave ga, jer se čini da su bez njega samo patke koje sjede.
Kako je ironično i kakav je slatkorječiv Netanyahu uspješno odvratiti svjetske oči, uši i savjest od onoga što je doista učinio, na opasnu predodžbu o tome za što se drugi čovjek s do sada mogao samo žigosati vatreni govori, mogao bi održati neko vrijeme u budućnosti.
Što se tiče Ahmedinejadovog križarskog rata za Iran, vrlo je moguće da će na kraju oni koji će platiti za njegove hrabre izjave biti, kao i obično, Palestinci, koji nakon pošasti izraelske operacije Lijevano olovo prije gotovo godinu dana, još uvijek čekaju najnužnije za obnovu, još uvijek žeđ za čistom vodom i osnovnim namirnicama. Netanyahu je bio neumoran u povlačenju paralela između Irana i Gaze, predstavljajući ih svijetu kao strašnu prijetnju postojanju židovske države. Obraćajući se UN-u u New Yorku 24. rujna, ponovno je žigosao Iran, pozivajući na to. “Borba protiv Irana sukobljava civilizaciju s barbarstvom. Ovaj iranski režim potaknut je ekstremnim fundamentalizmom. Ono što počinje kao napad na Židove uvijek završi gutanjem drugih. Ovaj režim utjelovljuje krajnosti islamskog fundamentalizma.”
Zanimljive riječi čovjeka čija bi se bivša i sadašnja administracija vrlo lako mogla suočiti s Međunarodnim kaznenim sudom zbog podržavanja provođenja zločina protiv čovječnosti.
Takve izjave tjeraju čovjeka da se zapita, kome u svijetu možemo vjerovati, a koga se u svijetu trebamo bojati?
Zasad se, međutim, može samo nadati da će međunarodna zajednica odbaciti sve pokušaje da bude zaslijepljena Netanyahuovim širenjem straha i inzistirati na oštroj i odlučnoj istrazi navodnih ratnih zločina u Gazi, kako je predstavljeno u Goldstoneovom izvješću, kako bi se stvarni krivci, a ne oni izmišljeni u Teheranu, plaćaju za svoje gnusne zločine nad bespomoćnim ljudima Pojasa.
Ramzy Baroud (www.ramzybaroud.net) je autor i urednik stranice PalestineChronicle.com. Radovi su mu objavljeni u mnogim novinama, časopisima i zbornicima diljem svijeta. Njegova najnovija knjiga je "Druga palestinska intifada: Kronika narodne borbe" (Pluto Press, London), a njegova nadolazeća knjiga je "Moj otac je bio borac za slobodu: Gaza's Untold Story" (Pluto Press, London), sada dostupan za prednarudžbe na Amazon.com.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije