Fatou Bensouda, glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda (ICC), jednom je zauvijek razriješila dvojbe o nadležnosti Suda za istraživanje ratnih zločina počinjenih u okupiranoj Palestini.
30. travnja Bensouda je pustio a Dokument na 60 stranici marljivo postavljajući pravne temelje za tu odluku, zaključujući da je "tužiteljstvo pažljivo razmotrilo zapažanja sudionika i ostaje pri stajalištu da Sud ima nadležnost nad okupiranim palestinskim teritorijem."
Bensoudino pravno objašnjenje je samo po sebi bila preventivna odluka, koja datira iz prosinca 2019., budući da je tužitelj ICC-a morao predvidjeti otpor koji će Izrael orkestrirati protiv istrage ratnih zločina počinjenih na okupiranim teritorijima.
Nakon godina cjenkanja, ICC bio riješen u prosincu 2019. da, “postoji razumna osnova za nastavak istrage o situaciji u Palestini, u skladu s člankom 53(1) Statuta.”
Samo članak 53. stavak 1 opisuje postupovne korake koji često dovode ili ne dovode do sudske istrage.
Taj je članak zadovoljen kada je količina dokaza koji su dostavljeni Sudu toliko uvjerljiva da ICC-u ne ostavlja nikakvu drugu opciju osim da nastavi s istragom.
Doista, Bensouda je to već učinio proglašen krajem prošle godine kada je bila,
“uvjeren da su (i) ratni zločini počinjeni ili su počinjeni na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jeruzalem, i pojas Gaze... (ii) da bi potencijalni slučajevi proizašli iz situacije bili prihvatljivi; i (iii) nema bitnih razloga za vjerovanje da istraga ne bi služila interesima pravde.”
Naravno, Izrael i njegov glavni zapadni saveznik, Sjedinjene Države, pjenila. Izrael nikada nije bio smatrati odgovornim od strane međunarodne zajednice za ratne zločine i druga kršenja ljudskih prava u Palestini. Odluka ICC-a, pogotovo ako istraga krene dalje, bila bi povijesni presedan.
Ali, što da rade Izrael i SAD kad ni jedno ni drugo ne rade državne stranke u ICC-u, dakle nemaju stvarnog utjecaja na interne postupke suda? Trebalo je smisliti rješenje.
U povijesnoj ironiji, Njemačka, koja je morala odgovarati za brojne ratne zločine koje je počinio nacistički režim tijekom Drugog svjetskog rata, uskočio služiti kao glavni branitelj Izraela na ICC-u i štititi optužene izraelske ratne zločince od pravne i moralne odgovornosti.
14. veljače Njemačka podnio zahtjev pri čemu ICC zahtijeva "amicus curiae”, što znači “prijatelj suda”, status. Ostvarivanjem tog posebnog statusa Njemačka je mogla podnijeti prigovore protiv prethodne odluke ICC-a u ime Izraela.
Njemačka, između ostalih, dakle tvrdio da ICC nije imao zakonske ovlasti raspravljati o izraelskim ratnim zločinima na okupiranim područjima. Međutim, ti su napori na kraju izostali.
Lopta je sada u dvorištu predraspravnog vijeća MKS-a.
Predraspravno vijeće sastoji se od sudaca koji odobravaju otvaranje istrage. Obično kad tužiteljica odluči razmotriti istragu, o svojoj odluci mora obavijestiti Predraspravno vijeće.
Prema Rimskom statutu, Članak 56(b), “... Predraspravno vijeće može, na zahtjev tužitelja, poduzeti mjere koje su potrebne za osiguranje učinkovitosti i integriteta postupka, a posebno za zaštitu prava obrane.”
Činjenica da je palestinski slučaj uznapredovao do takve točke može se i treba smatrati pobjedom za palestinske žrtve izraelske okupacije. Međutim, ako istraga ICC-a krene naprijed u skladu s izvornim mandatom koji je zatražila Bensouda, ostat će veliki pravni i moralni propusti koji frustriraju one koji zagovaraju pravdu u ime Palestine.
Na primjer, pravni zastupnici 'palestinskih žrtava stanovnika Pojasa Gaze' izrazio njihovu zabrinutost u ime žrtava u vezi s "navodno uskim opsegom istrage o zločinima koje su pretrpjele palestinske žrtve ove situacije".
'Uski opseg istrage' do sada je isključivao teška kaznena djela poput zločina protiv čovječnosti. Prema pravnom timu Gaze, ubijanje stotina i ranjavanje tisuća nenaoružanih prosvjednika koji su sudjelovali u 'Velikom maršu povratka' je zločin protiv čovječnosti koji se također mora istražiti.
Nadležnost ICC-a, naravno, nadilazi Bensoudinu odluku da istražuje samo 'ratne zločine'.
Članak 5 Rimskog statuta – temeljnog dokumenta ICC-a – proširuje nadležnost Suda na istragu sljedećih “teških zločina”:
(a) Zločin genocida
(b) Zločini protiv čovječnosti
(c) Ratni zločini
(d) Zločin agresije
Ne bi trebalo biti iznenađenje da je Izrael kvalificiran da bude istražen u sve četiri točke i da priroda izraelskih zločina protiv Palestinaca često teži tome da predstavlja mješavinu dviju ili više ovih točaka istovremeno.
Bivši posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za palestinska ljudska prava (2008.-2014.), prof. Richard Falk, napisao 2009. godine, ubrzo nakon smrtonosnog izraelskog rata u opkoljenom pojasu Gaze,
“Izrael je pokrenuo kampanju u Gazi bez adekvatnog pravnog temelja ili opravdanog razloga, i bio je odgovoran za izazivanje ogromnog udjela razaranja i ukupne patnje civila. Izraelsko oslanjanje na vojni pristup poraza ili kažnjavanja Gaze bio je intrinzično 'zločinački', i kao takav pokazivao je i kršenje ratnog prava i počinjenje zločina protiv čovječnosti.”
Falk je svoj pravni argument proširio izvan ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u treću kategoriju. “Postoji još jedan element koji pojačava tvrdnju o agresiji. Stanovništvo Gaze bilo je podvrgnuto kaznenoj blokadi 18 mjeseci kada je Izrael započeo svoje napade.”
Što je sa zločinom apartheida? Uklapa li se igdje u prethodne definicije i nadležnost ICC-a?
Međunarodna konvencija o suzbijanju i kažnjavanju zločina apartheida iz studenog 1973. definira aparthejd kao,
„zločin protiv čovječnosti i da su neljudska djela koja proizlaze iz politike i prakse apartheida i slične politike i prakse rasne segregacije i diskriminacije, kako je definirano u članku II. Konvencije, zločini koji krše načela međunarodnog prava, posebice svrhe i načela Povelje Ujedinjenih naroda, te predstavlja ozbiljnu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti.”
Konvencija stupio na snagu u srpnju 1976., kada ju je ratificiralo dvadeset zemalja. Protivile su se uglavnom zapadne sile, uključujući Sjedinjene Države i Izrael.
Osobito važno u definiciji apartheida, kako je navedeno u Konvenciji, jest da je zločin apartheida oslobođen ograničenog južnoafričkog konteksta i primjenjiv na rasno diskriminirajuću politiku u bilo kojoj državi.
U lipnju 1977. Dodatni protokol 1 Ženevskim konvencijama određen aparthejd kao “teško kršenje Protokola i ratni zločin”.
Iz toga slijedi da postoje pravne osnove za tvrdnju da se zločin apartheida može smatrati i zločinom protiv čovječnosti i ratnim zločinom.
Bivši specijalni izvjestitelj UN-a za palestinska ljudska prava (2000.-2006.), prof. John Dugard, rekao je to ubrzo nakon što se Palestina pridružila ICC-u 2015.
“Sedam godina posjećivao sam palestinski teritorij dva puta godišnje. Također sam proveo misiju utvrđivanja činjenica nakon operacije Lijevano olovo u Gazi 2008., 2009. Dakle, upoznat sam sa situacijom, i upoznat sam sa situacijom u vezi s apartheidom. Bio sam odvjetnik za ljudska prava u aparthejdskoj Južnoj Africi. I ja, kao gotovo svaki Južnoafrikanac koji posjeti okupirani teritorij, imam užasan osjećaj déjà vu. Sve smo to već vidjeli, samo što je beskrajno gore. A ono što se dogodilo na Zapadnoj obali jest da je stvaranje naselja rezultiralo situacijom koja vrlo nalikuje onoj u vrijeme apartheida, u kojoj su doseljenici ekvivalent bijelim Južnoafrikancima. Oni uživaju superiorna prava u odnosu na Palestince i tlače Palestince. Dakle, postoji sustav apartheida na okupiranom palestinskom području. I mogu spomenuti da je apartheid također zločin u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda.”
Uzimajući u obzir niz rezolucija UN-a koje je Izrael prekršio tijekom godina – neprestanu okupaciju Palestine, opsadu Gaze i razrađeni sustav apartheida nametnut Palestincima kroz veliki konglomerat rasističkih zakona (koji su kulminirali tzv. Pravo nacionalne države srpnja 2018.) – proglašavanje Izraela krivim za ratne zločine, među ostalim „teške zločine“, trebalo bi biti jednostavno.
Ali ICC nije u potpunosti pravna platforma. To je također politička institucija koja je podložna interesima i hirovima svojih članova. Njemačka intervencija, u ime Izraela, kako bi odvratila ICC od istrage ratnih zločina u Tel Avivu, primjer je toga.
Vrijeme će pokazati koliko je daleko ICC spreman ići sa svojim povijesnim pokušajem bez presedana koji ima za cilj da konačno nesmetano, bez ikakvog pribjegavanja i odgovornosti, istraži brojne zločine koji su počinjeni u Palestini.
Za palestinski narod dugo uskraćena pravda ne može stići dovoljno brzo.
– Ramzy Baroud je novinar i urednik The Palestine Chronicle. Autor je pet knjiga. Njegov najnoviji je "Ovi će lanci biti slomljeni: Palestinske priče o borbi i prkosu u izraelskim zatvorima” (Clarity Press, Atlanta). Dr. Baroud je nerezidentni viši znanstveni suradnik u Centru za islam i globalna pitanja (CIGA), Sveučilište Zaim u Istanbulu (IZU). Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net
– Romana Rubeo je talijanska spisateljica i glavna urednica The Palestine Chronicle. Njezini članci objavljeni su u mnogim online novinama i akademskim časopisima. Magistrirala je strane jezike i književnost, a specijalizirala se za audio-vizualno i novinarsko prevođenje.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije