Dok se Venezuela približava svojim petnaestim izborima pod međunarodnim nadzorom u deset godina[1], međunarodni medijski napad na demokratski izabranu Chavezovu vladu se pojačava. Dana 3. travnjard, dopisnik New York Timesa Simon Romero pružio ruku venezuelanskoj eliti, neoliberalnoj oporbi iskrivljavanjem pozitivnih vijesti o vladinim antikorupcijskim naporima u duboko pristranu kritiku o navodnom političkom progonu.
Uz oskudno upućivanje na nekoliko vrlo relevantnih činjenica, Romero je sugerirao da je Chavez izveo proizvoljno uhićenje sutkinje Marije Lourdes Afiuni samo zato što se nije svidjela predsjedniku, te da je to dio Chavezovih nastojanja da preuzme kontrolu nad pravosuđem i ušutka neslaganje.[2]
Kada se objektivno razmotri, uhićenje suca Afiunija jer je nezakonito omogućio bogatom bankaru da bude pušten iz pritvora i tako pobjegne iz zemlje odražava napore vlade da uspostavi vladavinu prava u povijesno korumpiranom bankarskom sektoru i pravosudnom sustavu. Također iznosi na vidjelo duboko ukorijenjene probleme u pravosuđu Venezuele, ukazujući da postoji još mnogo toga što treba učiniti kako bi se ti problemi u potpunosti ispravili.
Što se dogodilo?
Evo što se dogodilo: 2007. venezuelanske vlasti uhitile su Eligia Cedeña, bivšeg predsjednika dviju banaka, pod optužbom da je ukrao 27 milijuna dolara iz državne valutne agencije CADIVI putem lažnog ugovora o uvozu.
Prošlog prosinca vlada je pojačala svoje istrage o korupciji u bankarskom sektoru, što je dovelo do uhićenja 10 bankara zbog prijevare i likvidacije ili nacionalizacije osam banaka koje su prekršile nacionalne zakone o bankarstvu – uključujući obje Cedeñove bivše banke, Banco Canarias i Banco Bolivar. Tri bankarska direktora pobjegla su iz zemlje kako bi izbjegla optužbe, pa je vlada uvela privremene zabrane međunarodnih putovanja i zaplijenila imovinu gotovo trideset drugih bankara koji su bili pod istragom.[3]
Usred svega toga, 10. prosincath, sudac Afiuni promijenio je uvjete naloga za uhićenje Cedeña kako bi mu se omogućilo oslobađanje iz pritvora. Što je još važnije, učinila je to na nenajavljenom ročištu, a da o tome nije obavijestila tužiteljstvo iz Ureda glavnog državnog odvjetnika, kršeći Zakon o kaznenom postupku. Cedeño je pušten iz pritvora i nekoliko dana kasnije pojavio se u Miamiju, gdje su ga američke imigracijske vlasti pritvorile zbog ilegalnog ulaska u zemlju.[4]
Da je Afiuni jedini prekršaj bio pogrešan sudski postupak, ona ne bi bila uhićena. Umjesto toga, disciplinski bi je kaznio Vrhovni sud u skladu s vlastitim kodeksom ponašanja, što je postupak propisan Ustavom iz 1999. kako bi se osigurala neovisnost pravosudne grane. Međutim, bilo je dokaza da se Afiuni urotio kako bi pomogao Cedeñu da izbjegne suočavanje s optužbama usred sve većeg skandala prijevare u koji je bio upleten. Stoga su nacionalni tužitelji podigli optužnicu protiv Afiuni za urotu, što je opravdalo njezino uhićenje.[5]
Važno je istaknuti da ni sudac Afiuni ni Eligio Cedeño nisu vodili kampanju protiv ili kritizirali vladu. Oni koji to pitanje vrte kao ušutkavanje kritičara vlade nisu u pravu i krivi su za namjerno obmanjivanje javnosti. Sudac i bankar uhićeni su zbog korupcije, odnosno prijevare, te će im se suditi kao i ostalim građanima.
Vrlo je licemjerno da ti isti mediji koji govore o političkim zatvorenicima kad god Vlada poduzima učinkovite mjere protiv korupcije i kriminala osuđuju Vladu da ne čini dovoljno po pitanju korupcije i kriminala, ovisno o tome koja kritika je u datom trenutku najzgodnija .
Ipak, valja istaknuti da je bilo problema vezanih uz uhićenje Cedeña i Afiunija. Na primjer, Romero se poziva na kritike trojice UN-ovih odvjetnika za ljudska prava Cedeñova pritvaranja. Kritika je bila usmjerena na činjenicu da je Cedeñov pritvor trajao gotovo dvije godine prije nego što je počelo njegovo suđenje, što predstavlja povredu njegovog prava na ekspeditivno suđenje.[6] Doista, odgođena suđenja dugo su bila i nastavljaju biti problem u Venezueli.
Ali to nije dokaz državnog progona; odražava neučinkovitost sudskog procesa u cjelini. Takve sustavne probleme potrebno je razlučiti kao takve i detaljno analizirati, u kontekstu Vladinih sveobuhvatnih mjera reforme pravosuđa.
Venezuelanski pravosudni sustav
Venezuelanski pravosudni sustav ima veliki problem s korupcijom koja je potkopala vladavinu prava i služila interesima represivnog vladajućeg dvostranačkog duopola desetljećima prije Chaveza. Nekoliko zloglasnih državnih masakara političkih disidenata tijekom 1980-ih ostalo je potpuno nekažnjeno do sada, a Chavezova vlada istražuje događaje i locira tijela žrtava.[7]
Korupcija postoji i danas, a žrtava još uvijek ima, ali to nisu one koje ističu oporba i njezini međunarodni medijski saveznici. Oni uključuju više od 220 ruralnih organizatora koji su u svojim kampanjama za dobivanje komadića zemlje u skladu s vladinim Zakonom o zemljištu iz 2001. ubijeni od strane ubojica koji služe interesima velikih zemljoposjednika.[8] Ovi bogati, konzervativni zemljoposjednici koriste svoj novac kako bi imali izvanredan utjecaj na sudove i dužnosnike regionalne vlade, a kao rezultat toga samo je nekolicina ljudi završila u zatvoru zbog tih zločina.[9]
Nije iznenađujuće da se ti farmeri bez zemlje ne ističu u glavnim medijima, barem ne s istinskom zabrinutošću za njihovu borbu. Umjesto toga, njihovi ubojice su obranjeni od takozvanih “invazija” koje podržava vlada i koje prijete privatnom vlasništvu.[10]
Uzimajući u obzir ovaj kontekst, slučaj sutkinje Afiuni odražava dva velika problema u pravosudnom sustavu: postupanje s njom dok je bila u zatvoru i mogućnost intervencije drugih ogranaka vlasti u njenom uhićenju.
Zatvori
Romerov članak sugerira da je Afiuni progonjena tako što je smještena u sumornu ćeliju u istom zatvoru sa zatvorenicima koje je osudila ili koji su samo ljuti na pravosudni sustav koji ona predstavlja. Da budemo jasni, nisu predstavljeni nikakvi dokazi da je Afiuni povrijeđeno pravo na pravičan postupak, ili da su joj uskraćene informacije ili odvjetnik, ili druga takva prava, kao što Romerov ton može implicirati.
Venezuelanski je zatvorski sustav već desetljećima, ako ne i dulje, notorno prenatrpan, loše održavan, korumpiran i opasan. Krvavi zatvorski sukobi i ustanci obilježili su 1990-e, zajedno s rekordnom zatvorskom populacijom od 32,000 1992 2006. Chavezova vlada pokrenula je program humanizacije zatvora 11., donoseći bolju zdravstvenu skrb, sportske objekte i satove glazbe u mnoge zatvore.[20,000] Međutim, zatvori su i dalje prenapučeni s prosječnom populacijom od više od 12 u posljednjih deset godina, a nedavno je došlo do skoka u populaciji zatvorenika zbog pojačanih vladinih mjera protiv kriminala. Čak dvije trećine zatvorenika u određenim trenucima čeka suđenje, a godišnje u tučnjavama stradaju stotine zatvorenika.[XNUMX]
Svakako, sutkinja ne bi trebala dobiti udobniju ćeliju samo zbog svoje socioekonomske klase. Dakle, ako se netko želi žaliti na Afiunijeva prava kao zatvorenika u ovom kontekstu, treba istaknuti da su svim zatvorenicima potrebni bolji programi koji će im pomoći da se rehabilitiraju i ponovno integriraju u društvo. Afiunijev komentar za New York Times da se osjeća kao da je u "paklu" nije dokaz nikakvog izravnog državnog napada protiv nje, nego prije pokazatelj da se još mnogo toga treba učiniti kako bi se poboljšao zatvorski sustav u Venezueli.
Neovisnost sudstva
Drugo važno pitanje je je li neovisnost pravosuđa podržana u slučaju Afiuni. Ubrzo nakon što je Afiuni dopustio da Cedeño bude pušten, zakonodavac Nacionalne skupštine Carlos Escarrá, koji je ustavni pravnik i bivši sudac Vrhovnog suda, javno je osudio Afiunija. “Ona je bila suučesnica u zločinu, i štoviše, omogućila je Cedeñov bijeg”, rekao je Escarrá. “Pravda treba biti jednaka za sve. Baš kao što netko tko opljačka komad kruha bude stavljen u zatvor, na isti način bankar ili poslovni čovjek mora dobiti svu težinu zakona”, rekao je.[13]
Tjedan dana kasnije, nakon što se Cedeño pojavio u Miamiju, predsjednik Chávez izrazio je svoj bijes što će sudac biti upleten u izravno proturječenje antikorupcijskim naporima u pravosudnom sustavu. Rekao je da bi Afiuni trebao provesti trideset godina u zatvoru. “Ona je prije svega prekršila zakon jer niti jedan sudac ne može voditi raspravu bez prisustva tužiteljstva... ona je u zatvoru, a ja zahtijevam oštrinu prema ovoj sutkinji”, rekao je predsjednik.[14]
Predstavljaju li ove javne izjave zakonodavne i izvršne vlasti intervencije u sudbenoj vlasti, kršeći nacionalni ustav? Red de Apoyo para la Justicia y la Paz, nezavisna organizacija za ljudska prava iz Caracasa, rekla je da je ovo diskutabilno.
“Jedno je što čovjek javno kaže o nekom slučaju. Nema ničeg lošeg u tome da političar izjavi da nekoga treba strpati u zatvor,” rekao je glavni koordinator Pablo Fernández prošli tjedan za Venezuela Analysis. “Druga stvar su reakcije unutar pravosuđa. Je li deklaracija o Afiuni shvaćena i reagirana kao naredba? Ili je Državno odvjetništvo slijedilo normalne procedure za takav slučaj?”[15] Do sada se čini da su tužitelji slijedili proceduralne norme za suca optuženog za kazneno djelo.
S druge strane pitanja neovisnosti pravosuđa, oporbeno usmjerena skupina za ljudska prava u Caracasu, PROVEA, istaknula je u svom godišnjem izvješću za 2009. da postoji podudarnost između izjava dužnosnika izvršne vlasti i nekih postupaka Vrhovni sud, Državno odvjetništvo i Ured javnog pravobranitelja.[16]
Takva podudarnost sama po sebi ne predstavlja povredu neovisnosti pravosuđa. Potrebno je pogledati same slučajeve u potrazi za dokazima da su predsjednikove izjave proizvoljno utjecale ili potkopale pravdu.
Na primjer, PROVEA kaže da je 509 političkih prosvjednika privremeno zadržano ili uhićeno tijekom deset godina Chavezove administracije. Organizacija ih naziva “političkim zatvorenicima i žrtvama političke nesnošljivosti”, ali i žrtvama “korištenja pravosudnih dužnosnika kao instrumenata zastrašivanja”, implicirajući da je vladajuća politička stranka intervenirala u pravosudnu vlast.[17]
Izvještaji lokalnih vijesti potvrđuju da su neki prosvjedi venezuelanske opozicije mirni, a neki nasilni, a neki su počeli mirno, a zatim su postali nasilni. Redovito se održavaju mirni prosvjedi bez policijske represije. Naprotiv, policijski kordon zatvori rutu dok marš ne završi. Međutim, iskazi očevidaca potvrđuju da su na nasilnim marševima, koje su posljednjih godina uglavnom predvodile oporbene studentske skupine, prosvjednici koordinirano napadali policiju koristeći molotovljeve koktele, oružje kućne izrade, praćke, kamenje, staklo i povremeno vatreno oružje. Policija na nasilne napade odgovara plastičnim kuglicama i suzavcem, a studenti se povlače u svoje sveučilišne kampuse u koje policija ne ulazi jer je to zakonom zabranjeno. Između nasilnih napada na policiju, skupine nenaoružanih prosvjednika kleče pred policijom s rukama u zraku, predstavljajući medijima nenasilnu sliku žrtve.[18] Glavni mediji, uključujući New York Times, odmah padaju u red dajući lažne vijesti i iskrivljujući događaje kako bi odgovarali njihovoj uredničkoj liniji, tvrdeći da Chavezova vlada potiskuje mirne prosvjednike.[19]
Svaki prosvjednik koji potegne pištolj ili bombu na policiju u SAD-u i mnogim drugim zemljama brzo biva srušen kišom metaka. Ali u Venezueli se takvi prosvjednici privremeno pritvaraju ili uhićuju, ako je tako.
Čini se da činjenica da predsjednik Chavez javno osuđuje takve nasilne prosvjede kada se oni dogode, te da je jednom prilikom potaknuo policiju da baci suzavac na njih, ne predstavlja kršenje neovisnosti pravosuđa ili prava prosvjednika na pravdu. Čini se vrlo nevjerojatnim da su Chavezovi komentari doista natjerali policiju da djeluje, a suce da presudi drugačije nego što bi već učinili, ili strože nego što bi trebali.
Vladina reforma pravosuđa
Jasno je da se Afiunijevo uhićenje predstavlja kako bi izgledalo kao ciljani državni progon, ali ono je zapravo rezultat nastojanja vlade da ispravi dugogodišnje sustavne probleme. Također je jasno da protivnici vlasti argumentom političkog progona brane svoje političke saveznike kada počine zločine. Uz ova dva pitanja, neki kritičari također kažu da je sama vladina reforma pravosuđa narušila neovisnost pravosuđa.
Ubrzo nakon što je Chavez preuzeo dužnost 1999. godine, osnovana je Komisija za restrukturiranje pravosuđa i 80% sudaca u zemlji je smijenjeno zbog korupcije. Njih su zamijenili privremeni suci koje je imenovalo povjerenstvo, a trebali su biti privremeni.[20] Međutim, PROVEA je u svom godišnjem izvješću istaknula da je od 2008. godine samo 51% sudaca pregledano i dodijeljena puna sudačka mjesta, dok je 49% ostalo privremeno.[21] Moglo bi se tvrditi da tih 49% može biti pod utjecajem želja vlade koja ih je postavila. Nadalje, dio razloga zašto je proces revizije privremenih sudaca trajao toliko dugo je taj što je za mnoge utvrđeno da su korumpirani i smijenjeni su, a na njihova su mjesta postavljeni novi. To stalno preslagivanje sudaca narušilo je, nažalost, ekspeditivnost i objektivnost mnogih suđenja, što je također izazvalo kritike.
Zakon o Vrhovnom sudu iz 2004. također je bio predmet rasprave u vezi s neovisnošću pravosuđa. Nakon što je Vrhovni sud oprostio državni udar protiv Chaveza u travnju 2002. presudivši da to nije bio državni udar, zakon iz 2004. donesen je u nastojanju da se reformira očito ispolitizirani Vrhovni sud. Tim je zakonom, između ostalog, Narodna skupština dopuštala da imenuje i razrješava suce običnom većinom glasova, ako se nakon tri kruga glasovanja i rasprave ne postigne dvotrećinska većina glasova. Čini se da ova moć, kažu kritičari, čini Vrhovni sud pretjerano podređenim političkom opredjeljenju Nacionalne skupštine, koja je bila i ostala uglavnom pro-Chavezova. [22]
Kako bi proces reforme učinila učinkovitijim i djelotvornijim, vlada je 2005. godine pokrenula drugi val reformskih napora. Uspostavljen je etički kodeks i osnovani su općinski sudovi kako bi se ubrzalo procesuiranje slučajeva i poboljšao pristup građana pravdi. Osnovana su brojna nova povjerenstva kako bi se poboljšala disciplina unutar pravosudnog sustava i iskorijenilo podmićivanje, korupcija, kršenje propisanog postupka i drugi uobičajeni prekršaji. Jedno takvo povjerenstvo, Povjerenstvo za nacionalni pravosudni sustav, bilo je sastavljeno od predstavnika Nacionalne skupštine, Vrhovnog suda pravosuđa, Ministarstva pravosuđa i unutarnjih poslova, policijskih snaga, zatvorskog sustava, Ureda glavnog državnog odvjetnika, Ureda javnog pravobranitelja . Povjerenstvo je imalo zadatak koordinirati državne politike za poboljšanje sustava.[23] U svom godišnjem izvješću za 2009. PROVEA je kritizirala da kombinacija grana vlasti prisutnih u komisiji "institucionalizira trajni čimbenik intervencije ostatka vlasti u pravosudnoj grani."[24]
Nažalost, unatoč ovim reformskim naporima, korupcija je još uvijek široko rasprostranjena. Anketa iz 2009. među venezuelanskim sucima, koju je provela grupa za ljudska prava Development and Justice Consortium, pokazala je da samo trećina sudaca misli da su suci koji primaju mito kažnjeni, a samo polovica sudaca je rekla da su suci koji prekrše norme dobili otkaz.[ 25]
Ove kritike glede neovisnosti pravosuđa imaju neke osnove i moraju se razmotriti, ali one uopće ne dokazuju da je uhićenje sutkinje Afiuni bio primjer progona ili ušutkavanja protivnika vlasti, niti da je takav progon rastući trend u Venezueli. Oni, međutim, naglašavaju poteškoće – gotovo paradoks – interveniranja u politiziranom pravosudnom sustavu s namjerom uspostavljanja neovisnosti pravosuđa.
Zaključci
U svom 3. travnjard u članku za New York Times, Romero je manipulirao i iskrivio činjenice o Afiunijevom slučaju kako bi se uklopio u Timesovu agendu ometanja iskrenih vijesti i rasprava o Venezueli, potičući informativnu sabotažu protiv Chavezove vlade koja je široko rasprostranjena u glavnim međunarodnim medijima.
Romero je ustvrdio da su sudac Afiuni i Eligio Cedeño politički zatvorenici. To je očito netočno, tim više što nisu prezentirani nikakvi dokazi da su bili politički aktivni. Njegov je članak također implicirao, izostavljanjem dovoljnog konteksta, da je Chavezova vlada primarni uzrok problema u pravosudnom sustavu. Ovo je također netočno i neiskreno. Romero je čak otišao toliko daleko da je na kraju svog članka implicitno usporedio Afiunija s Dalaj Lamom, potvrđujući Timesov nedostatak ozbiljnosti kada se bavi ovim pitanjima.
Romerov je članak uvreda za stvarne političke zatvorenike Latinske Amerike – bivše i sadašnje – koje su mučili, ubijali i nestali diktatori i neoliberalni režimi koji su koristili pravosudni sustav kao represivni alat za eliminaciju protivnika. I Romerov članak odvraća njegovu međunarodnu publiku od bilo kakvog konstruktivnog diskursa o problemima u pravosudnom sustavu Venezuele i kako ih prevladati, u kontekstu ove jezive povijesti.
Venezuelanska vlada uložila je napore u cjelovitu, održivu reformu pravosudnog sustava. To do sada nije bilo potpuno uspješno. Ali odgovor oporbe – klecava osuda svih napora koje vlada ulaže u reforme, svaljivanje krivnje na Chavezovu vladu za probleme u pravosudnom sustavu i tvrdnja da su politički zatvorenici – destruktivan je i ne pomaže riješiti venezuelanski povijesni problem pravosudnog sustava.
Bilješke
[1] “Ljudska prava u Venezueli,” Veleposlanstvo Bolivarske Republike Venezuele u Sjedinjenim Državama, 24. veljače 2010. http://www.embavenez-us.org/factsheet/FS-HR%20in%20Venezuela02242010.pdf
[2] Romero, Simon, “Kritika Cháveza ugušena uhićenjima,” The New York Times, 3. travnja 2010. http://www.nytimes.com/2010/04/04/world/americas/04venez.html?scp=1&sq=afiuni&st=cse
[3] Suggett, James, “Venezuela zaplijenila imovinu bankara optuženih za prijevaru,” Venezuela Analysis, 12. prosinca 2009. http://venezuelanalysis.com/news/4999
[4] Janicke, Kiraz, “Venezuela će zahtijevati izručenje bankara pritvorenog u SAD-u,” Venezuela Analysis, 22. prosinca 2009., http://venezuelanalysis.com/news/5024
[5] Glavni koordinator Red de Apoyo Pablo Fernández Blanco, osobni intervju, 6. travnja 2010.
[6] http://www.un.org/apps/news/story.asp?NewsID=33273&Cr=judges&Cr1
[7] Suggett, James, “Venezuela napreduje u istragama masakra Četvrte Republike,” Venezuela Analysis, 1. listopada 2009. http://venezuelanalysis.com/news/4830
[8] Suggett, James, “Venezuelanski poljoprivredni aktivisti marširaju protiv ubojstava od strane vlasnika imanja,” Venezuela Analysis, 3. listopada 2009. http://venezuelanalysis.com/news/4838
[9] Prema Adriani Ribas, članici Nacionalne fronte Ezequiel Zamora Campesino, uhićeno je šest materijalnih autora i jedan intelektualni autor ovih atentata. Farrel, Jojo; Fox, Michael; i Martinez, Carlos, Venezuela govori!: Glasovi iz Grassrootsa (Oakland: PM Press, 2010), 58.
[10] Primjera ima u izobilju, budući da se redovito pojavljuju u nizu velikih oporbenih novina s nacionalnom tiražom, ali evo jednog od prošle godine. “Denuncian invasiones masivas en Puerto Píritu,” El Universal, 2. rujna 2009., http://noticias.eluniversal.com/2009/09/02/pol_art_denuncian-invasiones_1548622.shtml
[11] Sljedeći članak citira Human Rights Watch, NACLA i druge izvore o ovoj temi. Janicke, Kiraz, “Venezuela kreće prema humanizaciji zatvorskog sustava usred štrajkova glađu,” Venezuela Analysis, 11. ožujka 2008. http://venezuelanalysis.com/news/3260
[12] Programa Venezolano de Educación-Acción en Derechos Humanos, “Informe Annual 2009: Derechos de las Personas Privadas de Libertad,” PROVEA, 2009., http://www.derechos.org.ve/proveaweb/wp-content/uploads/18-c%C3%A1rceles.pdf
[13] “Escarrá fustiga a jueza del caso Cedeño por ser 'cómplice de un delito',” Noticias24, 15. prosinca 2009., http://www.noticias24.com/actualidad/noticia/128996/escarra-fustiga-a-jueza-del-caso-cedeno-por-ser-complice-de-un-delito/
[14] “Chávez solicitó pena máxima para jueza que liberó a empresario Eligio Cedeño,” Agencia Bolivariana de Noticias, 11. prosinca 2009., http://www.abn.info.ve/noticia.php?articulo=211496&lee=4
[15] Glavni koordinator Red de Apoyo Pablo Fernández Blanco, osobni intervju, 6. travnja 2010.
[16] Programa Venezolano de Educación-Acción en Derechos Humanos, “Informe Annual 2009: Derechos a la Justicia,” PROVEA, 2009., str. 249, http://www.derechos.org.ve/proveaweb/wp-content/uploads/13-justicia.pdf
[17] ibid.
[18] Gabriel, George i Suggett, James, "Venezuelanski studenti i snage sigurnosti nasilno se sukobljavaju dok se rasprava o referendumu zaoštrava", Venezuela Analysis, 28. siječnja 2009. http://venezuelanalysis.com/news/4148
[19] Farrell, Jojo, “Pristranost američkih medija i nedavno nasilje studenata u Venezueli,” Common Dreams, 15. studenoga, 2007, http://www.commondreams.org/archive/2007/11/15/5247
[20] Wilpert, Gregory, Promjena Venezuele preuzimanjem vlasti: povijest i politika Chavezove vlade (New York: Verso Books, 2007.), 45.
[21] Programa Venezolano de Educación-Acción en Derechos Humanos, “Informe Annual 2009: Derechos a la Justicia,” PROVEA, 2009., str. 248, http://www.derechos.org.ve/proveaweb/wp-content/uploads/13-justicia.pdf
[22] Wilpert, 47.
[23] Član Front Bolivarian Lawyers Alexander Eñaranda, osobni intervju, 6. travnja 2010.
[24] Programa Venezolano de Educación-Acción en Derechos Humanos, “Informe Annual 2009: Derechos a la Justicia,” PROVEA, 2009., str. 248, http://www.derechos.org.ve/proveaweb/wp-content/uploads/13-justicia.pdf
[25] “80% de jueces no confían en métodos para sancionarlos,” El Universal, 21. prosinca 2009. http://www.eluniversal.com/2009/12/21/pol_art_80-de-jueces-no-con_1704275.shtml
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije