Pedesetak međunarodnih organizacija obilježilo je 14. lipnja petu godišnjicu izraelske opsade Gaze pozivajući Izrael da prekine blokadu malog, siromašnog pojasa.
“Više od pet godina u Gazi je više od 1.6 milijuna ljudi bilo pod blokadom kršeći međunarodno pravo. Više od polovice tih ljudi su djeca. Mi dolje potpisani u jedan glas kažemo: 'odmah prekinuti blokadu'”, stoji u zajedničkoj izjavi.
Među potpisnicima su ugledne organizacije kao što su Save the Children, Oxfam, Svjetska zdravstvena organizacija, Amnesty International i Médecins du Monde. Formulacija izjave je odražavala onu iz mnoštva nedavnih apela. Jedina značajna razlika je da je tijekom opsade stanovništvo Gaze naraslo s 1.5 na preko 1.6 milijuna.
Izjava je uslijedila nakon snažnog osuđivanja opsade od strane podtajnice UN-a za humanitarna pitanja, Valerie Amos. Amos je osudila ono što je opisala kao "kolektivno kažnjavanje svih onih koji žive u Gazi i...uskraćivanje osnovnih ljudskih prava u suprotnosti s međunarodnim pravom". Zahtijevala je da se "blokada odmah ukine, kako bi se mogle održati osnovne usluge i infrastruktura".
Osuda izraelskog kršenja prava u Palestini od strane vodećih organizacija za ljudska prava i humanitarnih organizacija nije ništa novo. Nažalost, takve pozive rijetko prate organizirane političke kampanje. Zapadne vlade najmanje su zabrinute zbog tekuće drame. Povijesno gledano, oni su koristili selektivnu politiku bijesa kad god su kršena ljudska prava. Što je još gore, u mnogim su slučajevima zapadne sile preuzele aktivnu ulogu u dopuštanju daljnjeg izraelskog pokoravanja Palestinaca.
Poziv organizacija za ljudska prava imao bi više smisla da je bio upućen zapadnim silama koje podupiru akcije Izraela. Promicanje ideje da je opsada Gaze potpuno izraelska inicijativa je varka koju treba razotkriti. Jednako je varljiva svaka rasprava o smrtonosnom izraelskom ratu protiv Gaze (Cast Lead 2008-09) bez odgovarajućeg osvrta na snažnu političku i vojnu potporu SAD-a i drugih zapadnih sila. Bez takve potpore, Izrael nikada ne bi uspio održati svoje skupe ratne avanture ili izgraditi svoj takozvani zid razdvajanja ili ilegalna naselja.
Palestinci su sve više frustrirani činjenicom da je svaka politički inducirana humanitarna kriza u regiji klasificirana kao takva, dok je opsada Gaze ograničena na raspravu o tome treba li ili ne prehrambenim artiklima dopustiti ulazak u pojas. Palestinci nisu kolektivni eksperiment, unatoč svim izraelskim tvrdnjama o suprotnom. To je zapravo stvar politike, kako je artikulirao izraelski političar Dov Weissglass, bivši bliski suradnik premijera Ariela Sharona. “Ideja je staviti Palestince na dijetu, ali ne učiniti ih da umru od gladi”, jednom je izjavio. Ta kolektivna 'prehrana' bila je dio veće politike koja je pratila izraelsko raspoređivanje - nazvano 'razdruživanje' - iz Gaze. “Razdvajanje je zapravo formaldehid. Dobavlja količinu formaldehida koja je potrebna da ne dođe do političkog procesa s Palestincima.”
Gore navedene izjave citirane su u izraelskom dnevniku Haaretz (10. kolovoza 2004.). Jasno su dali do znanja da su planovi za stavljanje Gaze pod opsadu uslijedili godinama prije pobjede Hamasa na izborima za palestinsko zakonodavno vijeće i njegovih kasnijih nasilnih sukoba s rivalskim Fatahom. Također je dugo prethodilo zarobljavanju izraelskog vojnika Gilada Shalita.
Međutim, nijedna službena izraelska obrana opsade nikada nije objavljena bez spominjanja Hamasa i njegove kontrole nad pojasom. Mark Regev, glasnogovornik izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, izjavio je: "Sav teret koji ide u Gazu mora biti provjeren jer Gazu kontrolira Hamas, međunarodno priznata teroristička organizacija."
Kako bi izbjegli kontroverze, međunarodne organizacije kritiziraju izraelsku opsadu Gaze kao da je riječ o apolitičnom događaju. Izraelski odgovor je isti prikladan i suvišan – suprotstavljajući Hamasov terorizam izraelskoj navodno održivoj demokraciji. Glasnogovornici američkog State Departmenta često podržavaju izraelske tvrdnje, a rasprave ovdje završavaju.
Tužna je ironija da je na dan kada je međunarodna zajednica osudila opsadu Gaze američki predsjednik Barack Obama odlikovao Shimona Peresa Predsjedničkom medaljom slobode. Obama ga je hvalio zbog svog "nesalomljivog duha", Peres je predvidio i branio izraelsku nezakonitu okupaciju, masakre i zlostavljanje Palestinaca tijekom svojih raznih dužnosti u izraelskoj vladi, uključujući i mjesto premijera i predsjednika.
Pravi rizik je da opsada Gaze postaje dio većeg statusa quo koji nameću i brane Izrael i njegovi dobročinitelji. Također je zaboravljena činjenica da je prije opsade Gaza bila izraelsko okupirano područje, zajedno s okupiranom Zapadnom obalom i nezakonito aneksiranim istočnim Jeruzalemom. Stoga nema smisla da Economist svoj članak u spomen na opsadu naslovi ovako: "Pojas Gaze: hoće li se normalnost ikada vratiti?" (16. lipnja).
Umjesto rasprave o nezakonitoj izraelskoj opsadi kao polazištu za svoj argument, časopis je nastojao istaknuti Hamasovu sposobnost i relativni uspjeh u izdržavanju "pet godina kažnjavajuće opsade, bombardiranja i rata". Još jednom, Palestinci se koriste u kolektivnom eksperimentu rata i opsade. “Ali nakon što je izgradio svoje lokalno carstvo, Hamas nije siguran kamo dalje”, tvrdi se u članku.
Takvo izvještavanje je tipično, budući da se izraelski rat i opsada promoviraju u glavnim medijima kao životna činjenica i ne zaslužuju osudu ili cenzuru. Ako analiza ikad bude relevantna, ona se fokusira na sposobnost 'terorista' iz Gaze da zaobiđu pritisak i održe svoje 'lokalno carstvo'.
Pet godina nakon opsade Gaze, Izrael se nije uspio pokoriti volji Palestinaca ili dobiti političke ustupke u zamjenu za hranu ili lijekove koji mogu spasiti život. Ali uspjela je nadograditi intenzitet svojih ratova i vječnih opsada Palestinaca – nekako normalizirajući takve nasilne i nehumane stvarnosti, koje jedni pažljivo kritiziraju, a drugi svesrdno prihvaćaju ili brane.
Ramzy Baroud (www.ramzybaroud.net) je kolumnist međunarodnog profila i urednik PalestineChronicle.com. Njegova najnovija knjiga je My Father Was a Freedom Fighter: Gaza's Untold Story (Pluto Press, London).
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije