Divovski proizvođač zrakoplova Airbus zadužuje svog glavnog konkurenta Boeing za gusto natrpavanje uskih sjedala u jednom od svojih novih širokotrupnih zrakoplova 777 kako bi rekao da će primiti 406 putnika kako bi se nepošteno natjecao za prodaju s A350 europske tvrtke s 350 sjedala -1000 jumbo model.
I ovdje smo mislili da su nas avioprijevoznici ti koji nas trpaju u tijesne prostore u autobusima kako bi ubrali dodatnu zaradu prodajom "dodatnog prostora za noge" drugima koji su spremni platiti za mogućnost rasklapanja svojih prijenosnih računala na pladnju za posluživanje. Pa, zapravo, bili smo u pravu. Pretpostavka da sami proizvođači aviona možda smanjuju raspoloživi putnički prostor samo je pokazatelj bezobrazluka koji opsjeda zrakoplovne tvrtke i zrakoplovnu industriju u cjelini.
Motiv je ovdje profit. Koliko je jaka požuda da se to maksimalno poveća dobro ilustrira ono što američki Boeing pokušava učiniti svojim radnicima u državi Washington.
Boeing je nedavno predložio izgradnju novog 777X u Washingtonu, što bi moglo uključiti 10,000 radnih mjesta, ako 30,000 tamošnjih sindikalnih strojara pristane na trenutačno osmogodišnje produljenje svog ugovora, koji sada istječe 2019. Šefovi su također zahtijevali da se mirovinske beneficije zamrznuti na sadašnjim razinama, da dodatne troškove zdravstvene zaštite snose zaposlenici i da se povećanja plaća ograniče na jedan posto svake druge godine. Također su inzistirali na obećanju da neće štrajkati sljedećih 11 godina.
Šefovi su također jasno dali do znanja da će, ako se njihovi prijedlozi ne prihvate, razmotriti premještanje operacija na drugo mjesto gdje će ljudi proizvoditi avione za niže cijene. Radnici Boeinga iz države Washington, članovi Međunarodne udruge strojara i sindikata zrakoplovnih radnika (IAM) odbili su prijedlog s razlikom od 2 prema 1.
Kao rezultat toga, Boeing je rekao da će otvoriti natječaj za tvornicu u gradovima u Južnoj Karolini, Alabami, Kaliforniji i Utahu.
Ovdje imamo goli prikaz realnosti suvremenog kapitalizma: dajte potrošačima što je moguće manje i naplatite im koliko god tržište može podnijeti i prisilite radnike da proizvode više i bolje, dok im nadoknađujete što je moguće manje.
I, dok ste već kod toga, omogućite vrhunskim igračima da skupe što je više moguće. Izvršni direktor Boeinga James McNerney doživio je povećanje ukupnog paketa naknada za 20 posto prošle godine na ukupno 27.5 milijuna dolara.
Izvanredna stvar ovdje je da se Boeing ne poziva na poteškoće. Tvrtki ne prijeti stečaj. Ne radi čak ni ono što gazde često čine u takvim slučajevima: tvrde da će biti neprofitabilno ako se ne ispune njegovi zahtjevi za koncesijom. Boeing je 3.9. ostvario neto dobit od 2012 milijardi dolara. Do sada je ove godine cijena dionica kompanije porasla 83 posto.
Nadalje, ovaj je tjedan Boeing prikupio narudžbe koje su okarakterizirane kao "najveće lansiranje proizvoda u povijesti komercijalnih mlažnjaka". Uz narudžbu koju je već primila Lufthansa, sada je pristala isporučiti nove zrakoplove trima zračnim tvrtkama u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Abu Dhabiju i Kataru s ukupnom početnom cijenom od gotovo 100 milijardi dolara.
Prošlog tjedna, Reuters je izvijestio da je predsjednik IAM-a Thomas Buffenbarger rekao da je "Boeing snažno gurao brzo produljenje ugovora u Washingtonu jer se brinuo da razvoj A350 teče otprilike dvije godine ispred 777X." Tu nema problema. Kada su rezultati cjenkanja iza kulisa otkriveni na Dubai Airshowu, Boeing je prodao 342 zrakoplova u usporedbi s posrnulim Airbusovim 142.
U nedjelju u Dubaiju, izvršni direktor McNerney rekao je za Financial Times: "Počinjemo ovdje, ali mislim da vidimo široku svjetsku potražnju za modelom 777... Vrlo sam uvjeren da će [777X] biti veliki globalni uspjeh na svim kontinentima širom svijeta svijet."
Ari Paul, predavač na Školi za međunarodne i javne poslove Sveučilišta Columbia, nedavno je napisao: “Boeingovi škrti zahtjevi dio su trenda u tvrtkama u kojima je povijesno američki kapitalizam zapravo dobro funkcionirao za radnike. Godine 2010. zaposlenici tvornice u sjevernom dijelu države New York koja proizvodi Mott's jabuke stupili su u štrajk nakon što je njihova matična tvrtka, Dr Pepper Snapple Group, koja je godinu prije objavila dobit od 555 milijuna dolara, zahtijevala velika smanjenja plaća i beneficija na temelju toga što su druge tvrtke u regiji plaćali manje. U 2011. telefonski radnici Verizona koji održavaju golemi fiksni sustav za telekomunikacijskog diva stupili su u štrajk kada je zatražio od radnika da prihvate rezove na temelju toga da su nesindikalni radnici u njegovoj bežičnoj podružnici odgovorniji za profit tvrtke.
Ray Conner, voditelj Boeingovog poslovanja s komercijalnim zrakoplovima, rekao je medijima prošli tjedan da će kompanija sada morati odlučiti gdje želi graditi novi avion kako bi započela isporuke 2020. “Ono što se dogodilo sa sindikatom IAM ne ide dalje utjecati na sve što moramo učiniti s obzirom na ono što smo se obvezali našim klijentima,” rekao je.
Velik dio komentara o situaciji u Boeingu – od strane sindikalista i vanjskih promatrača – bio je sklon promatrati s priličnom skepsom ideju da bi tvrtka zapravo preselila poslovanje izvan države, s obzirom na to da ima, u Puget Soundu, postojeće objekte i obučenu i iskusnu radnu snagu. Izvješće Jenny Brown o Labor Notes kaže: “Neki analitičari kažu da će premještanje proizvodnje 777X u Južnu Karolinu ili drugu državu više ometati učinkovitost i kvalitetu nego baziranje programa u Washingtonu, gdje se slični trupovi već proizvode. Vrlo duga kompozitna krila za novi avion teško je transportirati ako se grade daleko.” Međutim, iskusni sindikalac s kojim sam razgovarao tijekom vikenda upozorio je: "Nekoliko puta u ovakvim situacijama rečeno je: 'Oh, oni nikad ne bi otišli' neposredno prije nego što se poslodavac spakirao i preselio."
Može se iznijeti jak argument da sukob u državi Washington uključuje puno više od lokalnog spora oko plaća i beneficija. Čini se da je Boeing odlučan postaviti ljestvicu više u svojim radnim odnosima. Kao što je trend u većini radničkih pregovora ovih dana, šefovi su jednostavno odlučili da će se radnici morati odreći zdravstvenih i mirovinskih beneficija koje su njihovi sindikati prethodno osigurali. Kako bi to postigli, oni bi mogli biti voljni preseliti poslovanje, uz velike početne troškove, u područja gdje su sindikati slabi ili nepostojeći. Danas u SAD-u to znači preseljenje u države s pravom na rad na jugu ili jugozapadu.
Pretpostavljam da je prijedlog koji se pojavljuje u nekim medijskim izvješćima, da bi se operacije mogle premjestiti iz Everetta u Long Beach, u Kaliforniji, gdje Boeing sada gradi vojni transportni zrakoplov C-17 u sindikalnoj tvornici, pokušaj uprave da odvrati pažnju od tog dojma. Sigurno bi se očekivalo da će se radnički pokret u Kaliforniji oduprijeti pretvaranju južne Kalifornije u mjesto jeftine radne snage.
Dok su članovi Sindikata strojara glasovali o ugovoru za van, neki su to počeli nazivati "Walmartizacijom zrakoplovstva", a Dean Rutz iz Associated Pressa primijetio je: "Lešinari su kružili, među njima i guverner Teksasa Rick Perry, koji prošlog tjedna tvitovao da je njegova država s niskim porezima i plaćama spremna pomoći Boeingu.”
"Ovako umire srednja klasa, ne uz prasak, već prisilno stiskanje", napisao je Timothy Egan u New York Timesu (14. studenog). “Nakon što globalna korporacija ostvari rekordnu dobit, od države koja je dugo njegovala rast traži najveću pojedinačnu poreznu olakšicu u zemlji, a zatim kaže ljudima koji proizvode njezine proizvode da će njihov mirovinski plan biti zamrznut, beneficije smanjene, plaća podiže oskudno. Uzmi ili idemo. I svi spilje.”
Egan je nastavio: “Nije poticaj, kao što je to bila automobilska industrija prije pet godina, usred spašavanja i rezova. Boeing si je mogao priuštiti da bude velikodušan, ili barem ne težak. Ali lakše je igrati država protiv države, utrka do dna.”
Carl Bloice je pisac iz San Francisca, član uredništva BlackCommentator.com i kolumnist te član Nacionalnog koordinacijskog odbora dopisnih odbora za demokraciju i socijalizam. Ranije je radio u sindikatu zdravstvenih radnika. Bloice je jedan od moderatora Portsidea. Ostala djela Carla Bloicea mogu se pronaći na leftmargin.wordpress.com.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije