'Kao da se nije dogodilo; čak ni World Briefing od dva inča. Dana 29. listopada, Opća skupština Ujedinjenih naroda velikom je većinom, po 22. put, izglasala osudu 5 desetljeća starog američkog gospodarskog embarga protiv Kube. New York Times je učinio koliko god je mogao da ga zanemari. Dakle, za one među nama koji se oslanjaju na novine za sve vijesti koje su prikladne za tiskanje, evo što se dogodilo.
Opća skupština UN-a od 193 članice odobrila je rezoluciju pod nazivom "Potreba okončanja gospodarskog, trgovačkog i financijskog embarga koji su Sjedinjene Američke Države uvele protiv Kube". Za odluku je glasalo 188. Jedine zemlje koje su glasale protiv bile su Sjedinjene Države i Izrael.
Prošle godine, Palau je glasao sa SAD-om i Izraelom; ove godine maleni pacifički otok bio je suzdržan, zajedno s drugim otočnim državama Mikronezijom i Maršalovim otocima.
Popodne 29. listopada, na dan glasovanja u UN-u, Reutersovo kratko izvješće o rezoluciji pojavilo se na stranicama Timesa.
Reutersovo izvješće navodi da je "američki predsjednik Barack Obama, koji je prije preuzimanja dužnosti rekao da želi preinačiti dugogodišnje neprijateljske odnose SAD-a i Kube, bio razočaranje za kubansku vladu, koja se nadala da će on učiniti više za ukidanje embarga."
Zapravo, razočaranje je daleko izvan Havane. Mnogi od nas ovdje u SAD-u razmišljali su o tome da kakva god nas razočaranja čekaju nakon izbora američkog predsjednika Baraka Obame, barem bi se reakcionarna američka politika prema Kubi mogla promijeniti. Ali to nije bilo tako.
Kuba ne predstavlja apsolutno nikakvu prijetnju našoj zemlji. Budući da Washington održava, pa čak i podupire odnose s nekim od najreakcionarnijih režima na planetu, bilo bi teško tvrditi da blokada ima ikakve veze s ljudskim pravima. Čini se da je veleposlanik Ronald D. Godard, američki viši regionalni savjetnik za pitanja zapadne hemisfere, jasno razjasnio motivaciju Obamine administracije za održavanje blokade. Skrenuo je pozornost na "ekonomsku politiku" koju je Kuba "vodila u proteklih pola stoljeća", dodajući da dok administracija pozdravlja "nedavne promjene, poput onih koje omogućuju veće samozapošljavanje i liberalizaciju tržišta nekretnina, Kuba još uvijek ima jedan od najograničenijih ekonomskih sustava na svijetu.”
“Bez obzira na politiku SAD-a, nerealno je očekivati da će kubansko gospodarstvo napredovati sve dok kubanska vlada ne otvori svoje državne monopole privatnoj konkurenciji, u potpunosti osnaži kubanske poduzetnike, poštuje prava intelektualnog vlasništva, dopusti nesmetan pristup internetu i usvoji zdravu makronaredbu. -ekonomske politike koje su pridonijele uspjehu mnogih susjednih zemalja Kube u Latinskoj Americi,” rekao je Godard Skupštini.
Dakle, očito američka vlada namjerava zadržati svoju politiku diktata i ekonomske korozije osim ako i dok Kubanci ne promijene svoju unutarnju ekonomsku politiku. Problem je u tome što je ovo stajalište protivno međunarodnim normama i što mu se protive golema velika većina nacija svijeta.
Posebno zemlje Latinske Amerike.
Sve latinoameričke, europske i afričke nacije glasale su za UN-ovu rezoluciju protiv blokade.
Protiv embarga su se izjasnili etiopski delegat u ime afričkih zemalja, Iran u ime Pokreta nesvrstanih 120 zemalja, te Indija, Meksiko, Kina, Ekvador, Rusija, Bolivija, Indonezija i Nikaragva. “Poziv međunarodne zajednice postaje sve glasniji, zahtijevajući da američka vlada promijeni svoju politiku prema Kubi”, rekao je zamjenik kineskog veleposlanika pri UN-u Wang Min. Bolivijski veleposlanik pri UN-u Sacha Llorenty Soliz rekao je da embargo "prlja povijest čovječanstva".
Nije nimalo iznenađujuće što je New York Times odlučio prilično ignorirati priču o glasovanju o blokadi. Oduvijek sam zamišljao da u redakciji novina postoji transparent na kojem piše: “Monroeova doktrina živi.” Naravno, Times ima pravo reći ili izvijestiti o čemu god želi, ali ovaj konkretan slučaj zatvaranja očiju mogao bi biti dobra tema za “javnu urednicu” lista Margaret Sullivan. Također bi se mogla zapitati zašto s obzirom na važne i sporne izbore koji dolaze u Hondurasu, novine nekoliko mjeseci nisu donosile vijesti iz te srednjoameričke zemlje?
I to usprkos činjenici da je od vojnog udara 28. lipnja 2009., koji su SAD odbile osuditi, došlo do bujica političkog nasilja usmjerenog na različite društvene aktiviste i protivnike sadašnjeg režima i međunarodnih organizacija za ljudska prava, uključujući Međuameričku komisiju za ljudska prava, Komisija za ljudska prava UN-a i Odbor za zaštitu novinara, naveli su rašireno kršenje ljudskih prava.
Uoči predsjedničkih izbora u Hondurasu koji su zakazani za 24. studenog, situacija je privukla pozornost članova američkog Kongresa. U lipnju 24. članovi Senata napisali su pismo State Departmentu kako bi ispitali predanost vlade Hondurasa da podupire vladavinu zakona, osudi kršenja prava i učini što može da promiče izbore koji su "slobodni, pošteni i mirni". Dana 15. listopada tri člana Zastupničkog doma, zastupnici Raúl Grijalva (D-AZ), Hank Johnson (D-GA) i Mike Honda (D-CA) pisali su državnom tajniku Johnu Kerryju govoreći o "slobodi i poštenju izbora je vrlo ugrožen, budući da kršenja ljudskih prava pod postojećom vladom i dalje ugrožavaju osnovne građanske slobode, oporbeni kandidati ne uživaju jednake uvjete, a državne sigurnosne snage preuzimaju sve središnju i zlokobniju ulogu u kontekstu izbora .”
Zapravo ne mislim da postoji ikakva misterija zašto su glavni mediji u SAD-u ignorirali ili umanjili glasovanje o blokadi UN-a, prijetnju izbornim nasiljem u Hondurasu ili niz drugih nedavnih značajnih političkih događaja ui oko Latinske Amerike. Američka politika prema regiji – još uvijek prožeta duhom neokolonijalizma – dovela je do sve veće političke izolacije Washingtona u hemisferi. Dok se predsjednik Obama okreće prema Aziji, mogao bi razmisliti o zaokretu prema jugu i procijeniti što trenutačna politika SAD-a prema Latinskoj Americi donosi. A glavni mediji mogli bi obaviti bolji posao da nas informiraju o tome što se tamo odvija.
Član uredničkog odbora BlackCommentator.com i kolumnist Carl Bloice pisac je iz San Francisca, član Nacionalnog koordinacijskog odbora dopisnih odbora za demokraciju i socijalizam, a prije je radio za sindikat zdravstvenih radnika. Bloice je jedan od moderatora Portsidea. Ostala djela Carla Bloicea mogu se pronaći na leftmargin.wordpress.com.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije