Izraelski političari vole se hvaliti slavnom obavještajnom službom svoje zemlje, za koju se dugo smatralo da je najsofisticiranija na Bliskom istoku.
Pišući u Los Angeles Times u studenom prošle godine, na primjer, izraelski američki veleposlanik u odlasku Michael Oren hvalio se da je “poznata obavještajna zajednica” te zemlje točno predvidjela da će Arapsko proljeće “preoteti islamski radikali” i da će uslijediti “godine brutalnog građanskog sukoba”.
Oren je dalje izjavio da se "prilikom formuliranja politika koje su ključne za opstanak Izraela, premijer konzultira s poznatom izraelskom obavještajnom zajednicom, čvrstim vijećem za nacionalnu sigurnost i visoko specijaliziranim jedinicama Izraelskih obrambenih snaga." Zatim, svjestan očite spremnosti Obamine administracije da zaobiđe Izrael sklopiti mir s Iranom, Oren je prešao na stvar: "Možda se s vremena na vrijeme čini da Netanyahu stoji sam po pitanju Irana, ali ga podržava tijelo stručnjaka svjetske klase."
Naravno, izraelski političari - kao i njihovi američki kolege i političari diljem svijeta - vole tvrditi da su činjenice na njihovoj strani. Nejasno je što su izraelski obavještajni agenti rekli izraelskoj vladi prošle jeseni u vezi s ukupnim političkim preokretom koji je u tijeku na Bliskom istoku, mirovnim pregovorima s Palestincima pod pokroviteljstvom SAD-a ili Iranom. Ali postoje jaki nagovještaji da desničarski izraelski političari to izmišljaju usput.
Na Iran
Otprilike mjesec dana nakon što se Orenov komentar pojavio, JJ Goldberg, glavni urednik novina američke židovske zajednice Napadač, čini se da osporavaju Orenove tvrdnje. "Čini se da su se tenzije između izraelskog političkog vodstva i obavještajnih stručnjaka vratile u stanje otvorenog rata koje je prevladavalo prije 2011., sudeći prema buci koja je dopirala iz dva tabora", napisao je. "Problem je, opet, Iran."
"Napetosti tinjaju ispod površine nedugo nakon što je premijer Benjamin Netanyahu preuzeo dužnost 2009., povremeno izbijajući na vidjelo", objasnio je Goldberg prošlog prosinca. “Posljednja runda nevolja može se datirati krajem rujna, kada je šef vojne obavještajne službe, general-bojnik Aviv Kochavi, podnio izvješće premijeru u kojem je detaljno opisao 'značajne', 'strateške' političke promjene koje su se dogodile unutar Irana pod njegovim novim predsjednik, Hassan Rowhani. U izvješću se navodi da je Rowhani izabran apsolutnom većinom, protivno željama vrhovnog vođe ajatolaha Ali Khameneija, na platformi popravljanja veza sa Zapadom i ukidanja sankcija.”
Nepotrebno je reći da Netanyahu nije dijelio ovo mišljenje. “Nekoliko dana nakon što je primio izvješće,” izvijestio je Goldberg, “Netanyahu je odletio u Sjedinjene Države i održao oštri govor pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda, rugajući se ideji da je promjena u tijeku i nazivajući Rowhanija 'vukom među ovcama' odjeća.'"
Kaže se da je Kochavijevo izvješće dostavljeno Netanyahuovom sigurnosnom kabinetu 26. studenog u sjedištu glavne obavještajne agencije zemlje, Mossada. Kasnije je to procurilo u novine Haaretz a detaljno u izvješćima u dnevniku Yedioth Ahronoth.
"Stavovi sablasti bili su uglavnom optimistični", izvijestio je Goldberg. "Kaotične posljedice arapskog proljeća vezale su najopasnije susjede Izraela u unutarnje probleme, ne ostavljajući ih u poziciji da se suoče s Izraelom u doglednoj budućnosti." Štoviše, s nedavnim privremenim sporazumom o teheranskom nuklearnom programu obogaćivanja, “iranski nuklearni projekt zamrznut je na šest mjeseci, zaustavljajući desetljeće stabilnog rasta i kupujući vrijeme za Ameriku i saveznike da pokušaju postići trajni sporazum koji Iran drži provjereno kratkim sposobnosti nuklearnog oružja.” I na kraju, “Amerika se, unatoč umoru javnosti od rata, vjerojatno neće odvojiti od Bliskog istoka, s obzirom na stalnu važnost nafte. A Hamas i Hezbollah, iako zabrinjavajući, suočavaju se s vlastitim vanjskim prijetnjama - Sunitski džihadisti u Libanonu, egipatski vojni režim na Hamasovom jugu — zbog čega je malo vjerojatno da će tražiti probleme s Izraelom u bliskoj budućnosti.”
Međutim, ono što je Goldberg nazvao "zatvorenim krugom tvrdokornih političara, ideologa i think-tankera koji okružuju Netanyahua" ukratko je odbacilo ovu procjenu, umjesto toga propagirajući paranoičnu zabludu da je Obamina administracija bila sklona dopustiti Iranu da postane nuklearna.
Na Naseljima
Ozbiljne razlike između izraelskog obavještajnog aparata i najužeg kruga Netanyahua ponovno su se pokazale početkom Nove godine u polemici oko Jordanske doline.
Na početku godine, u tijeku je bila kampanja kako bi se Knesset natjerao da usvoji zakon o pripajanju naselja koja sadrže 6,000 ili više kolonijalnih doseljenika u okupiranoj Jordanskoj dolini. Veći dio doline, koja u cijelosti spada u okupiranu Zapadnu obalu, pod punom je kontrolom izraelske vojske. Nacrt zakona podržalo je osam od 11 članova premijerovog ministarskog odbora za zakonodavstvo, koji glasovali za prijedloga zakona prošlog prosinca.
Palestinci smatraju prijedloge Jordanske doline zadiranjem u njihov suverenitet i zatražili su stacioniranje međunarodnih snaga na tom području kako bi se jamčila sigurnost. Predsjednik Palestinske uprave Mahmoud Abbas rekao je da je "to je, što se nas tiče". Jedno izvješće kaže da su Palestinci sugerirali mogućnost američke vojne sile u dolini - ideju koju su Izraelci navodno brzo odbacili.
"Sigurnost mora ostati u našim rukama", nedavno je rekao izraelski ministar obavještajne službe Yuval Steinitz rekao je za izraelski javni radio. "Svatko tko predlaže rješenje u dolini Jordana raspoređivanjem međunarodnih snaga, palestinske policije ili tehnoloških sredstava", inzistirao je, "ne razumije Bliski istok."
Povodom prosinačke svečanosti obilježavanja širenja novog naselja u Jordanskoj dolini, Gideon Sa'ar, član Netanyahuova kabineta, rekao Ha'aretz, “Postoji poruka koju šaljemo, a to je da postoji konsenzus među izraelskom javnošću da naša prisutnost ovdje u dolini Jordana nije privremena. Razvoj ovog područja kroz dvije generacije uživao je potporu vlada predvođenih Likudom i Laburistima.”
“Naša izjava je jasna. Jordanska dolina je izraelska i Jordanska dolina će ostati izraelska. Naša istočna granica mora biti rijeka Jordan,” nastavio je Sa'ar, dodajući da ako Izrael ne zadrži kontrolu nad tim područjem, “židovskoj državi neće nedostajati 'strateška dubina' potrebna za njezin opstanak.”
Ispostavilo se da se ne slažu svi s tom ocjenom.
Jordanska dolina nije "bitna" za sigurnost Izraela, rekao je bivši direktor Mossada Meir Dagan ranije ovog mjeseca. "Ne sviđa mi se tekuća rasprava o Jordanskoj dolini kao bitnom elementu sigurnosti Izraela", dodao je, nazivajući to "manipulacijom i korištenjem sigurnosnih razloga".
O miru na Bliskom istoku
Postojao je jasan obrazac u odnosima desničarske Netanyahuove vlade s Obaminom administracijom.
Svaki put kada se u priču američkog državnog tajnika Johna Kerryja uvuče nota optimizma Napori sastaviti osnovu za a bliskoistočni mirovni sporazum, netko u vladajućoj Likud koaliciji pokušava promijeniti temu. (Posvjedočite nedavnoj premijerovoj apsurdnoj sugestiji da je mir moguć samo ako dođe do promjena u tekstu udžbenika koji se koriste u školama na okupiranoj Zapadnoj obali.) Netanyahu je sada navodno rekao pristašama da neće prihvatiti bilo kakvo spominjanje Jeruzalema u okvirni sporazum koji je u izradi, ili pristati na dokument koji predlaže uspostavu palestinske prijestolnice bilo gdje u Jeruzalemu.
Ovog mjeseca, Netanyahuova vlada je to ponovila. Dana 10. siječnja Ministarstvo stanovanja objavilo je planove za 1,400 novih stambenih jedinica u naseljima na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu. Američki State Department nazvao je plan izgradnje "nedoprinosnim našim naporima da krenemo naprijed prema miru", a glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon rekao je da je "uznemiren" planovima Izraela. "Takve aktivnosti nisu samo nezakonite, već i prepreka miru", rekao je.
Poput iznošenja prijedloga Jordanske doline, čini se da se ova najnovija provokacija ne uklapa ni u jednu preporuku izraelske obavještajne zajednice, ali odražava gledište desničara u Likudu. Razlike počinju izlaziti na površinu čak i unutar vladajuće koalicije, gdje trezvena upozorenja počinju dolaziti od Netanyahuovih vlastitih partnera.
Ministrica pravosuđa Tzipi Livni - i sama bivša obavještajna agentica - rekla je prošlog mjeseca da "naselja nisu dio sigurnosti Izraela, ona mu štete." Livni, članica stranke Hatnuah koja je službeno zadužena za mirovne pregovore Izraela s Palestincima, napala je one za koje je rekla da su "sretni kad god mogu reći da nema mirovnog partnera", pa nam kažu da "ni ne pokušavajte. ” Dodala je da ti isti ljudi govore da “i da postoji partner ne trebamo odustati ni metar zemlje, jer oni zapravo nisu spremni ni na kakav kompromis”. Takvi agitatori, Livni je navalio, “koristite 'sigurnost' kao izgovor za uvjeravanje javnosti da ne postoji opcija” za mir.
Neki promatrači misle da Netanyahu samo pokušava umiriti svoje desno krilo dok se razgovori nastavljaju. "Kad bi izgradnja bila Bibin jedini negativni signal, argument sklona desnici mogao bi imati smisla," napisao Napadačje Goldberg. “Ali to je samo jedan u nizu.”
Goldberg je zaključio: “Izgleda da je Bibi odustala od pokušaja i sada se odlučila za plan B: reći Europi, Americi i ostatku svijeta da idu dovraga. Na praktičnoj razini, čini se da čini sve što može kako bi prekinuo razgovore, krivi ili ne krivi."
Ako pregovori ne uspiju, bit će mnogo krivica. Ali Netanyahu neće moći reći da mu nitko nije pokušao bolje reći.
Kolumnist Inozemne politike u fokusu Carl Bloice, član Nacionalnog koordinacijskog odbora dopisnih odbora za demokraciju i socijalizam, piše za Crni komentator. Također je član uredničkog odbora.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije