Nakon što je meksički izborni sud ove subote, 6. kolovoza, odbio potpuno ponovno prebrojavanje glasova s nedavnih izbora u Meksiku, prosvjednici su izašli na ulice u znak potpore kandidatu stranke lijevog centra PRD (Stranka demokratske revolucije) Andresu Manuelu Lópezu Obradoru. Očekivalo se da će izbori koji su nedavno održani u Meksiku 2. srpnja biti obračun između Lópeza Obradora i konzervativnog kandidata PAN-a (Stranka nacionalne akcije), Felipea Calderóna. Nakon optužbi za prijevaru koje su dovele do prebrojavanja glasova, 6. srpnja objavljeno je da je konzervativac Calderón pobijedio s iznimno malom razlikom od 243,934 glasa.
Izbori u Meksiku jedan su u nizu natjecanja koja se odvijaju diljem Latinske Amerike u kojima popularni ljevičarski čelnici ulaze u borbu. Ali izbori u Meksiku također su svjedočili novom trendu koji je bio manje uobičajen u drugim zemljama, promicanju antikapitalističke, ne-izborne alternative od strane zapatističkih autohtonih aktivista. Zašto su se Zapatisti suzdržali od podrške kandidatu koji bi bio naklonjeniji njihovoj stvari? U kojoj je mjeri ova tendencija, koju Zapatisti nazivaju 'Kampanja drugih', sve popularnija u drugim zemljama Latinske Amerike i s kojim učinkom?
López Obrador bio je popularan gradonačelnik Mexico Cityja koji je proveo nekoliko progresivnih politika tijekom svog mandata gradonačelnika. Slijedeći trend drugih čelnika Pink Tidea kao što su Hugo Chavez iz Venezuele i Evo Morales iz Bolivije, obećao je prekinuti privatizaciju prirodnih resursa, promicati nacionalni suverenitet i poboljšati socijalne subvencije za siromašne i starije osobe. Ali bliži Luli iz Brazila i Nestoru Kirchneru iz Argentine, nastavit će politiku slobodne trgovine, potpore privatnom sektoru i prijateljskih odnosa sa Sjedinjenim Državama koje je vodio njegov nasljednik.
Nema sumnje da je na nedavnim izborima došlo do prijevare. Meksiko ima dugu povijest prijevara i korupcije na izborima, uključujući kupnju glasova, krađu glasačkih kutija i krivo upisivanje glasačkih listića. Godine 1988. Carlos Salinas, dugogodišnji član PRI-a (Institucionalna revolucionarna stranka), lažno je proglasio pobjedu nakon navodnog pada računala koje je promijenilo rezultate izbora. Pristaše Lópeza Obradora kažu da je na nedavnim izborima bilo dokaza o nepravilnostima na oko 50,000 od 130,000 biračkih mjesta u zemlji. Nepodudarnosti su uključivale ukradene glasačke kutije otkrivene na općinskim odlagalištima smeća, diranje glasačkih kutija i krivo bilježenje glasačkih listića na popisnim listama. López Obrador osporava odluku od 6. srpnja o pobjedi Calderóna i zahtijeva potpuno ponovno prebrojavanje glasova.
Zapatisti su obećali da će se mobilizirati na ulicama zajedno s Lópezom Obradorom i njegovim pristašama kako bi osudili slučajeve izborne prijevare. Ali oni nastavljaju sa svojom kampanjom, Drugom kampanjom, kao jednim od načela Šeste deklaracije Lacandonske džungle, objavljene u lipnju 2005. U Šestoj deklaraciji, Zapatisti su obnovili svoju predanost borbi za prava i dostojanstvo domorodačkog stanovništva. Kritizirali su političke stranke, PRD, PRI i PAN zbog njihovog isključivanja autohtonog stanovništva iz donošenja odluka i njihovog neuspjeha da priznaju autohtona prava i kulturu. Šesta deklaracija kaže da 'nije bilo smisla dijaloga i pregovora s lošim vladama Meksika'. Šesta deklaracija je dala potporu Juntama dobrog upravljanja, stvorenim za promicanje samoupravnih pobunjeničkih autohtonih općina i odvajanje civilnih tijela od političko-vojne zadaće. Deklaracija je pokrenula zahtjev za novim ustavom koji bi priznavao prava na 'stanovanje, zemlju, rad, hranu, zdravlje, obrazovanje, informiranje, kulturu, neovisnost, demokraciju, pravdu, slobodu i mir'. I završila je najavom nacionalne kampanje poznata kao Druga kampanja za izgradnju borbe protiv neoliberalizma i stvaranje nove vrste politike.
Druga kampanja pokrenuta je u San Cristobal de Las Casasu 1. siječnja 2006., na povijesni datum na koji su Zapatisti okupirali grad dvanaest godina ranije. Uz napore političkih kandidata u kampanji, Zapatisti su krenuli marševima, mobilizacijama i masovnim sastancima diljem zemlje.
Cilj Druge kampanje nije reći ljudima da se suzdrže od glasovanja, već ukazati na ograničenja izbora u kojima političke stranke dijele konsenzus o većini glavnih pitanja, a sudjelovanje se svodi na izlazak na glasanje svakih šest godina . To je prenijeti kampanju izvan razdoblja izbora na svakodnevno organiziranje. To je pokrenuti rasprave o pitanjima kao što su zemljišna reforma, neoliberalizam, prava domorodačkog stanovništva i slobodna trgovina, kojima se ne bavi izborna arena. Ona želi ukazati na poteškoće u postizanju promjena kroz izbornu arenu u sustavu kojim dominiraju korupcija i prijevara i koji je opterećen visokim stopama apstinencije. Kampanja Drugi uključuje 'Ostale', kao što su autohtoni ljudi, homoseksualci i manjine, koji su isključeni iz sporazuma i paktova političkih elita. Nastoji širiti poruku da je jedini put naprijed ljudi koji se organiziraju odozdo u obrani svojih interesa.
Postoje neki odjeci brazilskih izbora 2002. u meksičkom scenariju, gdje je Pokret radnika bez zemlje (MST) raspravljao o tome treba li podržati kandidata Radničke stranke (PT) Lulu. Brazilski MST je organizacija radnika bezemljaša koji su se organizirali kako bi preuzeli neiskorištenu zemlju i osnovali zadruge, gdje zajednički grade kuće, pružaju zdravstvenu skrb i obrazovanje za svoju djecu i pokreću kampanje za prava na zemlju. Oni sebe vide kao revolucionarnu organizaciju koja treba vratiti prava na zemlju i zaposlenje uskraćena ljudima kroz uzastopne takozvane demokratske vlade u Brazilu. Tijekom nominacijskog razdoblja, MST nije podržao Lulu, jer su željeli naglasiti svoju neovisnost od PT-a, i bili su zabrinuti da bi Lulin program bio vezan uz plan multinacionalnih kompanija i MMF-a, što bi ograničilo njegovu sposobnost da utječe na društvene promjene . Ali tijekom izbora, Lula je uspio pridobiti njihovu potporu, obećavši da će dati zemlju za 400,000 obitelji i dodijeliti vlasništvo nad zemljom za 500,000 skvotera, obećanje koje nije održano.
Kad sam u listopadu 2004. posjetio neke kampove MST-a na periferiji grada Saõ Paula, ljudi su mi rekli da je Lula na vlasti otvorio neki prostor, ali on nije baš podržavao MST, pa je MST trebao zadržati njihovu neovisnost od vlade. MST se nastavio organizirati oko pitanja zapošljavanja, međunarodnih trgovinskih sporazuma i agrarne reforme. Ljudi su govorili da je dio problema s Lulom bio taj što, budući da je proizašao iz pokreta sindikata i organiziranih radnika, nije imao strategije za odnos prema rastućem urbanom i ruralnom neformalnom sektoru. Drugi problem koji su spomenuli bio je da su se Lulini programi poput Zero Hunger snažno oslanjali na neoliberalnu orijentaciju privatizacije funkcija socijalne skrbi i premještanja tih zadataka na same ljude.
Okretanje ovoj vrsti ne-izborne politike u eri ljevičarskih vlada sve više uzima maha iu drugim dijelovima Latinske Amerike. Od slogana, 'Naši snovi ne stanu na vaše glasačke listiće', koji koriste neki sektori Pokreta za oporavljene tvornice u Argentini, do kritičkog stava urbanih društvenih pokreta i domorodačkih skupina u Venezueli i Boliviji prema izabranim ljevičarskim vođama, postoji osjećaj potrebe da društveni pokreti zadrže distancu od izborne politike.
Aktivisti zajednice otkrivaju da popularne ljevičarske vlade često promiču razvojnu agendu koja zadržava kapitalistički model izrabljivanja i razvoja. Lideri kao što su Chavez i Evo potiču popularne glumce da preuzmu protagonističku ulogu u njihovom društvu, ali ih sputava buržoaski državni aparat koji minimizira ulogu masa. Aktivisti zajednice nastoje identificirati koga država predstavlja, čije interese štiti navodna nepristranost birokrata i na čijoj će strani vojska biti voljna intervenirati u novim ljevičarskim vladama. Smatraju da to nije uvijek u interesu običnih ljudi. U sukobima između ruralnih MST aktivista i zemljoposjednika u Brazilu, te između ruralnih zemljišnih reformatora i zemljoposjednika u Venezueli, vojska je često dopuštala da se ubojstva seljačkih vođa nastave bez intervencije. Spoznaja da im se ne može osigurati državna potpora generira veći poticaj prema samoorganizaciji i autonomiji među društvenim pokretima.
U Venezueli su neki društveni pokreti počeli koristiti mobilizaciju kao sredstvo utjecaja na ekološku politiku Chavezove vlade. Primjer za to bili su prosvjedi u ožujku 2005. i ponovno u siječnju 2006., kada su se aktivisti Nacionalne udruge alternativnih i društvenih medija (ANMCLA) okupili zajedno s društvenim organizacijama i domorodačkim skupinama kako bi prosvjedovali protiv vladinog plana da poveća ekstrakciju ugljena u državi Zulia bogatoj naftom. Maracaibo, glavni grad Zulije, dom za više od dva i pol milijuna ljudi, ovisi o dva izvora vode u planinama Perija, koji dolaze iz rijeka Cachirà i Socuy. Plan Corpozulije, regionalne razvojne korporacije nacionalne vlade, bio je otvoriti rudnike ugljena iznad ležišta kako bi se povećala ekstrakcija ugljena s 8000 tona na 30,000 tona. Tijekom prosvjeda, medijski aktivisti i domorodački narod Wayú, Barà i Yukpa iz tog područja tvrdili su da će planovi povećati kontaminaciju vode i zdravstvene rizike za uglavnom domorodačko stanovništvo regije koje ovisi o oskudnim zalihama vode.
Prosvjednici su bili vrlo kritični prema modelu razvoja koji rudarstvo predstavlja. U svojoj izjavi za tisak rekli su: 'Planovi za rudarenje ugljena u Zuliji dio su egzogene strategije koja slabi samoodređenje, i štoviše, u skladu su s hegemonističkim ekonomskim i proizvodnim modelom u svijetu, koji poistovjećuje razvoj s gospodarskim širenje i rast potrošnje energije.'Jedan od plakata na maršu imao je sliku Grim Reapera, ogrnutog američkom zastavom, na kojoj je pisalo 'Iskorištavanje ugljena je smrt!' I novac za transnacionalne kompanije.' Transparenti su kritizirali veze Chavezove vlade sa stranim i multinacionalnim investitorima, što uključuje ugovore o ulaganjima od 5 milijardi dolara s Texaco-Mobilom i Exxonom za eksploataciju naftnih i plinskih polja Orinoco.
Za razliku od vladinog slogana 'Drugi svijet je moguć', tvrdili su venezuelanski prosvjednici, 'Druga je integracija moguća'. Poput Zapatista i MST-a, oni govore o drugom načinu vođenja politike, koji će vjerojatno uključivati saveze s radikalnim ljevičarski vođe kako bi doveli do strukturalne društvene promjene, ali koja također zahtijeva ono što zapatisti nazivaju izgradnjom alternative 'odozdo i za dolje'.
Sujatha Fernandes ([e-pošta zaštićena])
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije