Prije nekoliko tjedana, Međunarodna kriminalistička policijska organizacija (Interpol) objavila je rezultate forenzičke revizije datoteka pronađenih na prijenosnim računalima koja su navodno zaplijenjena tijekom racije na pobunjeničko logorište Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC) u Ekvador od strane kolumbijske vlade 1. ožujka. Interpol je rekao da dokumenti ne pokazuju nikakve dokaze o petljanju, ali nisu mogli provjeriti sadržaj dosjea, ograničavajući opseg njihove istrage. Kolumbijska vlada na čelu s predsjednikom Alvarom Uribeom tvrdi da su na prijenosnim računalima pronađeni dokazi koji povezuju ljevičarske vođe Venezuela i Kolumbija pobunjenicima. Nekoliko međunarodnih promatrača, uključujući glavnog tajnika OAS-a Josea Miguela Insulzu, vjeruje da su tvrdnje u velikoj mjeri izmišljene. Upozoravaju da nalaze Interpolovog izvješća ne treba uzeti zdravo za gotovo, kao što kolumbijska vlada tvrdi da bi trebala. To su potvrdili ekvadorski diplomati Kolumbija nisu dokazali da su prijenosna računala pronađena u pobunjeničkom logoru i nisu opisali svoje metode vraćanja podataka. Ipak, tvrdnje kolumbijskih vlasti, zajedno s njihovim provokativnim činom agresije na ekvadorsko tlo, upozorile su neke na mogućnost destabilizacije s kojom se regija suočava od desničarskih snaga i vlada.
Neki od prvih odgovora desnice na uspon ljevičarskih vođa u Latinskoj Americi došli su od opozicije u Venezuela vladi Huga Cháveza. Naftni rukovoditelji u petrodržavi sudjelovali su u tromjesečnom općem štrajku koji je prethodio kratkom državnom udaru u travnju 2002., nakon čega je Chávez vraćen na dužnost nizom velikih demonstracija na ulicama. Nakon blokade i otpuštanja 18,000 zaposlenika od strane oporbe u prosincu iste godine, Chávez je preuzeo kontrolu nad naftnom kompanijom i restrukturirao je. Budući da nije uspjela neustavno smijeniti Cháveza, oporba je pokušala legalno smijeniti Cháveza s dužnosti putem referenduma o opozivu u kolovozu 2004. Ali zahvaljujući velikom odazivu birača, i ovaj pokušaj opoziva je poražen. S venezuelanskom vojskom odanom Chávezu i iscrpljenim pravnim putevima, oporba se okrenula diplomatskim i vojnim manevrima, a oba su bila uključena u posljednju ofenzivu Kolumbija.
Desna oporba u Venezuela je pokušao prikazati Cháveza kao diktatora, terorista i odgovornog za destabilizaciju regije. Konzervativna Uribeova vlada, također zabrinuta svojom sve većom izolacijom usred rastućeg lijevog konsenzusa u Južna Amerika, uhvatio se za ove optužbe, sugerirajući da dokazi s prijenosnih računala nude dokaz da je Chávez financirao pobunjenike FARC-a. Navode da spominjanje "300" na jednom od prijenosnih računala nudi dokaz da je vlada Venezuele trebala dati 300 milijuna dolara pobunjenicima FARC-a. U dokumentima FARC-a spominje se osoba pod imenom "Angel", a kolumbijski dužnosnici vjeruju da je to kodno ime za Cháveza. U pismu koje je inicirala skupina povjesničara na New York Sveučilište, oni tvrde da nema temelja za ove tvrdnje, i zapravo, upotreba oba imena "Angel" i "Chávez" ponekad u istom odlomku opovrgava ovo tumačenje. Svaki odnos s venezuelanskim čelnikom koji bi se mogao pojaviti u dosjeima vrlo je vjerojatno povezan s Chávezovom ulogom posrednika u pregovorima o taocima između kolumbijske vlade i FARC-a, koji su započeli u jesen 2007.
Kolumbijaveze s Vašington navelo je Cháveza da ga nazove "Izraelom Latinske Amerike", rekavši da su se obje zemlje prikazale kao opkoljene unutar neprijateljske regije, te prisvajale pravo bombardirati svoje susjede po naređenju Vašington. Kada Kolumbija ušli na teritorij Ekvadora u potjeri za FARC-om 1. ožujka, bombardirali su pobunjenički kamp, ubili dvadesetak ljudi, uključujući vođu FARC-a Raula Reyesa, a navodno su zaplijenili i prijenosna računala. Praćenje Kolumbijaupad 1. ožujka, Ekvador i Venezuela obje su poslale trupe na svoje granice. Ekvador prekinuo diplomatske veze sa Kolumbija a Chávez je protjerao veleposlanika iz Kolumbija. Američki tisak kao što je Washington Post podržava Kolumbija's incursion into Ekvador, i zajedno s New York Timesom, izvijestio je o nalazima kolumbijske vlade o datotekama prijenosnog računala kao o činjenici. Iako su trenutne napetosti na kraju smanjene, potencijal za daljnje rasplamsavanje ostaje prisutan, posebno s obzirom na Vašingtontajna podrška Kolumbija.
Još jedan nedavni izazov, ovaj put vladi Eva Moralesa u Bolivija, dolazi iz elite u bogatoj istočnoj regiji Santa Cruz. Prije otprilike mjesec dana održali su prvi u nizu referenduma na kojima su zahtijevali regionalnu autonomiju, koja bi im dala veću kontrolu nad raspodjelom zemlje i rezervama nafte i plina u zemlji, koncentriranim na istoku. Dok su Moralesove pristaše u Santa Cruz većinom suzdržan od glasovanja, njegovi su protivnici proglasili pobjedu, nakon kampanje koja je potaknula regionalističke osjećaje i izazvala avet "domorodačke osvete". Referendum o autonomiji sukobio je bogatu istočnu regiju sa siromašnijim zapadnim visoravnima, gdje Morales ima snažnu podršku. Resursima bogata istočna nizinska područja Tarije, Beni i Pando također planiraju održati referendume ovaj mjesec.
Moralesove reforme nastoje ravnomjernije raspodijeliti bogatstvo po regijama, što ga je dovelo u sukob s velikim zemljoposjednicima i interesima agrobiznisa u Santa Cruz. Moralesova vlada poduzela je korake za ograničavanje izvoza određene hrane kako bi riješila problem domaće nestašice hrane, a to je naišlo na snažan otpor sektora agrobiznisa. Ustavnom reformom, o kojoj će se glasovati sljedećih dana, predlaže se nacionalizacija rezervi nafte i plina i ograničava koncentracija vlasništva nad zemljom. Jedna od oporbenih stranaka, Podemos, imala je kontrolu nad jednom trećinom glasova u ustavotvornoj skupštini, a tu su moć pokušali iskoristiti za blokiranje ovih prijedloga. Nakon niza odgoda i stranačkih sukoba, Morales je konačno uvjerio Kongres da nastavi i stavi referendum na nacionalno glasovanje. Upravo je u to vrijeme oporba u Santa Cruzu najavila alternativnu taktiku referenduma, kao još jedan način blokiranja reformi.
Kao rješenje krize, Morales je pristao održati referendum o svojoj vladavini u roku od devedeset dana. Referendum će odlučiti hoće li on, njegov potpredsjednik i devet guvernera ostati na dužnosti. Kada je Morales u prosincu prvi put iznio ovu ideju o referendumu, oporba ju je odbacila, međutim, s obzirom na njihovu nedavnu pobjedu u glasanju za autonomiju, neki elitni sektori osjećaju se ohrabreni da bi mogli poraziti Moralesa na takvom referendumu.
U nemogućnosti da poraze Moralesa putem izbora ili ustavotvorne skupštine, napori elita sada su usmjereni na destabilizaciju zemlje putem odcjepljenja i stjecanja kontrole nad zemljom i prirodnim resursima. Chávez i Correa upozorili su da bi ovu strategiju mogle slijediti oporbene skupine u drugim zemljama. U nedavnom govoru, Chávez je ukazao na nadolazeće regionalne i lokalne izbore koji će se održati u Venezueli u studenom, a koji bi mogli slijediti sličan trend. Correa je također govorio o separatističkim elitama koje potiču slične zahtjeve za autonomijom u Guayaquilu i Guayasu u Ekvadoru i Zuliji u Venezueli, koje su se sastale 2006. kako bi formirale konfederaciju. Ipak, ta se kretanja ne mogu usporediti sa slučajem Bolivije, gdje su zemljopisne podjele zemlje puno izraženije.
Regija Latinske Amerike možda se ne suočava s istom fazom hladnoratovske politike kao u 1960-im do 1980-ima, s invazijama pod pokroviteljstvom CIA-e, kontrašima koje podržava Amerika i aktivnim ratovima destabilizacije i "obuzdavanja". Osobito imajući u vidu ukorijenjenost američkih vojnih i gospodarskih resursa u okupaciji Iraka, manje je raspoloživih resursa za borbu na drugim frontama. Izborni put kojim su krenule lijeve vlade, koje još nisu provele nijednu veću eksproprijaciju imovine, priskrbio im je i veći legitimitet u diplomatskoj sferi. Međutim, kao što pokazuju nedavni događaji, dominantne klase u regiji su još uvijek jake i prijetnje destabilizacije, mogućeg rata i polarizacije uvijek su na vidiku.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije