Demokratski socijalist, dugogodišnji politički aktivist i bivši zakonodavac države Massachusetts, Tom Gallagher napisao je zapanjujuće jasnu i konciznu knjigu o američkoj politici. Samoizdat je i on ga naziva "pamflet" u tradiciji Georgea Orwella, "Napisan je jer postoji nešto što netko sada želi reći i jer vjeruje da ne postoji drugi način da se čuje." (1). Tom Paine napisao je pamflet pod nazivom “Zdrav razum” koji je inspirirao američku revoluciju. Nadajmo se da će Gallagherov zdravorazumski manifest potaknuti neko jasno razmišljanje američke ljevice.
“Primarni put” je i predviđanje Sandersove kandidature i predviđanje nekih prednosti te kampanje i reakcije političkog establišmenta.
Kao član 1970-ih jedne od grupa koje Gallagher karakterizira kao “različite revolucionarne stranke strukturirane za djelovanje u carističkoj diktaturi” otkrio sam da Gallagherovi argumenti rezoniraju točno s mojom sadašnjom perspektivom o potrebi za održivom američkom političkom strategijom. Svi smo malo odrasli, ali srećom zadržali želju za globalnom promjenom.
Ovo je lako štivo, 187 stranica s izvrsnim fotografijama i tonama ironijskog humora. Gallagher lukavo stavlja prolog pozadi kako vas njegova osobna politička povijest ne bi osudila na njegov argument. “Koga je podržao za predsjednika...;;???!!!” Nema zavirivanja, počnite od 1. stranice. Podnaslov 1. poglavlja je „Biti ili ne biti? Kompleks Hamleta američke ljevice.” Prva rečenica jasno iznosi tezu pamfleta: “Ova knjiga govori o jednostavnom argumentu da skupina ljudi koju prilično općenito nazivam američkom ljevicom apsolutno mora smisliti kako se probiti u predsjedničku politiku ako treba shvatiti ozbiljno” Ne mogu se više složiti, a Gallagher izlaže primarni put, demokratske predizbore kao način na koji ljevica može biti aktivna u najvećoj areni američke politike koja je u središtu pažnje.
Gallagher tvrdi da je "primarni put" aditivni, a ne subtraktivni proces: sudjelovanje u predizborima povećava snagu ljevice i ne oduzima njenu izbornu moć kao što potencijalno čini pokušaj treće strane u pomaganju da se izabere kandidat dalje od interese pristaša treće strane. Iznoseći svoj argument, on detaljno opisuje povijest trećih strana sve do 1800-ih i priča nam priču o podrijetlu modernog primarnog sustava, ironično u godini 1912. kada je socijalist Eugene Debs dobio preko 6% glasova. Govori nam o novijoj povijesti nezavisnih nastojanja Zelene stranke Ralpha Nadera i demokratskih primarnih nastojanja Jesseja Jacksona i Dennisa Kucinicha. Čak spominje i zaboravljenog sudionika predizbora 1992., gradonačelnika Irvinea u Kaliforniji, Larry Agran. Sjećam se Larryja jer sam 80-ih pregovarao o dva ugovora o radu za javne zaposlenike Irvinea i zato što je Larry bio dramatično uhićen jer se pojavio na predizborima demokrata koji su ga isključili.
Postoji fascinantno poglavlje koje uspoređuje naš izborni sustav s drugim zemljama u svijetu u kojima su treće strane bile održivije, posebice Njemačka. Ovdje je povijest Zeleni umiru Grünen i stranka Ljevica, lijeva. Pitao sam autora za dopuštenje da koristim neobjavljena poglavlja s mojim prijateljima i suborcima s ljevice kako bih ih potaknuo da se uključe u predizbore demokrata kako bi bio izazov korporativnoj kandidatkinji, Hillary Clinton. Gallagher je rekao da pričeka na knjigu jer traži izdavača. Nijedan izdavač nikada nije uzeo knjigu u ruke i do trenutka kada je knjiga izašla, Bernie Sanders bio najavio.
Gallagher je gotovo proročki. Uvijek iznova njegovi savjeti i analize nagovještavaju fenomene kojima sada svjedočimo zbog kandidature “Feel the Bern”. Nakon rasprave od 13. listopada NYT i drugi znanstvenici i mediji o statusu quo rekli su nam da je Hillary pobijedila u raspravi iako su ankete i fokusne skupine snažno podržavale Bernieja. Evo Gallaghera: “Na konceptualnoj razini, iznijet će se argument da što intenzivniji ideološki izazov tjeramo predsjedničkog kandidata u nominacijski proces, to više prijetimo vitalnosti konačnih kandidata u konačnim izborima. U tome je implicitan argument da će nam biti bolje da jednostavno prihvatimo kandidate koje nam predstavljaju priznati “vođe mišljenja”.
Pitanje o Bernieju i svim primarnim izazovima rute je što ostaje iza? Kako možemo graditi na uzbuđenju i zamahu te ga razvijati i održavati? Evo Gallaghera o “Beyond”: “Naposljetku bismo mogli zamisliti ili se barem nadati, da ako predsjednički kandidati ljevice ikad postanu rutinska i očekivana stvar, mogao bi se pojaviti ad hoc, samoodabirni aspekt trenutnog procesa nominacije. smatrati nedovoljno demokratskim. Mogli bismo zamisliti želju za nečim poput procesa odabira kandidata s većim sudjelovanjem, možda za neki oblik organizacije koji bi mogao održati određenu mjeru kontinuiteta od jednog predsjedničkog ciklusa do drugog.” Gallagher ne isključuje djelovanje na lokalnoj državnoj i regionalnoj razini, on samo sugerira, a Sandersova kampanja potvrđuje važnost ulaska u veliki šator i stavljanja socijalističkih ideja u prvi plan.
The Primary Rout je pamflet na koji bi Antonio Gramsci bio ponosan, jednostavan artikuliran i duhovit diskurs koji izaziva status quo i “zdravorazumsko” (obično ultralijevo) razmišljanje američke ljevice.
Nadam se da možemo potaknuti prodaju tako da izdavač to pokupi i distribuira diljem zemlje kao dio Bernie manije.
Gallaghera možete dobiti na [e-pošta zaštićena].
Peter Olney je umirovljeni organizacijski direktor ILWU-a. Bio je 40 godina organizator rada u Massachusettsu i Kaliforniji. Radio je za više sindikata prije nego što je 1997. prešao na ILWU. Tri godine je bio pomoćni direktor Instituta za rad i zapošljavanje na Kalifornijskom sveučilištu.
(1) George Orwell, Uvod u britanske pamfletiste sv. ja
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije
1 Komentar
Zašto "američka ljevica apsolutno mora smisliti kako se probiti u predsjedničku politiku"? Zašto je reforma postojeće predstavničke demokracije, poznate i kao "šamokracija", od vrha prema dolje "primarna ruta"? Zašto ne možemo stvoriti alternativnu izravnu demokraciju u kojoj ljudi upravljaju sami sobom zajedno, umjesto da vlada avangarda “ljevice” za nas i nad nama? Zašto ne možemo promijeniti svijet bez preuzimanja njihove moći? Zašto ljevica ne može stvoriti vlastitu moć kroz kolektivnu akciju odvojeno od apsolutno korumpiranog, neoliberalnog reprezentativnog političkog procesa?