Znala sam da me podsjeća na nekoga, ali nisam mogla to točno odrediti. Tko se to tako snažno udarao u prsa?
A onda sam se sjetio. Bio je to junak filma koji je snimljen kad sam imao 10 godina: King Kong.
King Kong, divovski primat sa srcem od zlata, koji se penjao na ogromne zgrade i obarao avione malim prstom.
Vau. Predsjednik Kong, najmoćnije biće na zemlji.
Neki od nas nadali su se da će Donald Trump ispasti sasvim drugačija osoba od svoje izborne osobe. U predizbornoj kampanji govorite razne besmislice. Da se dan poslije zaboravi.
Ali dan poslije je došao i prošao, a besmislice su se umnožile. Nevjerojatni Trump za kojeg smo vjerovali da zapravo ne postoji ovdje će ostati – najmanje četiri godine.
Prvog dana njegovog mandata vidjeli smo apsurdan prizor dvojice dječaka koji su se u školskom dvorištu svađali tko ima najvećeg.
U ovom slučaju najveća inauguracijska gužva. Inzistirao je na tome da ima najboljeg ikada. Kao što je i očekivao, za nekoliko minuta na TV-u su se pojavile fotografije iz zraka koje su pokazivale da je gomila Baraka Obame daleko veća.
Pa je li se ispričao? Naprotiv, inzistirao je.
Pojavila se glasnogovornica i objasnila da se radi samo o "alternativnim činjenicama". Divna fraza. Šteta što to nisam znao tijekom mnogih godina novinarstva. Kad u podne kažem da je ponoć, to je samo alternativna činjenica. (I to je naravno istina - na Havajima ili negdje drugdje.)
Imam vrlo ograničeno razumijevanje ekonomije. Ali samo mali dio jednostavne logike govori mi da su Trumpova ekonomska obećanja glupost. Pričom se ne “vraćaju radna mjesta”.
Ručni poslovi se gube zbog automatizacije. Njemački i britanski tekstilci uništili su strojeve koji su im oduzeli radna mjesta. Bilo je to prije nekih 300 godina i nije im pomoglo. Sada Trump gleda stotinu godina unatrag i želi da se stvari vrate.
Prije stotinu godina bilo je potrebno tisuću radnika da obave posao koji sada obavlja deset. To će ostati tako i intenzivirati se, čak i ako razbijete sva računala na svijetu.
Globalizacija je duh vremena. Prirodni je ishod situacije koji mi omogućuje da reagiram na Trumpove riječi unutar nekoliko sekundi nakon što ih je izgovorio. Kad mogu letjeti oko svijeta za puno manje od 80 sati.
Trump može vrlo malo učiniti po tom pitanju. On ne može vratiti "protekcionističku" politiku 18th stoljeća. Ako uvede kaznene carine na uvoz iz Kine, Kina će uvesti carine na uvoz iz SAD-a. Već je ovaj tjedan izbio trgovinski rat između SAD-a i Meksika.
Lakovjerni ljudi mogu povjerovati takvim jednostavnim sloganima. Što nas dovodi do problema demokracije.
Upravo sam pročitao članak koji tvrdi da je demokracija mrtva. nestala. Passé.
Winston Churchill je slavno rekao da je demokracija vrlo loš sustav, ali da su svi drugi sustavi koji su do sada isprobani gori.
Kazao je i da je najbolji argument protiv demokracije petominutni razgovor s prosječnim biračem.
Demokracija bi mogla funkcionirati kad bi postojao razuman filter između kandidata i naroda. Istinoljubivi tisak, obrazovana elita. Čak iu Njemačkoj 1933., s milijunima nezaposlenih, Adolf Hitler nikada nije dobio većinu na slobodnim izborima.
Sada, kada se kandidati obraćaju biračima izravno putem društvenih mreža, svi filtri su nestali. Kao i Istina. Najgnusnije laži putuju twitterom i facebookom u sekundi, ravno u umove milijuna, koji nemaju sposobnost osuditi ih.
Mislim da je Joseph Goebbels napisao da što je laž veća, to je vjerodostojnija, jer obični ljudi ne mogu zamisliti da bi itko širio tako veliku laž.
Na primjer, tvrdnja predsjednika Trumpa da mu je ukradeno tri milijuna glasova, zbog čega je izgubio glasove javnosti. Nema dokaza. Čak ni trunke potkrepljujućeg dokaza. Čista besmislica, ali čini se da mnogi milijuni običnih ljudi vjeruju u to.
Ali ako demokracija zastarijeva, što je može zamijeniti? Kao što je Churchill nagovijestio - ne postoji bolji sustav.
Dakle, ovo je žetva prvog tjedna u uredu: sve više paketa laži ili "alternativnih činjenica" iz dana u dan.
Što je sa suštinskim pitanjima?
Ako smo vjerovali da su mnoga njegova politička obećanja bila samo predizborna stvar, bili smo u krivu. Iz pitanja u pitanje, Trump je počeo vjerno ispunjavati svoja obećanja.
Prava na pobačaj. Zaštita okoliša. Zdravstveno osiguranje. Porezi na superbogate. Sve ide niz Potomac.
I to je znak modernog doba: najsiromašniji glasaju za najbogatije, protiv svojih najelementarnijih interesa. To je istina u Americi kao iu Izraelu.
Ah, Izrael. Izrael je zaokupljen beskrajnim spekulacijama o Trumpovom obećanju da će preseliti američko veleposlanstvo u Jeruzalem.
Moglo se pretpostaviti da Izrael ima većih problema. Između vlade i arapske manjine, koja čini oko 21% građana Izraela, sada bjesni građanski rat. Žrtava ima na obje strane. A posebno s beduinima (također u užem Izraelu) koji se dobrovoljno prijavljuju u vojsku, ali čije domove vlada želi uništiti, kako bi napravila mjesta za židovske doseljenike.
I okupacija Zapadne obale. I blokada Pojasa Gaze. I višestruke istrage o korupciji premijera i njegove supruge, te moguća divovska podmićivanja rodbine Binyamina Netanyahua za kupnju podmornica. I za podmićivanje novinskih tajkuna.
Ne, sve je tu bagatela, u usporedbi s lokacijom veleposlanstva SAD-a.
Plan podjele UN-a iz 1947., koji je činio pravnu osnovu za državu Izrael, nije uključivao Jeruzalem u izraelski teritorij. Predviđeno je stvaranje židovske i arapske države u Palestini, s Jeruzalemom i Betlehemom kao zasebnim enklavama.
Izrael je, naravno, anektirao zapadni Jeruzalem ubrzo nakon njegova osnutka, ali nijedno strano veleposlanstvo nije se tamo preselilo. Svi su ostali u Tel Avivu, koji je ružniji, ali mnogo življi grad. Svi su još uvijek tamo. Uključujući i američko veleposlanstvo, koje se nalazi na obali Tel Aviva, točno nasuprot mog prozora.
(U međuvremenu su se neke južnoameričke banana republike preselile u Jeruzalem, ali su se ubrzo vratile.)
Na svakim američkim izborima neki kandidat obeća da će premjestiti veleposlanstvo u Jeruzalem, a svaki novi predsjednik opozove obećanje nakon što mu njegovi stručnjaci kažu životne činjenice.
Obećao je i Trump. I on je želio privući nešto židovskih glasova, osim onog svog židovskog zeta. Trump je vjerojatno pomislio: osim ovih prokletih Židova, koga briga?
Pa, oko 1.5 milijardi muslimana širom svijeta brine. I mnogo briga.
Da je Trump išta znao, bio bi svjestan činjenice da je u ranim danima islama, Qibla (smjer molitve) bio Jeruzalem, prije nego što je premještena u Meku. Istočni Jeruzalem je treće najsvetije mjesto u islamu. Priznavanje cijelog Jeruzalema, uključujući Istočni Jeruzalem kao glavni grad Izraela, moglo bi dovesti do nezamislivog nasilja protiv američkih postrojenja od Indonezije do Maroka.
Čini se da su stručnjaci do sada rekli i Trumpu, jer je počeo mucati o ovom pitanju. On razmišlja o tome. Treba mu vremena. Možda kasnije. Možda će novi američki veleposlanik, vatreni desničarski cionist, otići živjeti u Jeruzalem, dok će veleposlanstvo ostati u Tel Avivu.
Siromah. Morat će svakodnevno putovati od Jeruzalema do Tel Aviva, cestom koja je gotovo uvijek blokirana prometnim gužvama. Ali svatko mora ispaštati za svoja uvjerenja.
Ali prava je tužna činjenica da je u svakom pojedinom govoru od inauguracije glavna tema – štoviše, gotovo jedina tema – predsjednika Donalda Trumpa ja – ja – ja.
Ja – ja – ja s puno lupanja u prsa.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije