Hitan Okinavljanski apel za pomoć
Okinavljani se sukobljavaju s Japanom oko nove američke vojne baze
Predstavio Gavan McCormack i preveo Doug Lummis
Uvod
Za Japan i za svijet Japan je demokratska država, u kojoj su zajamčeni narodni suverenitet, vladavina prava i podjela vlasti (izvršna, zakonodavna, sudska). Premijer Abe Shinzo više je puta govorio međunarodnim forumima – uključujući američki Kongres i Opću skupštinu UN-a – da je to tako. Ali ono što se sada razvija tijekom sukoba između Abeove vlade i naroda Okinawe, predvođenog njihovim guvernerom, govori drugačije.
Muke Okinawe, u svom sadašnjem, intenzivnom obliku, duguju odlučnosti Abeove vlade da poništi nadmoćni konsenzus Okinawe s kojim se suočila pri preuzimanju dužnosti (po drugi put) u prosincu 2012. da se u prefekturi ne smije graditi nova baza. Takvo se stajalište prvi put pojavilo 1996., čim je najavljen Henokov plan. Prema vladinom planu, veliki vojni objekt bi se izgradio u zaljevu Oura (okrug Henoko) za američki Korpus marinaca, u koji bi se mogla prebaciti postojeća, zastarjela i nezgodna baza marinaca Futenma, trenutno smještena usred grada Ginowan. Do 2012. okinavljanski konsenzus o protivljenju tom dizajnu bio je nadmoćan, a dijelili su ga čak i okinavljanski članovi Abeovog vladajućeg LDP-a, guverner i čelnici gotovo svih okinavanskih mjesta i gradova. Nikada u modernoj povijesti Japana nijedna se prefektura nije tako jednoglasno suprotstavila središnjoj vladi u takvom trenutku.
U 2013. Abeova vlada uložila je intenzivne napore da prekrši ovu ujedinjenu okinavsku volju. U travnju je uspjela natjerati dva člana LDP-a u nacionalnu dijetu da se pomaknu. U prosincu su preostala trojica učinila isto (kolektivno poniženje sve petorice dobro je prikazano fotografijom na kojoj ih disciplinski kažnjava stranački šef Ishiba Shigeru, pognutih glava),[1] a nakon toga i sam guverner. Bez ijedne riječi objašnjenja zašto je promijenio položaj, Nakaima Hirokazu izdao je dozvolu za početak rekultivacije zaljeva Oura kako bi baza mogla nastaviti. Do danas nije dao nikakvo objašnjenje za svoju drastičnu promjenu.
Istraživanje bušenja oceanskog dna, Oura Bay, Okinawa Times, 12. listopada 2015.
Ogorčenje na Okinawi bilo je rašireno. Sljedeće godine Okinavljani su uzvratili udarac, birajući najprije gradonačelnika grada Nago (koji u svojim granicama uključuje i mjesto Oura Bay), a zatim (studeni 2014.) novog guvernera prefekture na eksplicitno antibazičnim platformama. U potonjem je Onaga Takeshi pobijedio Nakaimu nadmoćnom većinom (100,000 glasova).
(Ryukyu Shimpo fotografija).
Međutim, u vrijeme kada je Onaga preuzeo dužnost u siječnju 2015., pripremni (pregledni) radovi već su u tijeku na određenoj lokaciji Henoko šest mjeseci. Imenovao je komisiju "treće strane" (stručnjaka), sastavljenu od pravnih stručnjaka i stručnjaka za okoliš, da istraže procese kojima je Nakaima pristao na reklamaciju. Taj je Odbor u rujnu 2015. izvijestio da su ti procesi doista bili pravno manjkavi.[2] Nakon pažljivog razmatranja tih nalaza, guverner Onaga je 13. listopada izdao nalog kojim se poništava dozvola za reklamaciju.
Do tada su, međutim, pripremni radovi na gradilištu u zaljevu Oura bili u tijeku već 15 mjeseci i sklopljeni su ugovori za višestruke zadatke vezane uz radove na rekultivaciji, za koje se očekuje da će uključivati, ako se projekt nastavi, bacanje u zaljev 3.5 milijuna (sic) deset tona deponija. Od 13. listopada, međutim, nakon što je guverner poništio zakonski nalog za takve radove, oni su postali, strogo govoreći, nezakoniti (i zapravo su suspendirani, na neko vrijeme).
U mjesecima koji su prethodili sadašnjoj krizi, guverner Onaga nije skrivao svoju namjeru otkazivanja, a glavni tajnik kabineta Suga Yoshihide također nije skrivao namjeru Abeove vlade da zanemari bilo kakvu takvu naredbu i nastavi s radovima, čak i dok se bori guverner preko suda. Zakonitost guvernerove akcije potvrđena je snažnom izjavom čelnika Federacije japanskih odvjetničkih komora (Murakoshi Susumu), Japanske unije za građanske slobode i pravnih stručnjaka s Okinawe.[3] Činilo se također jasnim da je slučaj Okinawe u skladu s revidiranim (2000.) Zakonom o lokalnoj samoupravi, prema kojem je odnos između nacionalnih i regionalnih vlasti iz temelja promijenjen, od okomitog, nadređenog-nižeg, do jednakog, suradničkog. U ustavnom i pravnom smislu, premijera Abea i guvernera Onagu stoga treba smatrati jednakima.
Guverner Okinawe Onaga
Sa svoje strane, međutim, Abeova vlada dosljedno se ponašala kao da se zakon nikada nije mijenjao. Tajnik kabineta Suga jednostavno je uzeo zdravo za gotovo da će vlada osigurati bilo kakvu presudu od sudova. U roku od nekoliko sati nakon što je guverner izdao svoju naredbu o otkazivanju, Suga je izjavio da je vlada ispitala okinavansku pritužbu i utvrdila da je neutemeljena tako da će nastaviti s izgradnjom, bez obzira na to, dok je Ministarstvo obrane podnijelo pritužbu Ministarstvu zemljišta i infrastrukture (koje je ima nadležnost nad pitanjima reklamacije) tražeći reviziju guvernerove radnje prema Zakonu o istrazi upravnih pritužbi i privremenu zabranu kojom se obustavlja rad njegove naredbe. Da bi to učinila, nacionalna je vlada iskorištavala pravni postupak osmišljen (prema članku 1. zakona iz 1961.) kako bi ponudila zadovoljštinu oštećenim građanima koji su se žalili na administrativne malverzacije, inzistirajući, koliko god neiskreno, da, postupajući u zubima masovnih lokalnih protivljenje gradnjom vojne baze američkih marinaca. bilo je "baš kao privatna osoba" (ippan shijin za doyo).[4]
Odlučnost Abeove vlade da nastavi s izgradnjom Henoka potvrđena je rekonstrukcijom kabineta 7. listopada, kada je tvrdolinijaški trio s Okinawe Suga Yoshihide, Kishida Fumio i Nakatani Gen (tajnik kabineta, ministri vanjskih poslova i obrane), plus Naravno, sam Abe je ojačan uzdizanjem Shimajiri Aikoa u kabinet ministra za Okinawu.[5] Shimajiri je bio taj koji je u travnju 2013. predvodio predaju protivnika baze LDP-a s Okinawe disciplini u Tokiju, otvarajući put smjeni vlasti i predaji guvernera Nakaime u prosincu iste godine. Shimajiri je bila dobro poznata, ako ne nužno i "dobro" poznata, u Okinawi i po toj ključnoj izdaji i po svojim prijezirnim referencama na prosvjedni pokret protiv baze kao na "neodgovorni građanski pokret", prema gradonačelnici grada Nago Inamine Susumu ( zbog "zlouporabe ovlasti") i Obalnoj straži i policiji za suzbijanje nereda zbog njihove marljivosti u gušenju prosvjeda Henoko ("zaustavljanje nezakonitih aktivnosti").
Shimajiri Aiko, ministar Okinawe u reorganiziranom kabinetu Abe Shinza, listopad 2015.
Prefektura sada ima rok do 22. listopada odnosno 16. studenog da podnese svoj odgovor na ove dvije tužbe nacionalne vlade (pod maskom privatnog građanina). Budući da će zapravo vlada sama presuđivati o svom slučaju – Ministarstvo zemlje odlučuje o žalbi Ministarstva obrane – sasvim je sigurno da će prevagnuti. U tom trenutku, spor će ići na sudove, gdje će se postupci sigurno oduljiti, a od "Slučaja Sunagawa" iz 1959. Vrhovni sud smatra da neće odlučivati o pitanjima koja se odnose na sigurnosni ugovor sa Sjedinjenim Državama. jer su bili "visoko politički" i ticali su se samog postojanja Japana.[6] Vrlo je malo vjerojatno da bi se u Abeovom Japanu mogao naći sud spreman osporiti ovu duboko ukorijenjenu doktrinu. Stanovnici Okinawe ne mogu očekivati pravnu pomoć.
Posljedično, odlučujući čimbenik vjerojatno će biti izravna konfrontacija između japanske države i naroda Okinawe, na ulicama i na moru, izvan postojećih baza i na cestama prilaza i izlaza do i od lokacije Oura Bay Henoko , te na nacionalnim i svjetskim forumima. U onoj mjeri u kojoj se razumiju pritužbe Okinavljana, njihovi zahtjevi će gotovo sigurno biti podržani. Stanovnici Okinawe se žale na nasilno širenje američke vojne moći, na zemlji koja im je prije više od šest desetljeća oduzeta "bajonetima i buldožerima" dok su ih tjerali u logore ili, nakon što su iz njih pušteni, podvrgavali američkoj vojnoj vlasti. Podvlačeći crtu u Henoko pijesku i govoreći "Nema više", proveli su model, nenasilne, potpuno demokratske borbe. Budući da je projektirana baza Henoko dizajnirana da predstavlja ključnu kariku u američkom sustavu projekcije moći kroz 21.st stoljeća, okinavansko "ne" vrlo je dosljedno, kako u Washingtonu tako i u Tokiju. Nakon što je skrupulozno slijedio svaki ustavni, zakonski korak za suprotstavljanje izgradnji, ali Vlada ga je ignorirala ili odbacila na svakom koraku, otpor izravnoj akciji je sve što preostaje Okinawi.
Zapanjujuće, stanovnike Okinawe u njihovom sukobu s nacionalnom vladom vodi političar (Onaga) koji je uvjereni konzervativac i doživotni član vladajuće Liberalno-demokratske stranke (LDP). Takvom tradicionalističkom konzervativcu, ponašanje Abeove vlade bilo je samo "pokvareno" (daraku, riječ koju sve više koristi). Ono na čemu Onaga i ljudi s Okinawe sada inzistiraju jest da je, nakon 70 godina, vrijeme da dobiju demokraciju koju bi njihova vlada i njezin podupiratelj SAD trebali promicati u svijetu. Kako je Onaga rekao Odboru za ljudska prava Ujedinjenih naroda u Ženevi 21. rujna,
“Može li zemlja dijeliti vrijednosti kao što su sloboda, jednakost, ljudska prava i demokracija s drugim narodima kada ta zemlja ne može jamčiti te vrijednosti za svoj narod?”
Unatoč ogromnom nesrazmjeru između vlade i naroda Okinawe i nacionalne države, koju podržava globalna supersila, okinavanska stvar je daleko od beznadne. Izgledi koji su velikom većinom protiv Okinawe u smislu sile su velikom većinom u njenu korist u smislu pravde i ispravnosti. Već dva desetljeća narod Okinawa kočio je najbolje osmišljene planove dviju najmoćnijih vlada svijeta. Platili su visoku cijenu, iz dana u dan suočavajući se sa zastrašivanjem i nasiljem sve veće koncentracije interventne policije i službenika Obalne straže, ali su ustrajali.
Sljedeći dokument je dramatičan, snažan apel, izdan iz srca borbe. Po prvi put Henoko pokret upućuje poziv "svim regijama Japana i cijelog svijeta" da "dođu i pridruže se okupljanju". U apelu se te iste riječi navode ne jednom nego dvaput, te se dodaje: “Ako se okupi dovoljno ljudi, izgradnja baze može biti zaustavljena.”
To je, mislim, istina. Ako bi se nekoliko stotina prosvjednika koji se sada svaki dan okupljaju pred vratima kampa Schwab povećalo na nekoliko tisuća ili nekoliko desetaka tisuća, država bi morala priznati poraz. Što se više može razumjeti i podržati pokret na licu mjesta i, ako je moguće, pridružiti mu se, to bolje. Za one koji mu se fizički ne mogu pridružiti, druge opcije mogu uključivati usvajanje rezolucija u građanskim organizacijama, podnošenje protestnih pisama japanskim (ili američkim) diplomatskim misijama i objavljivanje pisama ili mišljenja u novinama.
– Gavan McCormack (uz zahvalu Dougu Lummisu, koji je također preveo dokument koji slijedi).
Gavan McCormack je urednik časopisa The Asia-Pacific Journal i autor mnogih studija o modernoj Okinawi i Japanu, uključujući (u koautorstvu sa Satoko Oka Norimatsu) Otporni otoci: Okinawa se suočava s Japanom i Sjedinjenim Državama, Rowman i Littllefield, 2012. Ova potonja knjiga, kao i većina njegovih nedavnih radova, objavljena je na japanskom, korejskom i kineskom, kao i na engleskom. Pogledajte, nedavno, “Okinawa kao žrtvena žrtva,” Diplomatski svijet, Listopad 2015.
Douglas Lummis is bivši američki marinac stacioniran na Okinawi, dugogodišnji stanovnik Okinawe i akademik, autor mnogih studija na engleskom i japanskom, uključujući Radikalna demokracija. Urednik je časopisa Asia-Pacific Journal.
Hitna izjava o poništenju dozvole za rekultivaciju Henokoa od strane guvernera Okinawe Takeshi Onaga
Vijeće [Henoko] protiv Helikopterske baze
Listopada 14, 2015
Dana 13. listopada guverner Okinawe Takeshi Onaga poništio je dozvolu za provođenje melioracije zemljišta u zaljevu Oura koju je izdao bivši guverner Hirokazu Nakaima, objašnjavajući da sadrži nezakonitosti. Mi iz Vijeća protuhelikopterske baze bezuvjetno podržavamo ovu odluku i više nego ikad dajemo punu podršku guverneru.
Međutim, Ured Ministarstva obrane na Okinawi pokrenuo je pravni postupak s ciljem da se samo poništenje proglasi nezakonitim. Japanska vlada ne samo da želi pogaziti ustavnu klauzulu o odricanju od rata, već je također odlučna povratiti zemlju iz bogato raznolikih zaljeva Henoko i Oura, staništa dugonga pod međunarodnom zaštitom, kako bi izgradila novu napadnu bazu za američkog marinskog korpusa.
Kako se guverner i sama Okinawa ne bi našli izolirani, pozivamo ljude svih regija Japana i cijelog svijeta da djeluju solidarno s nama i dođu i pridruže se prosvjedu koji je nastavljajući se na ulazu u izgradnju – u vrijeme pisanja – 465 dana. U isto vrijeme pozivamo sve lokalne vlasti u Japanu da svojim vijećima predstave rezolucije koje zahtijevaju poštovanje lokalne uprave.
Vijeće protuhelikopterske baze je grupa građana, osnovana u vrijeme plebiscita grada Nago 1997. o pitanju izgradnje ove nove baze u Henoku. Na ovom plebiscitu, koji je proveden pod sloganom "O važnim stvarima odlučivat će građani Naga", većina je bila protiv baze. Unatoč tome, sada, 18 godina kasnije, japanska i američka vlada pokušavaju probiti projekt.
Bilo je to tijekom bitke za Okinawu iu zbrci nakon poraza kada je američka vojska konfiscirala našu zemlju i izgradila baze na njoj bez našeg pristanka. Sada, 70 godina nakon rata, Okinawa, koja obuhvaća 0.6% teritorija Japana, nosi 74% svih američkih baza u Japanu i pati od uništavanja okoliša i beskrajnih nesreća i incidenata koje ona donose.
Okinawa je eksplodirala od bijesa nakon što su 1995. grupno silovala osnovnoškolku od strane trojice američkih vojnih vojnika i zahtijevala da se smanji teret baza za Okinawu. Konkretno, zahtijevali smo trenutačno zatvaranje i uklanjanje oronule zračne postaje Marine Corps u Futenmi, koja se nalazi usred prenapučenog grada, ne poštuje zakone o zrakoplovstvu ni Japana ni SAD-a, te je prozvana najvećim opasna zračna luka u svijetu. Međutim, japanska i američka vlada zahtijevale su zamjensko postrojenje i inzistirali su da se to zamjensko postrojenje izgradi unutar Okinawe, u Henoku. I ovaj put, raskidajući s prošlošću tvrdeći da je potrebna sigurnost, planiraju ga napraviti najsuvremenijim, a sve to plaćeno novcem japanskih poreznih obveznika.
Ovog 21. rujnast Guverner Onaga, uz ogromnu potporu Okinavljana koji se protive izgradnji nove baze, iznio je svoj slučaj pred Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda, gdje je opisao kako su u 70 godina od rata ljudska prava i pravo samoodređenje Okinawana je pogaženo. Kritizirao je japansku vladu zbog ignoriranja volje naroda Okinawe i najavio da namjerava zaustaviti izgradnju nove baze.
Međutim, predstavnik japanske vlade u tom vijeću je odgovorio: “Spremni smo vratiti 0.2% američkih baza na Okinawi. Gospodarstvo Okinawe se oporavilo. Sigurnosni savez s Amerikom vrlo nam je važan. Nastavit ćemo objašnjavati te stvari Okinawi.” A na tiskovnoj konferenciji koja je uslijedila rekla je japanskim medijima, "Problem baze nije prikladno pitanje za Vijeće za ljudska prava", u potpunosti odbacivši žalbu guvernera Onage.
Kao što je na nedavnom zasjedanju Sabora japanska vlada ignorirala volju javnosti i probila novi prijedlog zakona o sigurnosti koji dopušta kolektivnu obranu, tako je spremna probiti se i kroz izgradnju nove baze. Kako bismo zaštitili ljudska prava Okinawe i njezino pravo na samoodređenje, te za razvoj japanske demokracije, moramo zaustaviti izgradnju ove nove baze u Henoku.
Nalazimo se na povijesnoj prekretnici. Lokalno samoodređenje je ugroženo. Molimo ljude iz svih regija Japana, ljude iz svih dijelova svijeta, da dođu i pridruže se okupljanju u Henoku. Ako se okupi dovoljan broj ljudi, izgradnja baze se može zaustaviti.
Rezolucije koje zahtijevaju poštivanje prava Okinawe na samoodređenje, izražavanje potpore stanovništvu Okinawe i protivljenje izgradnji nove baze u Henoku i Oura Bayu, usvojilo je gradsko vijeće Berkeleyja u SAD-u, au Japanu gradska i gradska vijeća Suita, Amagasaki, Iwakura, Musashino i Hakuba. Snažno potičemo ljude diljem svijeta da izvrše pritisak na svoja lokalna vladina vijeća da usvoje slične rezolucije. Na taj način možemo promovirati povratak prava na samoodređenje u ruke građana i demokraciju koja istinski služi potrebama naroda. (preveo Douglas Lummis).
14 listopad, 2015
Ashitomi Hiroshi,
Vijeće [Henoko] protiv Helikopterske baze,
1-10-18-202 Ominami,
Nago City, 905-0015, Okinawa Japan.
FAX: 0980-53-6992
Doprinosi Fonda za potporu:
「ヘリ基地反対協議会」 Broj računa pošte: 01700-7-66142
[1] "Jimin 5 shi Henoko yonin," Ryukyu shimpo, 26. 2013. XNUMX.
[2] Gavan McCormack, “Uvod: Izvješće stručnjaka i budućnost Okinawe,”
Azijsko-pacifički časopis, sv. 13, br. 29, br. 2, 20. srpnja 2015.
[3] "Shonin torikeshi, Nihon benren 'hoteki kyoyo' kaicho ga seimei," Ryukyu shimpo, 14. listopada 2015. i “'Shinsa seikyu wa futekiho' kennai bengoshi ra ken ni ikensho,” Ryukyu shimpo, 14. listopada 2015. Za izjavu Japanske unije za građanske slobode “Henoko umetate shonin torikeshi ni kansuru seimei,” 13. listopada, pogledajte: http://www.jclu.org/file/20151013seimei.pdf/
[4] “'Boeikyoku ga taiko sochi' Beigun yusen koko ni kimawaru,” uvodnik, Okinawa taimusu, Listopad 15, 2015.
[5] Njezin je portfelj uključivao ne samo Okinawu nego i sjeverne teritorije, znanost i tehnologiju, svemir, ocean, teritorijalne probleme, IT i “Cool Japan”.
[6] Vidi raspravu u Gavan McCormack i Satoko Oka Norimatsu, Otporni otoci – Okinawa se suočava s Japanom i Sjedinjenim Državama, Boulder: Rowman i Littlefield, 2012., str. 53-54.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije