Jučer sam sjedio na sudu 4 u Kraljevskom sudu pravde u Londonu sa Stellom Moris, partnericom Juliana Assangea. Poznajem Stellu onoliko dugo koliko poznajem Juliana. I ona je glas slobode, dolazi iz obitelji koja se borila protiv fašizma apartheida. Danas su njezino ime na sudu izgovorili odvjetnik i sudac, zaboravljivi ljudi da nije bilo snage njihove privilegije.
Odvjetnicu, Clair Dobbin, plaća režim u Washingtonu, prvo Trumpov, a zatim Bidenov. Ona je američki plaćenik, ili "svila", kako bi ona više voljela. Njezina meta je Julian Assange, koji nije počinio nikakav zločin i izvršio je povijesnu javnu uslugu razotkrivajući kriminalne radnje i tajne na kojima vlade, posebice one koje tvrde da su demokracije, temelje svoju vlast.
Za one koji su možda zaboravili, WikiLeaks, čiji je Assange osnivač i izdavač, razotkrio je tajne i laži koje su dovele do invazije na Irak, Siriju i Jemen, ubilačku ulogu Pentagona u desecima zemalja, nacrt za 20. -godišnja katastrofa u Afganistanu, pokušaji Washingtona da svrgne izabrane vlade, poput venezuelanske, tajni dogovor između nominalnih političkih protivnika (Bush i Obama) da se uguši istraga o mučenju i CIA-ina kampanja Vault 7 koja je preokrenula vaš mobilni telefon, čak i vaš TV postaviti, u špijuna u vašoj sredini.
WikiLeaks je objavio gotovo milijun dokumenata iz Rusije koji su ruskim građanima omogućili da se bore za svoja prava. Otkrilo je da je australska vlada bila u dosluhu sa SAD-om protiv vlastitog državljanina Assangea. Imenovao je one australske političare koji su "informirali" za SAD. Utvrdila je vezu između Zaklade Clinton i uspona džihadizma u američkim naoružanim državama u Zaljevu.
Ima još toga: WikiLeaks je otkrio američku kampanju za smanjenje plaća u zemljama poput Haitija, indijsku kampanju mučenja u Kašmiru, tajni sporazum britanske vlade da zaštiti "interese SAD-a" u svojoj službenoj istrazi u Iraku i plan britanskog Ministarstva vanjskih poslova da stvori lažna "zaštićena morska zona" u Indijskom oceanu kako bi prevarila stanovnike Chagosa u pogledu prava na povratak.
Drugim riječima, WikiLeaks nam je dao stvarne vijesti o onima koji nama vladaju i vode nas u rat, a ne unaprijed određeno, ponavljajuće spinovanje koje puni novine i televizijske ekrane. Ovo je pravo novinarstvo; i zbog zločina pravog novinarstva, Assange je većinu prošlog desetljeća proveo u jednom ili onom obliku zatvora, uključujući zatvor Belmarsh, užasno mjesto.
S dijagnosticiranim Aspergerovim sindromom, on je nježan, intelektualni vizionar vođen svojim uvjerenjem da demokracija nije demokracija ako nije transparentna i odgovorna.
Jučer su Sjedinjene Države zatražile odobrenje britanskog Visokog suda za produljenje uvjeta žalbe na odluku okružne sutkinje Vanesse Baraitser iz siječnja kojom se zabranjuje Assangeovo izručenje. Baraitser je prihvatio duboko uznemirujuće dokaze brojnih stručnjaka da bi Assange bio u velikoj opasnosti ako bi bio zatvoren u zloglasnom američkom zatvorskom sustavu.
Profesor Michael Kopelman, svjetski autoritet za neuropsihijatriju, rekao je da će Assange pronaći način da si oduzme život - izravna posljedica onoga što je profesor Nils Melzer, izvjestitelj Ujedinjenih naroda za mučenje, opisao kao podmukli "mobing" nad Assangeom od strane vlada – i njihovih medijskih odjeka.
Oni od nas koji su bili u Old Baileyju prošlog rujna kako bi čuli Kopelmanovo svjedočenje bili su šokirani i dirnuti. Sjedio sam s Julianovim ocem, Johnom Shiptonom, čija je glava bila u rukama. Sudu je također rečeno da je u Julianovoj ćeliji u Belmarshu pronađena oštrica britve i da je očajnički zvao Samaritance i pisao bilješke i još mnogo toga što nas je ispunilo više od tuge.
Gledajući glavnog odvjetnika koji glumi za Washington, Jamesa Lewisa — čovjeka s vojnom pozadinom koji izgovara jezivo teatralno "aha!" formulu sa svjedocima obrane — svedite ove činjenice na "ometanje" i blaćenje svjedoka, posebno Kopelmana, ohrabrio nas je Kopelmanov otkrivajući odgovor da je Lewisovo zlostavljanje bilo "pomalo bogato" jer je sam Lewis tražio angažiranje Kopelmanove stručnosti u drugom slučaju.
Lewisova pomoćnica je Clair Dobbin, a jučer je bio njezin dan. Na njoj je bilo dovršiti mazanje profesora Kopelmana. Iza nje je na sudu sjedio Amerikanac s određenim autoritetom.
Dobbin je rekao da je Kopelman "doveo u zabludu" suca Baraistera u rujnu jer nije otkrio da su Julian Assange i Stella Moris bili partneri, te da su njihovo dvoje male djece, Gabriel i Max, začeti tijekom razdoblja kada se Assange sklonio u ekvadorsko veleposlanstvo u Londonu .
Implikacija je bila da je to nekako umanjilo Kopelmanovu medicinsku dijagnozu: da je Julian, zatvoren u samici u zatvoru Belmarsh i suočen s izručenjem SAD-u zbog lažnih optužbi za "špijunažu", patio od ozbiljne psihotične depresije i planirao, ako već nije pokušao, da si oduzme život.
Sa svoje strane, sutkinja Baraitser nije vidjela proturječja. Puna priroda veze između Stelle i Juliana objašnjena joj je u ožujku 2020., a profesor Kopelman se o tome u potpunosti osvrnuo u svom izvješću u kolovozu 2020. Dakle, sudac i sud su znali sve o tome prije glavnog ročišta za izručenje prošlog rujna. U svojoj presudi u siječnju, Baraitser je rekla sljedeće:
[Profesor Kopelman] procijenio je gospodina Assangea u razdoblju od svibnja do prosinca 2019. i bio je u najboljoj poziciji da iz prve ruke razmotri njegove simptome. Potrudio se da pruži informirani prikaz pozadine i psihijatrijske povijesti gospodina Assangea. Pomno je pazio na zatvorske medicinske bilješke i dao detaljan sažetak u prilogu svog izvješća iz prosinca. On je iskusan kliničar i bio je itekako svjestan mogućnosti pretjerivanja i podmetanja. Nisam imao razloga sumnjati u njegovo kliničko mišljenje.
Dodala je da "nije bila zavedena" isključenjem u Kopelmanovu prvom izvješću o vezi Stelle i Juliana te da je razumjela da je Kopelman štitio privatnost Stelle i njezino dvoje male djece.
Zapravo, kao što dobro znam, sigurnost obitelji bila je pod stalnom prijetnjom do točke kada je zaštitar veleposlanstva priznao da mu je rečeno da ukrade jednu od bebinih pelena kako bi tvrtka s CIA-om mogla analizirati njezin DNK. Postojao je niz neobjavljenih prijetnji Stelli i njezinoj djeci.
Za SAD i njegove pravne zaposlenike u Londonu, narušavanje vjerodostojnosti renomiranog stručnjaka sugeriranjem da je zatajio ove informacije bio je način, kako su bez sumnje računali, da spase svoj raspadajući slučaj protiv Assangea. U lipnju, islandske novine Stundin izvijestio je da je ključni svjedok tužiteljstva protiv Assangea priznao da je izmišljao svoje dokaze. Jedina optužba za "hakiranje" koju su se Amerikanci nadali podići protiv Assangea ako ga se dočepaju ovisila je o ovom izvoru i svjedoku, Sigurduru Thordarsonu, doušniku FBI-a.
Thordarson je radio kao volonter za WikiLeaks na Islandu između 2010. i 2011. 2011., kada je protiv njega podignuto nekoliko kaznenih prijava, kontaktirao je FBI i ponudio da postane doušnik u zamjenu za imunitet od svih kaznenih progona. Ispostavilo se da je on bio osuđeni prevarant koji je pronevjerio 55,000 dolara od WikiLeaksa i odslužio dvije godine zatvora. Godine 2015. osuđen je na tri godine zbog seksualnih delikata nad tinejdžerima. The The Washington Post opisao je Thordarsonov kredibilitet kao "jezgru" slučaja protiv Assangea.
Jučer, glavni sudac Holroyde nije spomenuo ovog svjedoka. Njegova zabrinutost je bila da je "sporno" da je sudac Baraitser pridao preveliku težinu dokazima profesora Kopelmana, čovjeka cijenjenog u svom području. Rekao je da je "vrlo neuobičajeno" da žalbeni sud mora ponovno razmatrati dokaze vještaka koje je prihvatio niži sud, ali se složio s gđom Dobbin da je "obmanjujući" iako je prihvatio Kopelmanov "razumljiv ljudski odgovor" da zaštiti privatnost Stelle i djece.
Ako možete razotkriti tajanstvenu logiku ovoga, bolje ćete shvatiti od mene koji sam pratio ovaj slučaj od početka. Jasno je da Kopelman nikoga nije zavarao. Sutkinja Baraitser – čije je neprijateljstvo prema Assangeu osobno bilo prisustvo u njenom sudu – rekla je da je ne zaveden; to nije bio problem; nije bilo važno. Dakle, zašto je Lord Chief Chief Justice Holroyde zavrtio jezik svojom lasicom legalize i poslao Juliana natrag u njegovu ćeliju i njezine noćne more? Tamo sada čeka konačnu odluku Visokog suda u listopadu - za Juliana Assangea, odluku o životu ili smrti.
To ne znači nužno da će u listopadu puno vijeće Visokog suda narediti Julianovo izručenje. U gornjim slojevima masonstva koje je britansko pravosuđe, koliko sam shvatio, još uvijek postoje oni koji vjeruju u pravi zakon i stvarnu pravdu od kojih pojam "britanska pravda" preuzima svoju posvećenu reputaciju u zemlji Magna Carte. Sada na njihovim erminiziranim ramenima leži hoće li ta povijest živjeti ili umrijeti.
Sjedio sam sa Stellom u kolonadi dvora dok je ona sastavljala riječi za gomilu medija i dobronamjernih ljudi vani na suncu. Clair Dobbin, nabrijana, zamahnula je u konjski rep, noseći svoj karton s dokumentima: sigurna figura: ona koja je rekla da Julian Assange "nije toliko bolestan" da bi razmišljao o samoubojstvu. Kako ona zna?
Je li se gospođa Dobbin probila kroz srednjovjekovni labirint u Belmarshu kako bi sjedila s Julianom u njegovoj žutoj traci, kao što su to učinili profesori Koppelman i Melzer, i Stella, i ja? Nema veze. Amerikanci su sada "obećali" da ga neće strpati u pakao, kao što su "obećali" da neće mučiti Chelsea Manning, kao što su obećali...
Pokušao sam uhvatiti pogled gđe Dobbin, ali ona je bila na putu: posao obavljen.
Vani se Stella borila obuzdati emocije. Ovo je jedna hrabra žena, kao što je i njen muškarac primjer hrabrosti. “Ono o čemu danas nismo razgovarali,” rekla je Stella, “jest zašto sam se bojala za svoju sigurnost i sigurnost naše djece i za Julianov život. Stalne prijetnje i zastrašivanja koja trpimo godinama, koja nas teroriziraju i teroriziraju Juliana već 10 godina. Imamo pravo živjeti, imamo pravo postojati i imamo pravo da ovoj noćnoj mori jednom zauvijek dođe kraj.”
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije