Dana 19. ožujka 2024., zapovjednik francuskih kopnenih snaga, general Pierre Schil, objavio je članak u novinama, Le Monde, s grubim naslovom: “Vojska je spremna”. Schil je urezao zube u prekomorske avanture Francuske u Srednjoafričkoj Republici, Čadu, Côte d'Ivoireu i Somaliji. U ovom je članku general Schil napisao da su njegove trupe "spremne" za svaki sukob i da bi mogao mobilizirati 60,000 od 121,000 francuskih vojnika unutar mjesec dana za bilo kakav sukob. Citirao je staru latinsku frazu - "ako želite mir, pripremite se za rat" - a zatim je napisao: "Izvori krize se množe i nose sa sobom rizik spiralnog širenja ili širenja." General Schil nije spomenuo ime nijedne zemlje, ali je bilo jasno da je mislio na Ukrajinu jer je njegov članak izašao nešto više od dva tjedna nakon francuskog predsjednika Emmanuela Macrona , rekao je 27. veljače da će trupe NATO-a možda morati ući u Ukrajinu.
Nekoliko sati nakon što je Macron dao svoju nedelikatnu izjavu, savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost John Kirby , rekao je, "Neće biti američkih trupa na terenu u borbenoj ulozi u Ukrajini." Ovo je bilo izravno i jasno. Pogled iz Sjedinjenih Država je sumoran, s podrškom Ukrajini koja se vrlo brzo smanjuje. Od 2022. SAD ima ako više od 75 milijardi dolara pomoći Ukrajini (47 milijardi dolara vojne pomoći), daleko najvažnija pomoć zemlji tijekom njezina rata protiv Rusije. Međutim, posljednjih mjeseci američko financiranje—posebno vojna pomoć—kočeno je u američkom Kongresu od strane desničarskih republikanaca koji se protive davanju više novca Ukrajini (ovo je manje izjava o geopolitici, a više tvrdnja o novi američki stav da bi drugi, poput Europljana, trebali preuzeti teret ovih sukoba). Dok je Senat SAD-a odobrio izdvajanje od 60 milijardi dolara za Ukrajinu, Zastupnički dom Kongresa SAD-a samo dozvoljen 300 milijuna dolara za izglasavanje. U Kijevu, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan molio ukrajinska vlada da "vjeruje u Sjedinjene Države". “Pružili smo ogromnu podršku i nastavit ćemo to činiti svaki dan i na svaki način koji znamo i umijemo”, rekao je. Ali ta potpora neće nužno biti na razini na kojoj je bila tijekom prve godine rata.
Zamrzavanje Europe
1. veljače čelnici Europske unije dogovoren dati Ukrajini 50 milijardi eura u "bespovratnim sredstvima i visoko koncesijskim zajmovima". Taj novac treba ukrajinskoj vladi omogućiti "isplatu plaća, mirovina i pružanje osnovnih javnih usluga". Neće to biti izravno za vojnu potporu, koja se počela koprcati na sve strane, a koja je izazvala nove vrste rasprava u svijetu europske politike. U Njemačkoj je, primjerice, čelnik Socijaldemokratske stranke (SDP) u parlamentu — Rolf Mützenich — odveden u zadatak od stranaka desnice zbog njegove upotrebe riječi "zamrzavanje" kada je u pitanju vojna podrška Ukrajini. Ukrajinska vlada je bila nestrpljiva da od Njemačke nabavi krstareće rakete dugog dometa Taurus, ali je njemačka vlada oklijevala to učiniti. Ovo oklijevanje i Mützenichova uporaba riječi "zamrzavanje" izazvali su političku krizu unutar Njemačke.
Doista, ova njemačka rasprava oko daljnje prodaje oružja Ukrajini preslikana je u gotovo sve europske zemlje koje su isporučivale oružje za rat protiv Rusije. Do sada, anketni podaci diljem kontinenta pokazuju veliku većinu protiv nastavka rata, a samim tim i protiv nastavka naoružavanja Ukrajine za taj rat. A anketa provedeno za Europsko vijeće za vanjske odnose održano u veljači pokazuje da "u prosjeku samo 10 [posto] Europljana u 12 zemalja vjeruje da će Ukrajina pobijediti." "Prevladavajući stav u nekim zemljama", napisali su analitičari ankete, "je da bi Europa trebala biti odraz SAD-a koji ograničava svoju potporu Ukrajini čineći isto, i poticati Kijev da sklopi mirovni sporazum s Moskvom." Taj stav počinje ulaziti u rasprave čak i onih političkih snaga koje i dalje žele naoružati Ukrajinu. SPD-ov parlamentarac Lars Klingbeil i njegov čelnik Mützenich kažu da će pregovori morati započeti, iako je Klingbeil rekao da se to neće dogoditi prije američkih izbora u studenom, a do tada, kao što je rekao Mützenich , rekao je, “Mislim da je sada najvažnije da [Ukrajina] dobije topničko streljivo.”
Vojska, a ne klima
Više nije važno hoće li na američkim predsjedničkim izborima u studenom pobijediti Donald Trump ili Joe Biden. Bilo kako bilo, Trumpovi stavovi o europskoj vojnoj potrošnji već su prevladali u Sjedinjenim Državama. Republikanci pozivaju da se američko financiranje Ukrajine uspori i da Europljani popune prazninu povećanjem vlastite vojne potrošnje. Ovo posljednje bit će teško jer mnoge europske države imaju gornje granice duga; ako žele povećati vojne izdatke to bi bilo nauštrb dragocjenih socijalnih programa. NATO-ovo vlastito ispitivanje datum pokazuje nedostatak interesa europskog stanovništva za prelazak sa socijalne na vojnu potrošnju.
Još je veći problem za Europu to što njezine zemlje smanjuju ulaganja povezana s klimom i povećavaju ulaganja povezana s obranom. Europska investicijska banka (osnovana 2019.) je, kako navodi Financial Times izvijestio, “pod pritiskom da financira više projekata u industriji oružja”, dok će se Europski fond za suverenitet — osnovan 2022. za promicanje industrijalizacije u Europi — okrenuti prema potpori vojnim industrijama. Drugim riječima, vojna potrošnja nadmašit će obveze klimatskih ulaganja i ulaganja u obnovu europske industrijske baze. Godine 2023. dvije trećine ukupnog proračuna NATO-a od 1.2 trilijuna eura bilo je iz Sjedinjenih Država, što je dvostruko koliko su Europska unija, UK i Norveška potrošile na svoje vojske. Trumpov pritisak na europske zemlje da troše do 2 posto svog BDP-a na svoje vojske odredit će dnevni red čak i ako on izgubi na predsjedničkim izborima.
Može uništiti zemlje, ali ne može dobiti ratove
Unatoč svom europskom hvalisanju o porazu Rusije, trezvene procjene europskih vojski pokazuju da europske države jednostavno nemaju kopnene vojne kapacitete za vođenje agresivnog rata protiv Rusije, a kamoli da se adekvatno obrane. Wall Street Journal istraga u europsku vojnu situaciju nosio je zadivljujući naslov, “Uzbuna raste zbog oslabljenih vojski i praznih arsenala u Europi”. Britanska vojska, istaknuli su novinari, ima samo 150 tenkova i "možda desetak ispravnih topničkih oruđa dugog dometa", dok Francuska ima "manje od 90 teških artiljerijskih komada", a njemačka vojska "ima dovoljno streljiva za dva dana bitke. ” Ako budu napadnuti, oni imaju nekoliko sustava protuzračne obrane.
Europa se oslanjala na Sjedinjene Države u teškim bombardiranjima i borbama od 1950-ih, uključujući nedavne ratove u Afganistanu i Iraku. Zbog zastrašujuće vatrene moći SAD-a, te zemlje globalnog sjevera mogu sravniti zemlje s zemljom, ali nisu uspjele dobiti niti jedan rat. Upravo ovaj stav izaziva oprez u zemljama kao što su Kina i Rusija, koje znaju da unatoč nemogućnosti vojne pobjede Globalnog Sjevera protiv njih nema razloga zašto te zemlje—predvođene Sjedinjenim Državama—ne bi riskirale Armagedon jer su vojni mišić da to učini.
Taj stav Sjedinjenih Država – preslikan u europskim prijestolnicama – daje još jedan primjer oholosti i arogancije Globalnog Sjevera: odbijanje čak i razmatranja mirovnih pregovora između Ukrajine i Rusije. Za Marcona da kaže stvari poput NATO-a da bi mogao poslati trupe u Ukrajinu nije samo opasno, već to opterećuje vjerodostojnost Globalnog sjevera. NATO je poražen u Afganistanu. Malo je vjerojatno da će ostvariti velike dobitke protiv Rusije.
Ovaj članak je proizveo Globetrotter.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije