Visoki sud u Londonu uskoro će odlučiti hoće li Julian Assange biti izručen Švedskoj kako bi se suočio s optužbama za seksualno zlostavljanje. Na žalbenom ročištu u srpnju, Ben Emmerson QC, odvjetnik obrane, cijelu je sagu opisao kao "ludu". Glavni švedski tužitelj odbacio je izvorni nalog za uhićenje, rekavši da nema razloga za koje bi Assange trebao odgovarati. Obje uključene žene rekle su da su pristale na seks. Prema navedenim činjenicama, nikakav zločin ne bi bio počinjen u Britaniji.
Međutim, nije švedski pravosudni sustav ono što predstavlja "ozbiljnu opasnost" za Assangea, kažu njegovi odvjetnici, već pravni mehanizam poznat kao privremena predaja, prema kojem se on može tajno i brzo poslati iz Švedske u Sjedinjene Države. Osnivač i urednik WikiLeaksa, koji je objavio najveće curenje službenih dokumenata u povijesti, pružajući jedinstveni uvid u grabežljive ratove i laži koje iznose vlade, vjerojatno će se naći u paklenoj rupi sličnoj "mučnoj" tamnici koju držao vojnika Bradleyja Manninga, navodnog zviždača. Manningu se nije sudilo, a kamoli osudilo, no 21. travnja predsjednik Barack Obama proglasio ga je krivim uz odbacivanje riječi "Prekršio je zakon".
Ova pravda u Kafkinom stilu čeka Assangea bez obzira odluči li ga Švedska procesuirati ili ne. Prošlog prosinca, Nezavisan otkrio da su SAD i Švedska već započele pregovore o izručenju Assangea. U isto vrijeme, tajna velika porota – relikt 18th stoljeća dugo napušten u ovoj zemlji - sastao se odmah preko rijeke od Washingtona, u kutu Virginije koji je dom CIA-e i većine američkog državnog sigurnosnog establišmenta. Velika porota je "popravka", rekao mi je vodeći pravni stručnjak: podsjeća na porote sastavljene isključivo od bijelaca na jugu koje su osuđivale crnce napamet. Vjeruje se da postoji zapečaćena optužnica.
Prema Ustavu SAD-a, koji jamči slobodu govora, Assange bi u teoriji trebao biti zaštićen. Kad se natjecao za predsjednika, Obama, i sam ustavni pravnik, rekao je: "Zviždači su dio zdrave demokracije i moraju biti zaštićeni od odmazde". Njegovo prihvaćanje "rata protiv terorizma" Georgea W. Busha sve je to promijenilo. Obama je progonio više zviždača nego bilo koji američki predsjednik. Problem njegove administracije u “dobivanju” Assangea i slamanju WikiLeaksa je taj što vojni istražitelji nisu pronašli nikakav tajni dogovor ili kontakt između njega i Manninga, javlja NBC. Nema zločina, pa ga treba izmisliti, vjerojatno u skladu s apsurdnim opisom potpredsjednika Joea Bidena o Assangeu kao "hi-tech teroristu".
Ako Assange dobije žalbu na Visokom sudu u Londonu, mogao bi se suočiti s izručenjem izravno u Sjedinjene Države. U prošlosti su američki dužnosnici usklađivali naloge za izručenje sa završetkom neriješenog slučaja. Kao i njezina predatorska vojska, američka jurisdikcija poznaje malo granica. Kao što pokazuje patnja Bradleyja Manninga, zajedno s nedavno pogubljenim Troyem Davisom i zaboravljenim zatvorenicima Guantanama, veliki dio američkog kaznenopravnog sustava je korumpiran, ako ne i nezakonit.
U pismu upućenom australskoj vladi, najugledniji britanski odvjetnik za ljudska prava, Gareth Peirce, koji sada zastupa Assangea, napisao je: “S obzirom na opseg javne rasprave, često na temelju potpuno lažnih pretpostavki... vrlo je teško pokušati za njega sačuvati svaku pretpostavku nevinosti. G. Assange sada nad njim visi ne jedan nego dva Damoklova mača, potencijalnog izručenja dvjema različitim jurisdikcijama zauzvrat za dva različita navodna zločina, od kojih nijedan nije zločin u njegovoj zemlji, i da je njegova osobna sigurnost postala ugrožena u okolnosti koje su visoko politički nabijene.”
Ove činjenice i izgledi za grotesknu neostvarenje pravde utopljeni su u pogrdnoj kampanji protiv osnivača WikiLeaksa. Duboko osobni, sitni, perfidni i neljudski napadi usmjereni su na čovjeka koji nije optužen ni za kakav zločin, a koji je još izoliran, obilježen i u kućnom pritvoru – uvjeti koji nisu ispunjeni niti optuženiku koji se trenutačno suočava s izručenjem pod optužbom za ubojstvo svoje supruge.
Objavljivane su knjige, sklapani filmski ugovori i pokretane ili pokretane medijske karijere pod pretpostavkom da je pošten i presiromašan da bi ga tužio. Ljudi su zaradili novac, često velik novac, dok se WikiLeaks borio za preživljavanje. Dana 16. lipnja, izdavač Canongate Booksa, Jamie Byng, kada ga je Assange upitao za jamstvo da glasine o neovlaštenom objavljivanju njegove autobiografije nisu istinite, rekao je: “Ne, apsolutno ne. To nije pozicija... Juliane, ne brini. Moja apsolutna želja broj jedan je izdati sjajnu knjigu s kojom ćete biti zadovoljni.” Canongate je 22. rujna objavio ono što je nazvao Assangeovom "neovlaštenom autobiografijom" bez dopuštenja ili znanja autora. Bio je to prvi nacrt nepotpunog, neispravljenog rukopisa. “Mislili su da idem u zatvor i da bi im to smetalo”, rekao mi je. “Kao da sam sada roba koja predstavlja poticaj svakom oportunistu.”
Urednik je Čuvar, Alan Rusbridger nazvao je otkrića WikiLeaksa "jednim od najvećih novinarskih izvještaja u posljednjih 30 godina": doista, ovo je dio njegove trenutne marketinške promocije kojom opravdava podizanje Starateljeva pokriti cijenu. Ali vijest pripada Assangeu, a ne njemu Čuvar. Usporedite stav novina prema Assangeu s njegovom hrabrom podrškom novinaru kojem prijeti kaznenim progonom prema Zakonu o službenoj tajni zbog otkrivanja nedjela Hackgatea. Urednici i naslovne stranice donosile su uzbudljive poruke solidarnosti čak i od Murdocha Sunday Times. Dana 29. rujna Carl Bernstein je avionom prebačen u London kako bi sve to usporedio sa svojim trijumfom u Watergateu. Jao, legendarni momak nije bio u potpunosti na poruci. “Važno je ne biti nepravedan prema Murdochu”, rekao je, jer je “on najdalekovidniji medijski poduzetnik našeg vremena” koji je “stavio The Simpsons u eteru” i time “pokazao da može razumjeti potrošača informacija”.
Kontrast s tretmanom istinskog pionira revolucije u novinarstvu, koji se usudio obračunati s razularenom Amerikom, pružajući istinu o tome kako velika moć funkcionira, govori. Kroz njega teče kap neprijateljstva Čuvar, što čitateljima otežava tumačenje fenomena WikiLeaksa i pretpostavke osim najgoreg o njegovom osnivaču. David Leigh, Starateljeva “urednik istraživanja”, rekao je studentima novinarstva na Sveučilištu City da je Assange “frankensteinsko čudovište” koje se “nije često pratilo” i bilo je “prilično poremećeno”. Kad ga je zbunjeni student upitao zašto je to rekao, Leigh je odgovorio: “Zato što ne razumije parametre konvencionalnog novinarstva. On i njegov krug duboko preziru ono što nazivaju mainstream medijima”. Prema Leighu, ovi "parametri" bili su primjer Billa Kellera kada je, kao urednik New York Times, objavio je otkrića WikiLeaksa s Čuvar. Keller je, rekao je Leigh, bio "ozbiljno promišljena osoba u novinarstvu" koja se morala nositi s "nekom vrstom prljavog, paušalnog hakera iz Melbournea".
Prošlog studenog, "ozbiljno promišljeni" Keller pohvalio se BBC-ju da je sve WikiLeaksove ratne zapisnike odnio u Bijelu kuću kako bi ih vlada mogla odobriti i urediti. Uoči rata u Iraku, New York Times objavio je niz sada ozloglašenih tvrdnji inspiriranih CIA-om u kojima se tvrdi da postoji oružje za masovno uništenje. To su "parametri" koji su toliko ljudi učinili ciničnima prema takozvanim mainstream medijima.
Leigh je otišao toliko daleko da se rugao opasnosti da će Assange, nakon što bude izručen Americi, završiti u "narančastom kombinezonu". To su bile stvari koje "on i njegov odvjetnik govore kako bi nahranili svoju paranoju". “Paranoju” dijeli i Europski sud za ljudska prava koji je zamrznuo izručenja “nacionalne sigurnosti” iz Ujedinjenog Kraljevstva u SAD jer ekstremna izolacija i duge kazne optuženici mogu očekivati jednake mučenju i nečovječnom postupanju.
Pitao sam Leigha zašto su on i Guardian usvojili stalno neprijateljski ton prema Assangeu otkako su se razišli. On je odgovorio: "Tamo gdje vi, tendenciozno, tvrdite da otkrivate 'neprijateljski ton', drugi bi mogli samo vidjeti dobro informiranu objektivnost."
Teško je pronaći dobro informiranu objektivnost u Starateljeva knjiga o Assangeu, unosno prodana Hollywoodu, u kojoj je Assange bezrazložno opisan kao "oštećena osobnost" i "bezosjećajan". U knjizi je Leigh otkrio tajnu lozinku koju je Assange dao papiru. Osmišljen kako bi zaštitio digitalnu datoteku koja sadrži depeše američkog veleposlanstva, njezino otkrivanje pokrenulo je niz događaja koji su doveli do objavljivanja svih datoteka. The Čuvar poriče "posve" da je odgovoran za oslobađanje. Koja je onda svrha bila objavljivanje lozinke?
Korištenje električnih romobila ističe Starateljeva Izlaganja Hackgatea bila su novinarski tour de force; Murdochov imperij bi se zbog toga mogao raspasti. Ali s Murdochom ili bez njega, medijski konsenzus koji odjekuje, od BBC-a do Sunce, korumpiranog političkog, ratnohuškačkog establišmenta.
Assangeov zločin bio je ugroziti ovaj konsenzus: oni koji popravljaju "parametre" vijesti i političkih ideja i čiji je autoritet medijskih komesara doveden u pitanje revolucijom interneta. Prvonagrađeni Čuvar novinar Jonathan Cook ima iskustva u oba svijeta. “Mediji, barem ona navodno ljevičarska komponenta”, piše on, “trebali bi navijati za ovu revoluciju... Pa ipak, uglavnom je pokušavaju kooptirati, ukrotiti ili potkopati [čak] kako bi je diskreditirali i ismijali vjesnici novog doba. … Neki od [kampanja protiv Assangea] jasno odražavaju sukob osobnosti i ega, ali također izgleda sumnjivo kao da svađa proizlazi iz dublje ideološke borbe [o tome] kako bi informacije trebale biti kontrolirane generacijom stoga [i] čuvari vrata održavaju svoje kontrolirati."