Kao što neki od čitatelja ovog bloga možda znaju, povremeno provodim zdravorazumsku lijevu analizu sadržaja američke korporativne "popularne kulture". Također mislim da su "zabavni" mediji krcati bogato ideološkim porukama koje mogu biti jednako relevantne kao i mediji za vijesti i javne poslove za stvaranje masovnog pristanka na carstvo, nejednakost i društvenu hijerarhiju. Za neke primjere mojih mračnih i povremeno polu-šaljivih misli o ovim i sličnim stvarima, pogledajte “Muški miris Hummera”
Sad kad je skinut s prve stranice ZNeta, evo kopije vrlo nedavnog članka u tom smislu koji je dobio mnogo uglavnom pozitivnih odgovora putem privatne korespondencije, uključujući jednu bilješku samoopisanog “libertarijanca” koji je tvrdio da me obavještava da ljudi su zapravo većinom idioti i ta ljudska priroda je zapravo podla.
Ljudi su nepodobni za vladanje: Ideološko značenje Mauryja Povicha i Jerryja Springera
Pavlovom ulicom ; 03. siječnja 2006
Jedno jutro prošle jeseni svjedočio sam masovno-kulturnom ratnom zločinu u udobnosti vlastite dnevne sobe: Showu Mauryja Povicha.
Bila je to zadivljujuća epizoda. Bračni par čekao je da Povichevi testeri za utvrđivanje očinstva dođu s presudom o tome je li suprug otac djeteta njegove trudne supruge ili nije.
Presuda je stigla u zatvorenoj omotnici. Povich je držao rezultate u zraku i izjavio da se suprug “nema razloga brinuti. To je tvoje dijete, Stewart!"
"Stewart" je ispustio pobjednički ratni uzvik i udario šakom u zrak. Snažno je zagrlio Mauryja.
Stewartova žena je zakolutala očima. “Rekla sam ti da si ti tata,” rekla je s izrazito južnjačkim naglaskom, “ti veliki [bleep].”
Publika je urlala.
Maury voli graditi svoje emisije oko testova očinstva.
Posljednji put kad sam ga vidio kako radi nešto od ovoga, stvari su ispale drugačije. Muž rogonja se srušio u suzama. Dok je ležao i jecao na kauču, namigujući Maury pretvarao se da ga tješi. Njegova žena je plakala dok je gomila urlala.
Ovakav zločin već je neko vrijeme uobičajen na američkim dnevnim korporativnim televizijama.
Povich nije ni prvi ni posljednji dnevni televizijski voditelj koji konstruira emisiju oko zapošljavanja marginalnih i siromašnih ljudi kao tragičnih socioloških cirkuskih nakaza. Ovako su "Jenny Jones" i Sally Jesse Raphael razgovarale - tko je imenovao i kako je Montel Williams počeo.
Najgori je vjerojatno Jerry Springer, koji voli sukobljavati prevarene parove niže klase i njihove ljubavnike. U tipičnoj epizodi Springera, publika skače "Jerry, Jerry" dok se nakaze međusobno naganjaju po pozornici. Osoblje osiguranja pažljivo je postavljeno kako bi spriječilo pretjerano nasilje.
Tu su i stvarne pravosudne emisije, u kojima suci za male sporove i brakorazvodne parnice poput "Sutkinje Judy" i "Suca Joea Browna" vode disfunkcionalne siromašne ljude koji se ne mogu prestati međusobno žestoko svađati. Ovi televizijski suci svoje postupke i presude protkaju predavanjima o ispravnom ponašanju i vrijednostima, prateći svoje pravne presude oštrim komentarima o nedovoljno srednjeklasnom držanju i ponašanju rulje i upućujući ih na vrline rada, vjernosti, obiteljske odgovornosti i poštovanja za autoritet.
Što se ovdje događa? Osim svoje profitabilne (za emitere) privlačnosti najprizemnijim i voajerskim instinktima javnosti, ove i druge televizijske emisije iz "stvarnog života" igraju zanemarenu ideološku ulogu u "popularnoj kulturi" parazitskog kasnog kapitalizma koju su stvorile tvrtke. Oni su dio elitističkog projekta kontrole misli: kulturnog inženjeringa i nametanja masovnog pristanka na društvenu hijerarhiju.
Uz brojne druge korporativne televizijske produkcije, propagiraju barem dvije središnje autoritarne ideje. Prva takva ideja tvrdi da siromašni ljudi –— to su praktički uvijek radnici i ljudi iz niže klase koji bivaju ismijavani u borbama pijetlova koje organiziraju Maury, Jerry i ostali – — zaslužuju vlastito siromaštvo i povezanu izolaciju i kriminalizacija u Americi. Studentica koja je masovno kulturološki odviknuta od Jerryja (Springer), Jenny (Jones), Sally (Jesse-Raphael), Judy (sutkinja) i Mauryja i ostalih. nije dobar kandidat za praćenje njegove lijevo-liberalne sociologije, povijesti ili diskursa profesora engleskog jezika o ulozi koju strukturalne sile i elitni agenti klasne, rasne i/ili rodne opresije igraju u stvaranju masovne nejednakosti i bijede u Sjedinjenim Državama. Beskrajna vojska glupih, mrskih, otuđenih i beznadnih siromaha kojima Maury i njegovi prijatelji paradiraju preko njezina televizijskog ekrana čini se studentici kao da ih nitko ili ništa ne tlači toliko koliko oni sami.
Naravno, Maury i Jerry ne rade emisije o neobuzdanoj društvenoj nepravdi koja proizvodi ljude koji se pojavljuju na njihovim pozornicama. Sutkinje Judy i Joe Brown i vlasti na sudu za razvode ne presuđuju o političko-ekonomskom napuštanju središta grada ili korporativnoj globalizaciji koja uništava radna mjesta, obitelji i zajednice.
Svi oni, međutim, profitiraju od osobnih i grupnih kriza te očajničkog i samodestruktivnog ponašanja koje je tako prirodno endemsko među "disfunkcionalnim" ljudima koji su zapeli s pogrešnih strana tih sila i procesa.
Druga bogato autoritarna ideja koju su "poučavali" Maury i Jerry et al. smatra da je obična populacija previše glupa, podla, divlja, sebična, atavistična i neuka da bi joj se povjerilo posjedovanje bilo kakve vlasti u "demokratskoj" Americi.
Plodni lijevi intelektualac i medijski kritičar Noam Chomsky vjerojatno ne bi bio uhvaćen mrtav gledajući Mauryja Povicha da može pomoći. Poput većine lijevih intelektualaca (uključujući i mene), on angažira dominantne medije primarno kroz svoje vrhunske vijesti i komentatorske kuće: New York Times, Wall Street Journal, Financial Times i Washington Post itd. Zanimljivo je, međutim, Maury , Jerry i ostali izvrsni su širitelji ideje koju Chomsky s pravom stavlja u središte časnog projekta kontrole misli korporativne majstorske klase: "ljudi koji bi trebali voditi predstavu" (društvena moćna elita) moraju “učinite to bez ikakvog uplitanja mase stanovništva, koja nema posla u javnoj areni” (Noam Chomsky, Imperial Ambitions: Conversations on the Post-9/11 World [New York, NY: Metropolitan Books, 2005.], str. 21).
“Nema posla u javnoj areni”…osim kao bijesni i tragični cirkuski nakaze koji zaslužuju svoj položaj na dnu strmih američkih socioekonomskih piramida.
Masovna populacija koja se pojavljuje na Mauryju i Jerryju (i na pozornici i u publici) više je nego samo nepodobna za vladanje. To je moderno utjelovljenje jadne, neobuzdane i djetinjaste "rulje" - opasnog i previše "čudovišta bez gospodara" i "višeglavog" - za koje su aristokrati uvijek tvrdili da ga vide kada opisuju obične ljude. To je dokaz klasične autoritarne i koristoljubive ideje vladajuće klase da su obični građani nekvalificirani za slobodu i da uvijek moraju biti kontrolirani, prisiljeni i manipulirani odozgo. To je dokaz za časnu buržoasku tezu da je "ljudska priroda" u biti gadna, nasilna, neugodna i brutalna. Osobito na dnu socioekonomske piramide koja se navodno temelji na zaslugama, tvrdi ova teza, većina civilizacije sastoji se od neukih i prostaka. Tu nezahvalnu gomilu moraju kontrolirati za vlastito dobro i dobro društva dobronamjerni, dalekovidni gospodari, koji su navodno manje zaraženi ljudskim unutarnjim divljaštvom.
Istini za volju, ove zlobno hijerarhijske ideje jedva da nalaze izraz modernih medija samo u dnevnim freak-showovima. Ove opresivne predodžbe su sveprisutne u različitim oblicima (osobito u kriminalističkim dramama) u cijelom spektru američke korporativno stvorene "popularne kulture", s autoritarnim posljedicama koje zaslužuju ozbiljno razmatranje od strane progresivnih medijskih kritičara i aktivista. Oni daju boju sadržaju brojnih situacijskih drama i komedija, kao i pseudo-dokumentarnih emisija o provođenju zakona, poput opasno represivne emisije “MURIJACI”.
Osim specifičnih emisija, “proizvodnja [masovnog] pristanka” na šokantnu koncentraciju američkog bogatstva i moći jednako se značajno odvija u zabavnim medijima kao i u medijima vijesti i javnih pitanja koji zaokupljaju većinu lijevih medijskih kritičara i aktivista.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije