U svim unutarljevičarskim raspravama koje su se vodile oko filma Fahrenheit 9-11 Michaela Moorea, jedna je od kontradiktornosti filma promakla pozornosti. Mislim na zanimljivu napetost između Mooreovih ponovljenih
izjave iskrene, patriotske i srednjoameričke zabrinutosti za GI-ove u Iraku ("hoće li nam ikada oprostiti?" upitao je Moore) i njegove uznemirujuće snimke američkih trupa koje dižu teški metal u željnom iščekivanju nanošenja ozbiljne ubojite ozljede zlu Arapi. Nakon filma razgovarao sam s nedavnim maturantom srednje škole koji je kvalificirao svoju pohvalu za film prisjećajući se da su mnogi dečki u njegovoj srednjoj školi bili "svi oduševljeni da se pridruže marincima kako bi mogli ubijati 'sandniggere' i lijepe stvari ovako. Mislim, razumijem što Moore radi kada te tipove drži žrtvama, možda je to inteligentna politička stvar, ali činjenica je da su mnogi od ovih tipova velika rasistička seksistička kopilad i traže izliku da počine zločine protiv čovječnosti legalno. Godinama su videoigrama ubijali ljude na imaginaran način, a sada žele učiniti pravu stvar. Poznajem puno tih momaka.”
Na toj uznemirujućoj noti, toplo preporučujem nedavni članak Kathy Dobie u časopisu Harpers (ožujak 2005.): “AWOL u Americi: kada je dezertiranje jedina opcija.” Dobie priča priču o nedavnim vojnim novacima koji se ne mogu nositi s iskreno genocidnim etosom vojske.
Evo razmišljanja u pismu kući jednog novaka — čije je izmišljeno ime Jeremiah — zaglavljenog između primanja u vojsku i osnovne obuke: “Teško mi je ovdje biti svoj. Među momcima nema mjesta nesuglasicama. Gdje god slušate, čujete obilje BS-a, nekoliko kreveta nad odvratnim seljakom ima gomilu ljudi oko sebe dok iznosi detalje o trojci koju je nedavno imao. Ovdje je rječnik drugačiji. Kupaonica se zove nužnik, hrana se zove hrana, žene su kuje, seks je guzica... Ovi ljudi žele ići u rat i ubijati. Tako je jednostavno.”
Značajno je da ovi komentari potječu iz razdoblja prije osnovne obuke, kada se novaci "slome" i pretvore u ubojice. Autoritarni obiteljski, masovni kulturni i obrazovni sustav već ima mnoge trupe spremne da masovno pokolju "neprijatelja".
Prije osnovne obuke, “Jeremiah” govori o zanimljivoj razmjeni s drugim novakom tijekom razgovora u kojem su željeni vojnici izrazili “entuzijazam za bitku, za ubijanje”. Kad “Jeremiah” kaže da je “možda bolje nekoga raniti nego ubiti”, drugi novak kaže “Jebeš to. Stavljam dva u prsa, jedan u glavu baš kao što ću biti obučen za to.”
Opet, ovo je prije nego što počne prava vojna indoktrinacija.
Što se tiče osnovnog treninga, evo jezivog odlomka iz Dobieja:
“Sljedeći dan, narednik se obratio novacima govorom za koji Jeremiah kaže da ga nikada neće zaboraviti. 'Znate, kad sam prije devet godina otišao u vojsku, ljudi su me uvijek pitali zašto sam otišao. Jesam li to napravio za novac od fakulteta? Jesam li to učinio za žene? Ljudi nikad nisu razumjeli. Htio sam u vojsku jer sam htio pucati u pedere.' Soba je eruptirala u urlici i dreci. Narednik za vježbu rekao je nešto o Iračaninu koji im je prišao vičući, 'Ah-la-lal-la-la' visokim glasom, i kako bi on morao biti ubijen. Nakon toga, svi Arapi su nazivani ovim borbenim pokličem - ah-la-la-la-la-las. U vojarni su se igrali rata. Jedan bi novak izašao iz tuša s ručnikom na glavi, vičući 'Ah-la-lal-la!! a ostali bi se novaci pretvarali da će ga ustrijeliti«.
Ovo me podsjeća na odrastanje kao bijelac u Americi nakon Drugog svjetskog rata, ispuštajući tobožnje "indijanske" zvukove urlanjem dok tapšete usta rukom: woo-woo-woo-woo-woo.
Kada “Jeremiah” poludi i odluči da mora otići iz ove očigledne fašističke ludnice zvane Vojska SAD-a, razgovara s vojnim kapelanom, “koji je citirao biblijske odlomke koji dokazuju da je Bog protiv ubojstva, a ne ubijanja, i rekao je Jeremiji da su Iračani trčali američkim vojnicima tražeći Biblije.”
Razumjet ću ako to budete morali ponovno čitati. Imamo vojne kapelane koje podržavaju porezni obveznici i govore regrutima da je Bog dolje s ubijanjem i da muslimanski narod koji ilegalno okupiramo, pljačkamo, sakatimo i ubijamo samo umire od želje da dobije pseudokršćanske američke Biblije.
Kasnije narednik za vježbu postaje "apopleptičan" na "Jeremiaha" i vrišti mu da je "ubijanje najveće uzbuđenje u životu i da svaki čovjek želi ubiti...posao svakog čovjeka je da ubija, to je najveća uzbuđenja, to je naš životinjski instinkt, naša životinjska želja.”
I imamo pravedne američke “konzervativce” i liberale koji lude i pozivaju na glavu Warda Churchilla jer je dao neke oštre, politički nepristojne (rekao bih nesretne) komentare o gadnim stvarima koje se dogode kada odbijete međunarodno pravo i institucije i nanesete imperijalizam zločine nad arapskim i drugim građanima svijeta.
Kasnije u članku, Dobie radi dobar posao pokazujući kako američka vojska svjesno provodi desenzibilizaciju ubojstava u osnovnoj obuci (jer su studije Drugog svjetskog rata pokazale da civilni vojnici tog rata uglavnom nisu htjeli ubijati neprijatelja). Dobie također opisuje različite prijevare koje regruti provode kako bi utjerali mlade muškarce i žene u klaonice carstva.
Ipak, članak je pojačao moj doduše anegdotski osjećaj da su neki od nadolazećih GI više nego malo spremni i čak u nekim slučajevima željni rasističke, masovne ubojite obuke i indoktrinacije kojoj su podvrgnuti te da imamo njihove roditelje i učitelje i naši masovni mediji - i naša široko rasistička i klasistička "domovina" (ljupka riječ, to) - treba zahvaliti za tu jadnu situaciju.
Pokušat ću biti veseliji (večeras ću gledati Oprah) u sljedećem postu.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije