Na zelenom brežuljku u Afrinu u sjevernoj Siriji, arapske milicije u savezu s turskom vojskom koja je napala ovu kurdsku enklavu prije sedam sedmica zarobili su grupu prestrašenih kurdskih civila. Neformirani i teško naoružani milicioneri uzvikuju "svinje", "svodnik" i "svinje PKK [Kurdistanska radnička partija]" uz skandiranje "Allah Akbar [Bog je veliki]". Kurde, podignutih ruku u vazduh, odvode milicioneri i njihova sudbina je nepoznata.
Postoji mnogo takvih video snimaka i fotografija iz Afrina koje su snimili Kurdi i pripadnici turskih snaga i prikazuju granatiranje i bombardovanje kuća, unakažena tijela djece ubijene u eksplozijama i druge kurdske civile koji su odvedeni. Na jednom užasnom selfiju koji je snimio milicioner vidi se kako zuri u kameru dok mu je preko lijevog ramena izgorjeli civilni automobil u kojem se nalazi leš vozača, bijelih zuba izbačenih jer mu je ostatak tijela crn.
Da je bilo koja od ovih slika izlazila iz Istočne Ghoute, vodile bi sve televizijske vijesti i dominirale na naslovnim stranicama. Nikki Haley, američka ambasadorica u UN-u, držala bi slike mrtve i umiruće djece. Ali pošto se ovi događaji dešavaju u Afrinu, a ne u Istočnoj Guti, u istoj zemlji, ali udaljenoj 200 milja, gotovo ih potpuno ignorišu i mediji i strani političari.
Afrin vidi početke tragedije koja bi mogla biti jednako loša ili gora od bilo čega čemu smo svjedočili u Istočnoj Guti danas ili Istočnom Alepu 2016. Nailazeći na slike djece zakopane ispod razbijenog betona, moramo potražiti dodatne informacije da bismo znali da li smrt je Kurda ubijenih turskim bombardovanjem u sjevernoj Siriji, ili ljudi u Istočnoj Guti koje je sirijska vlada poklala u isto vrijeme na gotovo isti način. Najveća razlika između ove dvije situacije je u tome što se o zločinima u Damasku objavljuju mediji širom svijeta, dok se u kurdskom slučaju smatraju da su jedva vrijedni pomena.
Tokom protekle sedmice u Afrinu, opsada gusto naseljenih područja je pooštrena i broj mrtvih je porastao - 220 mrtvih i 600 povrijeđenih civila prema lokalnim kurdskim zdravstvenim vlastima. Patnja će vjerovatno postati mnogo gora. Tursko napredovanje se ubrzava, nešto za šta Kurdi vjeruju da se dešava jer Turska zna da je međunarodna pažnja usmjerena isključivo na Istočnu Gutu. U četvrtak su turske snage objavile da su zauzele veliki i strateški smješten grad Jinderes, jugozapadno od grada Afrina. Potonji je najveći urbani centar u enklavi gdje se sklonila većina stanovništva protjeranog iz svojih sela na selu. Toliki je haos u Siriji da niko ne zna koliko je ljudi zarobljeno u Afrinu, dok UN navodi brojku od 323,000, a kurdski lideri kažu da je blizu milion.
Afrin je oko tri puta veći po površini od Istočne Gute prije posljednjeg napada sirijske vlade, ali, kao što smo vidjeli u drugim opsadama u Siriji i Iraku, civilne žrtve rastu dok opsadnici potiskuju ljude u sve manje i manje zone. Posljednjih dana pogođena je pumpna stanica u gradu Afrin, zbog čega je smanjena dostupnost vode za piće.
Kao iu slučaju Istočne Ghoute, postoji žestoka rasprava oko toga da li lokalni stanovnici mogu ili ne mogu napustiti Afrin ili su zatočeni kao "ljudi štit". Elham Ahmad, kopredsjednik Sirijskog demokratskog vijeća, koji upravlja područjima pod kontrolom Kurda i koji se upravo vratio iz Afrina, negirao je to i rekao mi da ljudi mogu slobodno otići.
Kao iu Istočnoj Guti, gdje će ovi jadni ljudi u Afrinu otići ako napuste svoje domove? U najboljem slučaju, završit će u izbjegličkom kampu i izlazak na cestu možda neće biti najsigurniji put jer su zarobljeni Kurdi prikazani u ranije spomenutom videu naučili na svoju cijenu. Afrin je na određenoj udaljenosti od glavnih područja sa većinskim kurdskim stanovništvom, a put do tamo mora zaobići položaje turske vojske i prolaziti kroz teritoriju koju kontrolira sirijska vlada.
Među razlozima zbog kojih Kurdi u Afrinu ostaju tamo gdje jesu je priroda turskih snaga koje su napale grad 20. januara. Tu su regularne turske trupe i specijalne snage, ali i čak 25,000 boraca koji djeluju pod krovnim imenom Slobodne sirijske armije. Ali dokazi s prve linije i bivših pripadnika FSA i Isis-a sugeriraju da su mnogi od njih islamisti prekaljeni u borbi koji su se ranije borili sa Isis-om i Al-Qaidom ili uz njih. Preziru Kurde koje podržavaju SAD, a koji drže 25 posto Sirije, kao jedan od glavnih razloga za poraz islamista u borbi za Siriju. Nijedan Kurd koji im padne u ruke neće biti siguran.
Kurdi imaju dodatni strah da će uskoro postati žrtve kampanje etničkog čišćenja u okviru koje će biti očišćeni iz Afrina u potpunosti ili djelimično. Ova enklava je tradicionalno bila jedno od njihovih ključnih većinskih područja, ali dan nakon invazije predsjednik Recep Tayyip Erdogan rekao je da su “55 posto Afrina Arapi, 35 posto Kurdi”. Dodao je da je cilj Turske "da vrati Afrin njegovim zakonitim vlasnicima". To je prijetnja koja nosi još veću prijetnju jer je sirijski rat već doživio široko rasprostranjeno sektaško i etničko čišćenje, iako bi protjerivanje određene etničke grupe iz Afrina bilo veće od ranijih primjera. Odlazak Kurda imao bi prednost sa turske tačke gledišta uspostavljanja moćnog sunitskog arapskog bloka sjeverno od Alepa koji bi bio pod njegovim uticajem.
Kurdi iz Afrina mogli bi završiti poput Grka na Kipru koji su pobjegli ili su protjerani sa sjevernog dijela ostrva turskom invazijom 1974. i još uvijek pokušavaju da se vrate u svoje domove i zemlje 44 godine kasnije.
Od 2011. godine sam zapanjen neuravnoteženim načinom na koji mediji izvještavaju o sirijskom ratu. Velika pažnja posvećena je patnjama nanesenim ljudima u istočnom Alepu 2016. godine pod napadima sirijske vlade i ruskih zračnih napada, ali je vrlo malo obavještavano o gotovo potpunom uništenju Raqqe koju je držala Islamska država, uz ogromne civilne žrtve, na rukama koalicije koju predvode SAD.
Tako neujednačeno izvještavanje o ratu pripisivao sam većoj vještini i resursima sirijske opozicije u snimanju i objavljivanju zločina koje su počinile sirijska vlada i njeni saveznici. Isis nije bila zainteresirana za sudbinu civila pod njenom kontrolom. Ali u Afrinu ne nedostaje filma o stradanju civila, ali se jednostavno ne emituje niti štampa. U mnogim aspektima, uloga međunarodnih medija u sirijskom ratu bila je djelomična i obmanjujuća kao i zaraćene strane unutar zemlje ili njihovi strani sponzori izvan nje.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Užasna je ta tragična činjenica da se ova pokolja nastavljaju, a mi za njih ne znamo, ne identifikujemo se sa njima, ostajemo u neznanju i nepokolebljivi.
Ali jutros dok sam bio u autu čuo sam oca kako telefonom razgovara sa komentatorom u SAD. Otac je, vjerujem u Siriji, živio u podrumu sa ženom kćerkom i sinom, bez svjetla, bez svježeg zraka sa 24 /7 bombardovanje se, naime, moglo čuti tokom telefonskog razgovora.
Otac je govorio engleski, čula se njegova muka, ali bio je miran i svakako razuman. Ja sam, koliko je to bilo moguće, dijelio njegovu muku i osjećao njegovu ljudskost. Vratio sam se kući i otišao na ZCOMM.ORG gdje sam našao ovaj članak. To mnogo znači.
Moramo naučiti i osjetiti tjeskobu i veliku potrebu naše braće i sestara i djelovati po tome.