Izrael opisano njegovo jasno namjerno ubistvo sedam humanitarnih radnika 1. aprila kao “tešku grešku”, “tragični događaj” koji se “dešava u ratu”.
Izrael, očigledno, laže. Cijeli ovaj takozvani rat – zapravo genocid – u Gazi, zasnovan je na a serija laži, od kojih Izrael nastavlja da prodaje.
Nekima su, u mejnstrim medijima, bili potrebni meseci da prihvate očiglednu činjenicu da je Izrael lagao o događajima koji su doveli do rata i vojnim ciljevima njegovog stalnog gađanja bolnica, škola, skloništa i drugih civilnih objekata.
Dakle, bilo je sasvim logično da Izrael laže o ubistvu šestorice internacionalaca i njihovog palestinskog vozača Svjetske centralne kuhinje (WCK). Bez obzira na tako grozan događaj kao što je ovaj, nemoguće je da Izrael sada počne govoriti istinu.
Srećom, čini se da malo tko vjeruje u izraelsku verziju u vezi sa WCK ili njegovim kontinuiranim masakrima na drugim mjestima u Gazi. Izrael "ne može vjerodostojno istražiti vlastiti neuspjeh u Gazi", američka nevladina organizacija rekao u saopštenju od 5. aprila.
Pitanje ciljanja na ove međunarodne ljude, međutim, mora se staviti u širi kontekst.
Izrael jedva da je bio tajnovit u pogledu svojih namjera da Palestincima uskrati čak i najosnovnije potrepštine za opstanak u Gazi, oličenje u riječi izraelskog ministra odbrane Yoava Gallanta 9. oktobra: "Neće biti struje, hrane, goriva, sve je zatvoreno."
U početku je ova izjava, kao i mnoge druge, u to vrijeme shvaćena kao rezultat želje Izraela da kazni Palestince za operaciju Al-Aksa od 7. oktobra, pribjegavanjem svojoj tipičnoj taktici kolektivnog kažnjavanja.
S vremenom je, međutim, i na osnovu izjava drugih izraelskih zvaničnika, postalo jasno da Izrael želi potpuno etnički očistiti Palestince.
Izraelska strategija je odmah odbačena od strane Egipat, Jordan, arapskim zemljama i, na kraju, od strane drugih vlade oko svijeta.
Izrael je, međutim, istrajao. Izraelski ministar finansija Bezalel Smotrič rekao da je “dobrovoljna migracija” Palestinaca u Gazi “pravo humanitarno rješenje”. Netanyahu se složio. „Naš problem je (pronalaženje) zemalja koje su spremne da apsorbuju Gazane, i mi radimo na tome,“ rekao.
Ali da bi došlo do etničkog čišćenja, trebalo je ispuniti nekoliko preduslova:
Prvo, većina od 2.3 miliona stanovnika Gaze morala je biti protjerana na jug, što bliže egipatskoj granici. Ovo je postignuto.
Drugo, svi aspekti života morali su biti uništeni u cijeloj Gazi, uključujući sve bolnice i klinike.
Najočigledniji primjeri bili su jezivi masakr baptističke bolnice Al-Ahli 17. oktobra, te krvoproliće i konačno potpuno uništenje najvećeg medicinskog kompleksa u Gazi, Al-Shifa, 1. aprila.
Kada se izraelska vojska povukla iz oblasti Šifa, oni lijevo iza jedne od najtragičnijih scena u istoriji modernog ratovanja. Stotine tijela žurno je zakopano u masovne grobnice usred ugljenisanih zgrada i neopisivih ruševina. Udovi djece virili su iz zemlje, cijele porodice vezane i pogubljene zajedno i drugi zločini za koje bi svijetu trebalo dugo vremena da shvati, a kamoli da ih objasni.
Ipak, i to nonšalantno, bivši izraelski premijer Naftali Bennet rekao da "ni jedan civil" nije ubijen u Al-Šifi. Opet, Izrael laže.
Tri, većina skloništa, pekare, tržišta, električne mreže i generatori vode morali su, iz izraelske perspektive, također biti ciljani kako bi nesretno stanovništvo, posebno u sjevernoj Gazi, shvatilo da je život tamo jednostavno neodrživ.
Postajući potpuno svjesni konačnog izraelskog plana izazivanja gladi u Gazi, Palestinci su uzvratili. Kontra palestinska strategija bila je zasnovana na osiguravanju da što više Palestinaca ostane u sjevernoj Gazi, a da oni koncentrirani u Rafi ne budu potisnuti u Sinajsku pustinju.
Osim tekuće bitke između izraelske vojske i palestinskog pokreta otpora u Gazi, dogodila se još jedna vrsta rata: nastojanje Izraela za etničko čišćenje Palestinaca i želja potonjeg da preživi i ostane unutar granica Gaze.
Upravo je to razlog zašto je Izrael ubio bezbroj Palestinaca uključenih u posao olakšavanja života u sjevernoj i centralnoj Gazi.
Prema Ujedinjenim nacijama, Izrael je to već učinio prije ubistva šestorice internacionalaca ubijen 196 humanitarnih radnika.
Ovaj broj ne uključuje doktore, medicinsko osoblje, radnike civilne zaštite, šefove i oficire policije, kao ni bilo koga ko doprinosi održavanju života u oblastima koje je Izrael želio da isprazne svoje stanovnike.
Čak i kada je, pod međunarodnim pritiskom, Izrael dozvolio da ograničena pomoć uđe u sjevernu Gazu, izraelska vojska je u više navrata ubijen i ranjeni Palestinci koji su se očajnički okupljali u nadi da će dobiti zalihe za spašavanje života.
Prema izvještaju Euro-Med Human Rights Monitora od 4. aprila, Izrael jeste ubijen 563 Palestinca i povrijeđeno 1,523 kada je bombardovala ljude koji su čekali pomoć na određenim mjestima u sjevernoj Gazi, ili kada je bombardovala centre za distribuciju i radnike odgovorne za distribuciju pomoći.
Kuvajtska kružna raskrsnica, samo u gradu Gazi, svjedočila je ubistvu 256 izgladnjelih izbjeglica, dok je 230 drugih ubijeno u ulici Al-Rashid, drugdje u gradu.
Izraelsko bombardovanje nije bilo slučajno, kao ni Izrael ciljano i ubio 41 policajca koji su radili s volonterima iz raznih klanova u Gazi kako bi pomogli agenciji UN-a za izbjeglice, UNRWA, da distribuira pomoć među glađu pogođenom populacijom. Čak su i sami klanovi bili meta jednako nemilosrdnog bombardovanja.
I slično ishodu napada na radnike WCK-a, svaki put bi subjekat odgovoran za pomoć izjavio da više neće biti uključeni u distribuciju pomoći. Tako se glad u Gazi pretvorila u direktnu glad.
Posljednje ubistvo internacionalaca u Gazi učinjeno je da bi služilo istom cilju: da se osigura da nije dozvoljen mehanizam distribucije pomoći.
Ironično, učešće Svjetske centralne kuhinje bilo je samo po sebi rezultat sporazuma postignutog u SAD-u koji bi vlastima Gaze, pa čak i UNRWA-i, uskratio bilo kakvu ulogu u primanju i distribuciji pomoći.
Izrael mora biti zaustavljen po svaku cijenu, a izraelski ratni zločinci moraju odgovarati za jedan od najvećih genocida u modernoj historiji.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati