Izvještavanje New York Timesa o izraelskom pokolju u Gazi, kao i izvještavanje drugih mejnstrim američkih medija, predstavlja sramotu za novinarstvo.
Ova tvrdnja ne treba nikoga iznenaditi. Američki mediji nisu vođeni ni činjenicama ni moralom, već planovima, proračunatima i željnim moći. Ljudskost od 120 hiljada mrtvih i ranjenih Palestinaca zbog izraelskog genocida u Gazi jednostavno nije dio te agende.
U izvještaju – zasnovanom na procurelom dopisu iz New York Timesa – Intercept saznali da su takozvane američke novine hranile svoje novinare često ažuriranim 'smjernicama' o tome koje riječi da koriste, a koje ne koriste, kada opisuju užasan izraelski masovni pokolj u pojasu Gaze, počevši od 7. oktobra.
U stvari, većina riječi korištenih u gornjem paragrafu ne bi bila prikladna za štampanje u NYT, prema njegovim 'smjernicama'.
Šokantno, međunarodno priznati termini i fraze kao što su 'genocid', 'okupirana teritorija', 'etničko čišćenje', pa čak i 'izbjeglički kampovi', našli su se na listi za odbacivanje novina.
Postaje još okrutnije. „Reči poput 'pokolja', 'masakra' i 'pokolja' često prenose više emocija nego informacija. Dobro razmislite pre nego što ih upotrebimo svojim glasom”, navodi se u dopisu koji je procurio i verifikovan od strane Intercepta i drugih nezavisnih medija.
Iako je takva jezička kontrola, prema NYT, usmjerena na pravednost za 'sve strane', njihova primjena je bila gotovo u potpunosti jednostrana. Na primjer, prethodni presretnuti izvještaj pokazala da su američke novine, između 7. oktobra i 14. novembra, 53 puta spomenule riječ 'masakr' kada je pominjala Izraelce koje su ubijali Palestinci i samo jednom kada je Izrael ubio Palestince.
Do tog datuma, hiljade Palestinaca je imalo poginuo, od kojih su velika većina bili žene i djeca, a većina ih je ubijena u vlastitim domovima, u bolnicama, školama ili skloništima Ujedinjenih naroda. Iako je broj palestinskih poginulih bio čest upitan od strane američke vlade i medija, kasnije je općenito prihvaćen kao tačan, ali uz upozorenje: pripisivanje izvora palestinskog broja „Ministarstvu zdravlja u Gazi koje vodi Hamas“. Ta formulacija je, naravno, dovoljna da potkopa tačnost statističkih podataka koje su sakupili zdravstveni radnici, koji su imali nesreću da naprave takve podatke mnogo puta u prošlosti.
Izraelske brojke rijetko su dovođene u pitanje, ako su ikada, iako su izraelski mediji kasnije otkrili da su mnogi Izraelci koje je navodno ubio Hamas poginuli u 'prijateljskoj vatri', kao od strane izraelske vojske.
I iako je veliki procenat Izraelaca ubijenih tokom operacije poplava Al-Aksa 7. oktobra bio aktivan, van dužnosti ili u vojnoj rezervi, termini kao što su 'masakr' i 'pokolj' i dalje su se koristili u izobilju. Malo je spominjana činjenica da su oni koje je Hamas 'zaklao', zapravo, bili direktno uključeni u izraelsku opsadu i prethodne masakre u Gazi.
Govoreći o 'pokolju', termin je, prema Interceptu, korišten da opiše one koje su navodno ubili palestinski borci u odnosu na one koje je ubio Izrael u omjeru 22 prema 1.
Pišem 'navodno', jer izraelska vojska i vlada, za razliku od palestinskog Ministarstva zdravlja, tek treba da dopustiti za nezavisnu provjeru brojeva koje su proizveli, izmijenili i reprodukovali, još jednom.
Palestinske brojke sada prihvata čak i američka vlada. Na pitanje, 29. februara, koliko je žena i djece ubijeno u Gazi, američki ministar odbrane Lloyd Austin rekao: “To je preko 25,000”, što je čak i više od broja koji je dalo palestinsko ministarstvo zdravlja u to vrijeme.
Međutim, čak i ako se izraelske brojke trebaju ispitati i u potpunosti potkrijepiti od strane istinski nezavisnih izvora, izvještavanje New York Timesa o ratu u Gazi i dalje ukazuje na nepostojeći kredibilitet mejnstrim američkih medija, bez obzira na njihove planove i ideologije . Ova generalizacija se može opravdati na osnovu toga da je NYT, začudo, još uvijek relativno pravedniji od drugih.
Prema ovom dvostrukom standardu, okupirani, potlačeni i rutinski pobijeni Palestinci su prikazani jezikom koji je prikladan za Izrael; dok se rasistički, apartheidski i ubilački entitet poput Izraela tretira kao žrtva i, uprkos genocidu u Gazi, nekako je još uvijek u stanju 'samoodbrane'.
New York Times besramno i stalno trubi u vlastiti rog da bude oaza kredibiliteta, uravnoteženosti, tačnosti, objektivnosti i profesionalizma. Ipak, za njih su okupirani Palestinci i dalje negativci: partija koja čini ogromnu većinu klanja i masakra.
Ista iskosa logika važi i za američku vladu, čiji se dnevnopolitički diskurs o demokratiji, ljudskim pravima, pravičnosti i miru nastavlja da se ukršta sa njenom drskom podrškom ubistvu Palestinaca, kroz glupe bombe, razbijanje bunkera i milijarde dolara vredne druge oružja i municije.
Presretnuti izvještaji o ovom pitanju su veoma važni. Osim procurjelih memoranduma, nepošteni jezik koji koristi New York Times – suosjećajan prema Izraelu i ravnodušan prema palestinskoj patnji – ne ostavlja nikakve sumnje da NYT, kao i drugi mejnstrim mediji u SAD, i dalje čvrsto stoji na strani Tel Aviva.
Dok Gaza nastavlja da se odupire nepravdi izraelske vojne okupacije i rata, mi ostali, zabrinuti za istinu, tačnost u izvještavanju i pravdu za sve, također bismo trebali osporiti ovaj model lošeg, pristrasnog novinarstva.
To činimo kada stvaramo vlastite profesionalne, alternativne izvore informacija, gdje koristimo pravi jezik, koji izražava bolnu stvarnost u ratom razorenoj Gazi.
Zaista, ono što se dešava u Gazi je genocid, užasan pokolj i svakodnevni masakri nad nedužnim narodima, čiji je jedini zločin to što se odupiru nasilnoj vojnoj okupaciji i podlom režimu aparthejda.
I, ako se desi da ove neosporne činjenice generišu 'emocionalni' odgovor, onda je to dobra stvar; možda bi uslijedila prava akcija za okončanje izraelskog pokolja Palestinaca. Ostaje pitanje: zašto bi urednici New York Timesa to smatrali neprimjerenim?
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati