Predsjednika Sjedinjenih Država teško da se može shvatiti ozbiljno, jer govori mnogo, a čini malo. Njegove riječi, često uvredljive, nemaju nikakvu suštinu i nemoguće je sažeti njegov kompleksan politički pogled na važna pitanja.
Upravo takav tip američkog predsjedništva preferira izraelski premijer Benjamin Netanyahu.
Međutim, Donald Trump nije samo lud čovjek, već i opasan. Njegova nepredvidljivost mora zabrinjavati Izrael, koji od svojih američkih dobrotvora očekuje potpunu jasnoću i dosljednost u pogledu političke podrške.
Sa 70 godina Tramp nije u stanju da bude čvrst, procionistički ideolog na način koji dobro odgovara izraelskim interesima.
Uzmimo, na primjer, Konferencija za štampu Bijele kuće nakon dugo očekivane posjete Netanyahua Washingtonu 15. februara.
The poseta je bila zakazana odmah nakon Trampove inauguracije januar 20, i smatra se odgovorom Trumpovog Predsjedništva na ono što Izrael pogrešno doživljava kao neprijateljsku američku administraciju pod bivšim predsjednikom Barackom Obamom.
Međutim, Obama je dao Izraelu 38 milijardi dolara tokom deset godina, za koje se procjenjuje da je to najizdašniji paket pomoći u istoriji SAD. Podržavao je sve izraelske ratove protiv Palestinaca tokom svog predsjedništva i nepogrešivo branio Izrael pred međunarodnom zajednicom, u Ujedinjenim nacijama i na svakom globalnom forumu na kojem je Izrael bio opravdano kritiziran.
Ali Izrael očekuje slijepu podršku. Potrebna mu je američka administracija koja je lojalna poput američkog Kongresa, koja uvijek hvali Izrael, ponižava Palestince, odbacuje međunarodno pravo, poziva na prestati finansirati UN jer su se usuđivali zahtijevati odgovornost od Izraela, hranili izraelske fobije o 'sigurnosnosti' monetarnom i apsolutnom političkom podrškom, demonizirali Iran, potkopavali Arape i ponavljali sve izraelske govore koje su im dali Tel Aviv i lobisti pete kolone u Washingtonu.
Tramp nastoji da bude ta osoba messiah koju poziva izraelska vojska desničara, ultranacionalista i religioznih fanatika za. Ali ovo se čini izvan čovjekove kontrole, bez obzira koliko se trudio.
"Gledajući na dvije ili jednu državu, sviđa mi se ona koja se sviđa objema stranama. Veoma sam zadovoljan onim koji se sviđa objema stranama. Mogu da živim sa jednima i sa drugim” Rekao je Trump u odgovoru na novinarsko pitanje, implicirajući Izraelu da SAD više neće nametati rješenja; umjesto toga, Trump je gurnuo ideju o 'rješenju jedne države' na sam vrh rasprave. To nije ono što je Izrael želio – ili očekivao.
U Washingtonu je Netanyahu, s nepogrešivom pompoznošću, stao pred medije i jednostavno lagao. Naslikao je Izrael kao ranjivog, plijen mračnih snaga 'radikalnog islama', spremne da udare iz svakog ugla.
On je predstavio iranske nuklearne kapacitete kao da je postrojen za spaljivanje Izraela, koji je i sam izgrađen na grobovima i selima lišenih Palestinaca. Nijedan novinar nije imao hrabrosti da ispita izraelskog lidera ogroman nuklearni arsenal svoje zemlje i drugo oružje za masovno uništenje. Slušajući kako on propovijeda izmišljenu historiju znatiželjnim američkim medijima, čovjek bi pomislio da je vojno moćni Izrael okupiran od neprijateljski raspoloženih palestinskih stranaca, a ne obrnuto.
Netanyahu je tvrdio da njegov narod pripada Palestini kao što Francuzi pripadaju Francuskoj, a Kinezi Kini. Ali ako su evropski jevrejski imigranti starosedeoci Palestine, onda šta treba misliti o Palestincima? Kako objasniti njihovo postojanje na zemlji koja milenijumima nosi njihov zajednički naziv?
Ovo nije bitno za američku vladu i glavne medije. Američki mediji su jednako neupućeni o stvarnosti na Bliskom istoku kao i Trump, koji, čini se, ima samo dvije glavne tačke razgovora o cijelom pitanju, obje sramotno bizarne:
Sjedinjene Američke Države tretiraju Izrael "veoma, vrlo loše", a on ima "zaista sjajan mirovni sporazum" u sprezi.
Naprotiv, Palestinci su tretirani 'veoma, vrlo loše' od strane SAD-a najizdašniji pristalica Izraela. Izrael je koristio uglavnom američko oružje u svojim ratovima protiv Palestinaca i drugih arapskih nacija, sa hiljadama Palestinaca koji su izgubili živote zbog ovog slijepog američkog pokroviteljstva.
Što se tiče njegovog 'zaista sjajnog mirovnog sporazuma', Trump nema ništa. Čini se da je 'Stvarno sjajan' njegov odgovor na sve, do te mjere da njegove riječi postaju neefikasni klišeji, pogodni za tviter šale i komedije.
Štaviše, Netanyahu, na koji je pozvao – da citiram bivšeg državnog sekretara Džona Kerija – „najdesničarske koalicije u istoriji Izraela' – želi da SAD bezuslovno podrže Izrael dok ovaj finalizira svoju buduću 'viziju'.
Sada se čini da Izrael završava tu teritorijalnu potragu. 'Zakon o regulisanju' nedavno usvojen u izraelskom parlamentu – Knesetu – će retroaktivno potvrditi sve tvrdnje izraelskih ilegalnih doseljenika nad palestinskom zemljom. Najviši izraelski zvaničnici sada otvoreno govore o aneksiji Zapadne obale, koristeći jezik koji je ranije bio rezervisan za jevrejske ekstremiste.
Izraelski predsjednik vjeruje da je aneksija odgovor. “Ja, Rubi Rivlin, vjerujem da je Sion u potpunosti naš. Vjerujem da suverenitet Države Izrael mora biti u svim blokovima.” rekao je Rivlin, ističući da je mislio na cijelu Zapadnu obalu, kako citira 'Tajms of Izrael'.
Konsenzus među izraelskom vladajućom klasom je da se palestinska država nikada ne bi trebala uspostaviti. Trump im je, iako nepovezan, upravo to omogućio.
Dakle, šta Netanyahu želi? Znamo da on ne želi palestinsku državu i planira da anektira sve jevrejske kolonije, dok nastavlja da se širi preko ukradene palestinske zemlje. On želi da Palestinci postoje, ali bez vlastite političke volje, bez suvereniteta, prisiljeni da prihvate da je Izrael jevrejska država (čime potpisuju svoje istorijsko pravo na vlastitu zemlju); ostati pokoren, pasivan, razoružan, dehumanizovan.
Netanyahuova završna igra je aparthejd, rasistička segregacija u kojoj jedna strana, izraelski Jevreji, dominira i eksploatiše drugu – palestinske Arape: muslimane i kršćane.
Ali ljudsko dostojanstvo nije otvoreno za pregovore, ma koliko Netanyahu bio 'dobar pregovarač' - prema Trumpovoj tvrdnji.
Palestinci su se odupirali Izraelu skoro sedamdeset godina jer osporavaju svoje ropstvo. Oni će nastaviti da pružaju otpor.
Izrael ima vojna sredstva da kazni Palestince za njihov otpor, da ih gurne iza vojnih kontrolnih punktova i zarobi iza zidova. Ipak, nije u pitanju vatrena moć, niti jedan zid ne može biti dovoljno visok da zaustavi odjeke potlačenih ljudi koji teže slobodi, ljudskim pravima, jednakosti i solidarnosti.
Netanyahu se mora osjećati trijumfalno zbog Trumpovih uvjerljivih riječi. Izraelski lider želi svaku pobjedu, ma koliko iluzornu, kako bi kupio vrijeme i odanost svog tabora ekstremista, posebno sada kada je pod istragom zbog prevare i vjerovatno biti optužen.
On može čak i pokrenuti rat protiv Gaze kako bi stvorio dodatno ometanje, i spremno će izmjenjivati činjenice kako bi njegova zemlja bila predstavljena kao žrtva, kako bi testirao američku podršku i 'unizio' odbranu Hamasa i drugih palestinskih grupa.
Međutim, ništa od ovoga neće promijeniti stvarnost koju je Netanyahu nemudro konstruirao. Njegova vizija za Izrael je stalno pokoravanje Palestinaca kroz sistem rasne diskriminacije koji će se nastaviti sve dok svijet ne razotkri laži i propagandu.
Imajući Trumpa uz sebe, Netanyahu će marljivo raditi na usavršavanju palestinskog zatvora u ime sigurnosti Izraela.
Palestinci sada moraju odgovoriti, bez irelevantne retorike o 'rješenju dvije države', ali sa jedinstvenom univerzalnom porukom ostatku svijeta: očekujući – zapravo, zahtijevajući – slobodu, jednakost, puna prava u društvu koje nije zasnovano na rasnom poretku, ali na jednakom državljanstvu.
Izrael je izložio svoju mračnu viziju. Palestinci moraju predstaviti antitezu toj destruktivnoj viziji: mapu puta ka pravdi, jednakosti i miru za sve.
Dr. Ramzy Baroud piše o Bliskom istoku više od 20 godina. On je međunarodno-sindicirani kolumnista, medijski konsultant, autor nekoliko knjiga i osnivač PalestineChronicle.com. Njegove knjige uključuju “Traženje Dženina”, “Druga palestinska intifada” i njegovu najnoviju “Moj otac je bio borac za slobodu: Neispričana priča u Gazi”. Njegova web stranica je www.ramzybaroud.net.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati