Antiratni protest 24. septembra u Washingtonu, DC, pozdravljen je kao oživljavanje pokreta koji je pomalo zamro čak i dok se kaljuga u Iraku produbljuje zastrašujućom brzinom. Marš je izazvao 300,000 demonstranata, prema procjenama organizatora, što ga čini najvećim od početka američke invazije u martu 2003. Nakon ljeta u kojem je kampanja Cindy Sheehan da zahtijeva ličnu odgovornost od Georgea Busha na odmoru prikovala naciju, mart je izveo rekordan broj vojnih veterana i ožalošćenih porodica – dajući pokretu neprikosnoveni moralni kredibilitet.
Ali značajno je da je ovaj kredibilitet proizašao iz običnih demonstranata, dok je sam taj kredibilitet možda zapravo bio narušen elementima organizacionog vodstva demonstracija.
Od uvoda u martovsku invaziju na Irak 2003. godine, velike, vidljive antiratne proteste u Sjedinjenim Državama - posebno marševe u Washingtonu, New Yorku i San Franciscu - predvodile su dvije organizacije koje su povremeno sarađivale, ali su često bile na kvote: Ujedinjeni za mir i pravdu (UFPJ) i Međunarodni ODGOVOR (Delujmo sada da zaustavimo rat i okončamo rasizam). Za marš 24. septembra, dogovorili su saradnju; ravnopravno su podijelili vrijeme bine, sa različitim spikerima i različitim transparentima, iako je ANSWER zapravo imao dozvolu.
I UFPJ i ANSWER su kritikovani od strane nekih aktivista kao odozgo prema dolje i nedovoljno demokratski. Ali zabrinutost raste zbog veza ANSWER-a sa doktrinarnom organizacijom koja se zove Radnička svjetska partija (WWP), koja ima istoriju nastojanja da dominira koalicijama i mnoge sramotne ultratvrde pozicije.
Steve Ault, gej aktivista u New Yorku od 1970. godine, služio je kao logistički koordinator UFPJ-a za istorijsku predratnu mobilizaciju 15. februara 2003.; prošloljetni protesti Republikanske nacionalne konvencije; i marš za nuklearno razoružanje od 1. maja prošlog proljeća. On navodi da je ANSWER predgrupa za WWP. Govoreći kao pojedinac - ne u ime UFPJ - on osuđuje ono što vidi kao neravnotežu između dvije glavne antiratne formacije: 'Jedna mala sektaška grupa ima jednaku moć sa istinskom koalicijom. Nećemo moći imati pravi pokret dok ih ne prozovu na tepih zbog toga.'
Već 20 godina, Ault kaže da je svjedočio kako WWP koristi 'sastanke za slaganje i nedemokratske taktike' za kontrolu lijevih koalicija. 'Kada Radnički svijet formira takozvanu koaliciju, to uopće nije koalicija; to je vozilo koje pokušava da pojača njihovu moć i kontrolu. To nije prava koalicija kao što je UFPJ koja nema kontrolnu frakciju - ona UFPJ] ima komuniste, zelene, pacifiste, anarhiste.'
History of Dissension International ANSWER formiran nakon 9-11 oko jezgra Međunarodnog akcionog centra (IAC), kojeg je i sam formirao Workers World. Najvidljiviji glasnogovornici ANSWER-a su gotovo uvijek bili dugogodišnji pristalice IAC/WWP.
Mnogi u pokretu nisu svjesni ovih organizacionih veza, kao ni istorije ortodoksnih i problematičnih političkih pozicija WWP-a. 1956. WWP je podržao sovjetsku invaziju na Mađarsku, tvrdeći da su mađarski štrajkači bili 'kontrarevolucionarni'; kao odgovor na masakr na Trgu Tjenanmen 1989., WWP je optužio da su demonstranti pokrenuli 'nasilne napade na vojnike', provocirajući akcije vojske; tokom rata u Bosni 1990-ih, WWP je prikazao izvještaje o zvjerstvima i masovnim silovanjima od strane srpskih snaga kao 'imperijalističke laži', a sada podržava Slobodana Miloševića u njegovoj borbi protiv optužbi za ratne zločine u Hagu.
Remzi Klark, vidljivi vođa Međunarodnog akcionog centra, osnivač je Međunarodnog komiteta za odbranu Slobodana Miloševića, a takođe je obezbedio pravno zastupanje za neke optužene za učešće u genocidu u Ruandi 1994. godine. Nedavno je volontirao za pravni tim Sadama Huseina.
Nedavno je Workers World prošao kroz frakcijsku podjelu, sa otcijepljenom grupom koja je očigledno sa sobom ponijela većinu ANSWER-a. Ovo je navelo IAC i frakciju koja sebe još naziva Workers World da pomognu u osnivanju nove koalicije, Troops Out Now! Čini se da se nedavni razlaz nije bavio ničim suštinskim, već taktičkim pitanjem da li podržati prošlogodišnju predsjedničku kartu WWP-a ili prećutno pristati na stav ljevice 'bilo ko osim Busha' (što znači pro-Kerry). Čini se da iza ovog pitanja stoji rat između WWP kadrova u New Yorku i San Franciscu, dvije glavne baze moći stranke. Otcepljena frakcija, sa sedištem uglavnom u San Francisku, sebe naziva Partijom za socijalizam i oslobođenje. Troops Out Now!, koji je podržao marš 24. septembra, ostaje smješten u uredima Međunarodnog akcionog centra u New Yorku.
Upravljanje Splitom
Za antiratni pokret, problematična politika WWP-a dovela je do istovremenih odvojenih marševa u istim gradovima, ili neugodnih saveza kako bi se izbjegle takve podjele.
1. maja i UFPJ i trupe napolje! održali odvojene marševe u New Yorku oko revizije Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja koja je u toku u Ujedinjenim nacijama. Trups Out Now! odbacio UFPJ-ovu temu za razoružanje. Glasnogovornik IAC-a Dustin Langley rekao je novinarki Sarah Ferguson iz Village Voicea: 'Iran i Sjeverna Koreja imaju pravo na bilo koju vrstu oružja koja im je potrebna da se brane od najveće vojne mašinerije na planeti.'
Obilježavajući jednogodišnjicu invazije na Irak, ANSWER i UFPJ su oprezno suorganizovali miting u New Yorku u martu 2004. Kao i na nedavnom mitingu u Washingtonu, podijelili su vrijeme na pozornici. Tokom polovice skupa ANSWER-a, neko je na govorničku platformu zalijepio fotografiju Abdul Qadeer Khana, pakistanskog naučnika koji je optužen za prodaju nuklearnih materijala Sjevernoj Koreji i Libiji. Nije napravljen nikakav potez da se to ukloni.
Za neke veteranske aktiviste, uporna podjela budi loša sjećanja na pokret za suprotstavljanje prvom napadu na Irak 1991. godine, kada je WWP izazvao podjelu odbijajući da osudi invaziju Sadama Huseina na Kuvajt. To je rezultiralo u dva odvojena nacionalna marša na Washington, u razmaku od samo nekoliko dana - jedan od strane Nacionalne koalicije protiv američke intervencije na Bliskom istoku predvođene WWP, drugi od Kampanje za mir na Bliskom istoku, koalicije koja se sastoji od Lige ratnih otpora, Fellowship of Reconciliation, Ženska međunarodna liga za mir i slobodu i druge tradicionalne mirovne grupe.
Trenutni problem koji je doveo do tenzija sa UFPJ-om je odbijanje WWP-a da prihvati bilo kakvu kritiku iračkog 'otpora'. Trups Out Now! najbliže zauzimanju otvorenog stava u podršci oružanim pobunjenicima, pozivajući u svojoj literaturi da antiratni pokret 'prizna apsolutno i bezuslovno pravo iračkog naroda da se odupre okupaciji svoje zemlje bez donošenja presude o njihovim metodama otpora. '
Kako naoružani pobunjenici sve više ciljaju na civile, ove nedosljednosti pružaju laku municiju za one koji žele da odbace antiratni pokret kao obmanut i licemjeran. Na primjer, ove nedosljednosti su omogućile ponovno rođenom intervencionisti Christopheru Hitchensu da napiše članak za Slate Magazine nakon marša 24. septembra pod naslovom 'Anti-rat, moja noga: lažni mirotvorci koji su protestirali u Washingtonu.' Hitchens je osudio centralnu poziciju ''International ANSWER'', grupe koju vodi 'Worker's World' stranka i predvođena Ramsey Clarkom, koja otvoreno podržava Kim Jong-Ila, Fidela Castra, Slobodana Miloševića i ' ˜otpor' u Afganistanu i Iraku, pri čemu je i sam Clark pronašao dodatno vrijeme da se dobrovoljno prijavi kao advokat genocida u Ruandi... 'Međunarodni ODGOVOR' [je] paravan za (u zavisnosti od dana u sedmici) fašizam, staljinizam i džihadizam.'
'Problem klina'
Ali Steve Ault tvrdi da su neke kontroverzne pozicije zapravo bile korisne za ODGOVOR. 'Smišljaju pitanje klina koje će koristiti protiv druge koalicije, i viču 'rasizam', kaže on. 'I oni to rade vrlo dobro.'
Pitanje Palestine je trenutno glavno 'pitanje klina' za ANSWER. Sopstvena zaštita UFPJ-a o povezivanju borbi u Palestini i Iraku dobro je poslužila ODGOVORU. U uvodu martovskog skupa 2004. u New Yorku, ODGOVOR je insistirao na tome da se okonča okupacija Palestine kao centralni zahtjev demonstracija. UFPJ se usprotivio, navodeći da, iako su se složili da je važno obratiti se Palestini, glavna svrha marša bila je da se izrazi široko protivljenje ratu u Iraku. Odgovor je odgovorio tako što je putem interneta proširio pismo, koje su potpisale brojne arapske i muslimanske grupe, u kojem se navodi da je 'rasistički' antiratni pokret ne dati palestinskoj stvari jednaku osnovu.
Grupe članova UFPJ-a su se 'složile da se ne slažu' oko toga kako postići mir na Bliskom istoku, ne zauzimajući stav, na primjer, o pravu na povratak palestinskih izbjeglica - zahtjev koji je prihvatio ODGOVOR. I za razliku od ANSWER-a, UFPJ je iznio stav u kojem kritizira sve napade na civile – bilo od strane izraelske vojske ili palestinskih militanata.
Neki su stav UFPJ-a 'slažem se-ne slažem' shvatili kao dvosmislenost koja je koaliciju učinila ranjivom po ovom 'pitanju klina'. U svakom slučaju, ANSWER se pokazao kao vješt u izgradnji koalicija sa arapskim i muslimanskim grupama.
Ibrahim Ramey, nacionalni koordinator za razoružanje za vjersku pacifističku organizaciju Fellowship of Reconciliation, kaže: 'ANSWER je učinio mnogo više organizirajući se u propalestinskim islamskim zajednicama. Aktivisti treba da imaju debatu o ovom teškom pitanju: pitanju cionizma, a ja namjerno koristim termin. O tome nema principijelne rasprave.'
Ramey prepoznaje kontradikciju da neke od istih ličnosti koje sada guraju palestinsko pitanje u pokretu takođe suosjećaju sa Miloševićem, koji je optužen za genocid nad Muslimanima. 'Ne vjerujem da despote i masovne ubice treba hvaliti jer povremeno mašu zastavom opozicije Sjedinjenim Državama. Milošević nije bio veliki heroj jer su ga bombardovali NATO avioni.'
Ramey takođe priznaje da 'stav IAC-a o Miloševiću nije nešto o čemu postoji velika svest u muslimanskim zajednicama u kojima je ANSWER uspeo da organizuje.'
Mahdi Bray, izvršni direktor Fondacije za slobodu muslimansko-američkog društva, koja radi sa ANSWER-om iako nije zvanična članica koalicije, svjestan je svog stava o Miloševiću i ne govori o njegovom neslaganju. 'Ne podržavam tu liniju. Mislim da je Milošević bio genocidni kasapin. Ali možemo raditi s ljudima s kojima se ne slažemo.'
Bray pripisuje ANSWER-u 'forsiranje debate o Palestini unutar pokreta. To je bilo zdravo i neophodno. Ne možete razgovarati o miru u regionu Bliskog istoka bez razgovora o okupaciji Palestine.' I on vidi pitanje koja pitanja dobijaju prioritet kao povezana sa širim problemom 'paternalističkog i elitističkog stava unutar pokreta.' Bray također ukazuje na odsustvo velikog broja Afroamerikanaca na antiratnim demonstracijama, nazivajući to 'većim problemom od frakcijskih podjela unutar pokreta.'
Radikalna kritika?
Situaciju komplikuje to što su mnogi komentatori koji se protive problematičnoj ulozi ANSWER-a u antiratnom pokretu ponudili liberalnu, a ne radikalnu kritiku. Osim palestinskog pitanja, ANSWER je više puta kritikovan zbog zalaganja za Mumije Abu-Jamala, novinara i bivšeg Black Panthera na smrtnoj kazni u Pennsylvaniji nakon očigledno pogrešne osude.
U oktobarskom izdanju Rolling Stonea, pisac Tim Dickinson citira Paula Rieckhoffa, direktora iračke veteranske grupe Operation Truth, koja je bojkotirala marš 24. septembra. 'Kada se neki tip popne gore i progovori o Palestini, Karl Rove se zavalio u svoju stolicu govoreći: 'Molim vas, nastavite', rekao je Rieckhoff. 'Ne radi se o Palestini, ne radi se o Mumiji, radi se o jednoj fokusiranoj poruci: Hajde da nađemo način da okončamo ovaj rat. Ako stvarno želiš da se suprotstaviš administraciji, moraš da sabereš svoja sranja. Trenutno nemaju.'
Sa čisto taktičke tačke gledišta, možda postoji neka logika da se umanjuju naglasak na nepopularnim pitanjima u interesu izgradnje širokog fronta oko jednog pitanja (Irak). Ali sa moralnog stanovišta, napad na stavove ANSWER-a o Palestini i Mumiji, a ne (ili čak i pored) njegovog stava o Miloševiću i Trgu Tjenanmena, opasno zamućuje vodu. Prethodna dva uzroka mogu biti nepopularna, ali su savršeno legitimna; nasuprot tome, pozicije Radničkog svijeta na Bosni i Trgu Tjenanmen predstavljaju odbranu neodbranjivog.
Christopher Hitchens, za kojeg se više ne može reći da je ljevica, pravi sličnu grešku na svojoj listi stranih moćnika koje WWP podržava: neselektivno spaja Fidela Castra sa daleko zlokobnijim Miloševićem i Kim Jong-Ilom. Takve greške omogućavaju ANSWER-u da zauzme poziciju koja je ljevija od tebe i igra u strategiju mamljenja liberala.
Steve Ault prepoznaje ovu opasnost. 'Radim sa komunistima i nemam problema s tim', kaže on. 'Moj pravi problem sa ANSWER-om je njihov proces, ili nedostatak istog. Radnički svijet daje komunizmu loše ime. Optužbu za mamce koriste da ućutkaju kritiku na neprincipijelan način. I veliki dio kritika na njihov račun dolazi od ljudi koji su vjerovatno dalje lijevo od njih.'
Mahmood Ketabchi, prognani sljedbenik Radničke komunističke partije Irana koji sada živi u New Jerseyju, kaže da je 'ODGOVOR dio duge tradicije podrške svakom ko uzme pištolj i puca u američkog vojnika, bez obzira na njihovu politiku.' On to vidi kao 'lažnu' poziciju koja 'stavlja SAD u centar svijeta'.
Kao odgovor na ANSWER-ovu slijepu podršku iračkom 'otporu', Ketabchi, koji radi na podršci radničkim i ženskim pokretima u Iraku, pita 'kakvu budućnost oni [irački pobunjenici] zamišljaju? Da li ove grupe brane ženska prava? Jesu li oni socijalisti?' On upoređuje Irak s Iranom, napominjući da su prije 20 godina iranski društveni pokreti 'mislili [da] bi mogli imati ujedinjeni front s Homeinijem protiv šaha', ali je na kraju Homeinijeva vizija budućnosti Irana bila radikalno drugačija od vizije ženskih organizacija i lijeva politička grupisanja.
Koji put naprijed?
Čak i među aktivistima koji vide ODGOVOR kao problematičan, malo je konsenzusa o tome kako riješiti problem.
Joanne Sheehan, koja radi u novoj Engleskoj kancelariji War Resisters League u Norwichu, CT, kaže da 'ODGOVOR ne podstiče aktivizam građana. Potpuno je hijerarhijski i ne mislim da osnažuje ljude. ODGOVOR nije odgovor.' Govoreći o kontroverznim stavovima WWP-a, ona kaže: 'Oni rade ono što radi administracija koju kritikuju - evo 'dobri momci', a evo 'loši momci'. Oni imaju ovo gledište preostalo iz Hladnog rata da je-neprijatelj-moj-neprijatelj-moj-prijatelj, i to je vrlo usko razmišljanje.'
Ali ona također smatra da su intrige vodstva nacionalnog pokreta iscrpile vitalnu energiju. 'Previše smo stavili naglasak na ove velike demonstracije, a nedovoljno na strategiju na lokalnom nivou, što je mjesto gdje bismo trebali naglasiti. Nakon velikog demo-a, uvijek postoji osjećaj 'šta sad?' Da li samo čekamo sljedeći veliki demo? Pretpostavljam da ih moramo imati da bi bili vidljivi, ali mora postojati veća strategija.'
Sheehan izričito ne krivi ANSWER za naglašavanje pitanja kao što su Palestina i Mumia Abu-Jamal. 'Moja kritika nije to što bacaju previše pitanja zajedno. Mislim da je važno pomoći ljudima da shvate kako su problemi povezani. Ali to trebamo raditi u našem poslu - ne s podija.'
Ibrahim Ramey kaže da iako je 'ODGOVOR problematičan u oblastima i politike i stila organiziranja za neke organizacije u širokom antiratnom pokretu', on ipak vjeruje da je 'moguća principijelna saradnja u ujedinjenom frontu koji razumije svoje političke razlike'. Ali naglašava da se to može dogoditi samo ako postoji 'demokratska debata' i priznaje da 'postoje velike prepreke'.
Steve Ault zauzima najteži stav o pitanju: 'Svi kažu jedinstvo, jedinstvo, jedinstvo. Naravno, iznošenje argumenta za nerad sa ANSWER je problematično. Ali mislim da ih treba razotkriti kakvi jesu. O tome mora postojati puna rasprava ako želimo da izgradimo efikasan pokret.'
Bill Weinberg je urednik onlajn časopisa World War 4 Report (ww4report.com).
Ovaj članak je također objavljen u The Nonviolent Activist: The Magazine of the War Resisters League http://www.warresisters.org/nva1105-1.htm
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati