Syrizin senzacionalni trijumf na nedavnim grčkim izborima izazvao je šokove širom svijeta i doveo neke međunarodne medije do ludila.
Nekoliko sati nakon što je položila zakletvu, nova vlada Sirize zamrznula je privatizaciju, ponovo uspostavila mjesečnu minimalnu platu od 751 euro, obećala djeci imigrantima državljanstvo, otkazala otpuštanja u javnom sektoru i još mnogo toga.
New York Times doveo je u pitanje sposobnost vlade Sirize da uspije. Independent je ustvrdio da je Grčka osuđena na propast. A BBC i Reuters zabrinuti su zbog trzavica na tržištu.
Za ove moćne medije akcije Syrize – usmjerene na osiguravanje osnovne ljudske dobrobiti kako bi ljudi imali pristojan prihod koji garantiraju pristup skloništu i hrani, na primjer – su nazadni. Za njih su Evropska komisija, Međunarodni monetarni fond i Evropska centralna banka nametnuli ekonomsku štednju — zbog čega je 3 miliona Grka ostalo bez zdravstvenog osiguranja, porast smrtnosti novorođenčadi i povećanje broja samoubistava — neophodna je kako bi zemlja postala konkurentna u globalno tržište.
Teško je shvatiti kako bi ovo gledište moglo biti iracionalnije.
Magazin Economist predlaže da bi reforme novog grčkog premijera Aleksisa Ciprasa, koji je, prema njihovim riječima, "vjerovatno ludi ljevičar", dovele do većeg gubitka prihoda radnika i povećale stopu nezaposlenosti čak i veću od trenutnih 25 posto.
Ali do septembra 2011. godine, u vrlo ranim fazama nametanja ekonomske štednje, više od 68,000 malih preduzeća je zatvoreno. Do sljedećeg septembra, jedna trećina radnji u centru Atine je zatvorena. Nacionalna konfederacija grčke trgovine izvijestila je u aprilu 2013. da je zatvoreno 150,000 malih i srednjih preduzeća bez presedana.
Da li bi Syrizine socijaldemokratske reforme mogle nanijeti više štete dobrobiti stanovništva, u poređenju s načinima na koje je neoliberalni kapitalizam sveobuhvatna privatizacija — uključujući 14 aerodroma, velikih radio-frekvencija, ostrva, plaže, istorijske zgrade, gas, vodu, luke i željeznicu sistema — a štednja je poharala zemlju?
U svom osnovnom tekstu iz 1960. godine, “Moderni kapitalizam i revolucija”, grčki/francuski filozof Cornelius Castoriadis napisao je da privatizacija je jedna od najupečatljivijih karakteristika modernog kapitalizma jer uništava kolektivne društvene odnose koji su osnova za okupljanje ljudi kako bi riješili važne probleme dana. To depolitizira. To tjera društvo da pruža privatna, a ne javna rješenja, i vrši pritisak na ljude da djeluju sami u spirali dalje od drugih.
Nije ni čudo da je jedan od prvih čina vlade Sirize bio zamrzavanje privatizacija. Dominantni međunarodni mediji su predvidljivo histerično reagirali.
Kada je grčka ekonomija prije skoro šest godina udarila u santu leda, EU i MMF su brzo počeli promicati dalekosežnu agendu slobodnog tržišta koja je rezultirala oskudicom miliona ljudi. U znak otpora, Grci su izašli na ulice u živopisnim protestima i iscrpljujućim štrajkovima.
Ručni laseri koje su Grci sijali u objektive kamera i lica policije u brojnim uličnim manifestacijama protiv štednje i represije, nastojali su da zaslijepe jednodimenzionalni pogled medija na njihovu nevolju. Usijavajući lasere, nadali su se da će prekinuti paparace koji se zalažu za štednju koji zauzimaju balkone hotela Athens Plaza bezbedno iznad suzavca i palica koje se spuštaju na trg Sintagma ispod.
Paparazzi koji se zalažu za štednju prikazali su grčku krizu u smislu korupcije, odgovornosti i duga, sanirajući ljudske troškove i posljedice štednje protiv kojih su se Grci pobunili. Štednja koja djeluje kao oblik društvene kontrole, distancirajući pojedince jedne od drugih, uzrokujući ono što je Castoriadis opisao kao usamljenu spiralu udaljavanja jedni od drugih.
Ovo objašnjava zašto su neki Grci napali ili se barem fizički sukobili s novinarima upozoravajući ih da prestanu sa snimanjem ili rizikuju da im se razbije kamera. Ja lično sam se na ovaj način suočio sa demonstrantima. Kada se vaša priča ne priča, ali se slike vašeg otpora koriste za prodaju priče o neodgovornosti protiv potpuno “razumnih” i nužnih ekonomskih mjera – vi uopće ne želite da se slike prave.
Institucije dominantnih medija su korumpirane do srži, tako da je čitav savremeni novinarski poduhvat izgubio smisao.
Riječ za “novinar” na grčkom je dimosiográfos — izgovara se dee-mos-eeo-gra-fos — a na grčkom izgleda ovako: δημοσιογράφος. U etimološkom smislu, korijen “dimos” (δημοσ) znači “narod” dok “gráfos” (γράφος) znači “pisac”.
Postoje različita tumačenja onoga što ove riječi znače kada su spojene. Moja preferencija je da kada se ove riječi kombinuju, definišu novinara kao “pisca za narod”. Ako se može reći da grčka riječ za novinarstvo ima ovu konotaciju, nedavno povijesno izvještavanje o krizama i pobjedi Sirize otkrivaju broj načina na koje je profesija izgubila svoje izvorno značenje. Novinari u dominantnim medijima ne pišu u službi naroda. Oni pišu u službi moći.
Otkako je Siriza ušla u ring kao ozbiljan izborni kandidat, evropske i grčke elite pojačale su strahove od paničnih investitora i izbacivanja Grčke iz eurozone kako bi izazvali strah u srcima stanovništva kako ne bi glasali za Sirizu. A sada kada je pobjeda Syrize dovela u pitanje granice prihvatljivog razmišljanja o štednji, strah od prodaje hora se pojačao.
Dakle, dok čitate mučne i pokroviteljske naslove koji sugerišu „Zašto bi evrozona možda morala da žrtvuje Grčku da bi spasila Španiju” (Wall Street Journal), ili nejasne i činjenično pogrešne medijske izveštaje da je „Grčka bila zaostala Evropa, ponekad se jedva trudila da teži standarde drugih nacija EU” (BBC), zapamtite da ove i druge dominantne medijske institucije pokušavaju da nametnu iracionalan pogled na svijet populacijama koje uzdižu nepravedan društveni poredak koji moćne drži sigurnim nad ljudskim blagostanjem i slobodnim razvojem sve.
Chris Spannos je voditelj programa za analizu medija teleSUR-a “Imaginarne linije. "
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati