Kako se utrka za predsjedničku kandidaturu u SAD-u 2016. zahuktava, istraživanja sugeriraju da bi giganti društvenih medija i pretraživača mogli manipulirati biračkim preferencijama kandidata. Ovaj dalekosežni utjecaj ne može utjecati samo na SAD, već se proširiti i na izbore u zemljama širom svijeta.
Mediji, uključujući Forbes i New Scientist, izvještavaju da nove digitalne tehnologije duboko utječu na odluke koje ljudi donose. Ne samo odluke o tome kakvu pastu za zube ili kafu kupiti, već i odluke koje utiču na društva u cjelini – kao što su američki predsjednički izbori. Istraživanje dodatno dovodi u sumnju pretpostavku da su izbori slobodni i pošteni.
Uobičajeno, optimistično gledište o demokratskom procesu je da preferencije birača određuju ishod izbora. U bliskim pozivima, a u interesu ekspeditivnosti, demokratija se može zamijeniti bacanjem novčića, kao što se dogodilo u demokratskom klubu Ajove između Hilary Clinton i Bernieja Sandersa prošlog februara. Pesimistički stav je da su postojeći izborni sistemi suštinski i strukturno manjkavi. Nečuveni 'komiteti za političku akciju' (PACS i Super PAC) dozvoljavaju neograničene privatne donacije kandidatima, stvarajući pristrasnost prema interesima bogatih i moćnih. Medijski konglomerati mogu primijeniti svoje mašine za formiranje mišljenja u korist preferiranih kandidata vlasnika.
Nedavna istraživanja ukazuju na nove – potencijalno moćnije i ne tako jasno uočljive – influensere. Robert Epstein, viši istraživač psiholog na Američkom institutu za bihejvioralna istraživanja i tehnologiju i bivši glavni urednik časopisa Psihologija danas, upozorava na 'nevidljivu' moć društvenih medija i pretraživača da odlučuju o izbornim ishodima. Ako „Google favorizuje jednog kandidata na izborima, njegov uticaj na neodlučne glasače lako bi mogao odrediti ishod izbora“, Epstein rekao ovog mjeseca. Procjenjuje se da više od 60 posto američke populacije sada prima vijesti putem digitalnih posrednika kao što su Google, Facebook i Twitter. Doseg potencijalnog utjecaja je stoga ogroman.
Epstein i njegov kolega Ronald E Robertson izvijestili o svojim nalazima u Zbornik radova Nacionalne akademije nauka (PNAS) u kolovozu 2015. Objasnili su da Google algoritmi za pretraživanje proizvode, kako oni nazivaju, 'efekat manipulacije tražilicom' i istraživači su napravili zapanjujuću računicu da 'Google sada ima moć okretanja prema gore od 25 posto nacionalnih izbora u svijetu a da niko ne zna da se to događa.’
Kako su došli do ove nevjerovatne tvrdnje? Testirali su 4,556 neodlučnih glasača u SAD-u i Indiji. Njihova istraživačka metodologija bila je rigorozna, uključujući dvostruko slijepe studije – tehniku dizajniranu da ukloni pristrasnost u kojoj ni istraživači ni subjekti eksperimenta ne znaju ko se zaista testira. Testovi su također provedeni korištenjem randomiziranih kontroliranih eksperimenata, osmišljenih da temeljito utvrde postoji li uzročno-posljedična veza nasumično raspoređenih subjekata pod eksperimente. Njihovi eksperimenti su otkrili da:
- pristrasna rangiranja na pretraživačima mogu promijeniti preferencije glasanja neodlučnih birača za 20 posto ili više;
- pomak može biti mnogo veći u nekim demografskim grupama; i
- Pristranost rangiranja pretraživanja može se maskirati tako da ljudi nemaju svijest o manipulaciji.
Epstein procjenjuje da, sa ili bez namjernog planiranja od strane rukovodilaca kompanija, Googleovo rangiranje u pretraživanju godinama utječe na izbore i da taj utjecaj raste.
Praksa zaokretanja izbora nije nova. Edward Bernays – nećak pionira psihoanalize Sigmunda Frojda i otac 'odnosa s javnošću' (poznatog kao 'propaganda' u njegovo vrijeme) – radio je s United Fruit-om i CIA-om na podsticanju javnog raspoloženja širom svijeta protiv predsjednika Gvatemale Jacoba Arbenza, pripremajući podloga za vojni udar protiv njega 1954. Pod rubrikom 'promocija demokratije', SAD su također koristile strategije i taktike meke moći da podrže demokratije i podrže diktature u Nikaragvi, Filipinima, Ukrajini i Haitiju.
Ako je Epsteinovo istraživanje o moći tehnoloških divova da utječu na 'demokratije' u velikim razmjerima čak i razumno tačno, njegovi nalazi sugeriraju da su nova digitalna carstva sposobna provesti nadograđene verzije 'meke moći' 20. stoljeća. Ova nova verzija meke moći lako je skalabilna na velike ili male populacije i krije se iza „optimizacije pretraživača“. Tamo gdje su tradicionalna carstva koristila civilne i političke organizacije (kao alternativu ili prije 'tvrde moći' vojne intervencije) za promjenu rezultata izbora, novi digitalni carevi mogli su mijenjati izborne rezultate kako bi odgovarali sopstvenim interesima daleko direktnije i prikrivenije.
Prozelitizirajući pozitivnu ulogu interneta u društvu, Guglovi Eric Schmidt i Jared Cohen tvrde, u svojoj knjizi iz 2013. Novo digitalno doba, da je stvaranje i potrošnja digitalnog sadržaja u online svijetu od milijardi ljudi najveći eksperiment slobode. Tvrdili su da internet 'nije istinski vezan zemaljskim zakonima' i stoga nije samo 'najveći neupravljani prostor na svijetu' već i 'najveći eksperiment koji uključuje anarhiju u povijesti'.
Google pretraga pruža izgled transparentnih i otvorenih rezultata – slobodno agregiranog sadržaja. U stvarnosti, proizvodi 'informirane' ishode koji su zapravo vrlo selektivni tako da ljudi biraju između ograničenog skupa opcija. Lingvista i filozof Noam Chomsky napisao je 1989. da u demokratskim sistemima 'neophodne iluzije' u pogledu slobode i kontrole 'moraju biti usađene u javni um suptilnijim sredstvima.' 'Suptilnija sredstva' danas leže u 'Big Data' i složeni algoritmi.
Pisanje u New York Times, urednik WikiLeaksa Julian Assange ponudio je sasvim drugačiju perspektivu. Assange je tvrdio da 'napredak informatičke tehnologije koju oličava Google najavljuje smrt privatnosti za većinu ljudi i pomjera svijet prema autoritarizmu.' Prema Assangeu, erozija individualne privatnosti i odgovarajuća centralizacija moći čine 'zloupotrebe neizbježnim' i kreću se. dobra društva bliža 'lošim'.
Opšte je poznato da elite iz Silicijumske doline podržavaju Hillary Clinton u njenoj kampanji da postane nominacija Demokratske stranke za predsjednika SAD-a. Google ima dvije kompanije koje pomažu njenu strategiju kampanje, The Groundwork i Civis Analytics. Googleova podrška Clintonu potaknula je Assangea da prošle godine kaže da je Google Clintonovo 'tajno oružje'.
Utjecaj se proteže i na druge tehnološke divove Zapadne obale. Svakog dana stotine miliona ljudi voljno dijele otkrivanje ličnih podataka o sebi, svojoj porodici i prijateljima na društvenim mrežama. Ministarstvo odbrane SAD ima opširno studirao kako uticati na ove korisnike. I Facebook kontroverzno nastojao da nauči kako kontrolirati emocije korisnika manipuliranjem njegovim vijestima. Novootkrivena moć društvenih medija i pretraživača djeluje nevidljivo i u razmjerima koji su, prema Epsteinu, 'bez presedana u ljudskoj povijesti'.
Facebook u 2010 izvršio eksperiment tražeći od 61 miliona američkih korisnika da glasaju na njihovim kongresnim izborima na poluizboru. Kompanija je omogućila link koji je korisnicima pomogao da pronađu obližnje biračko mjesto i dugme na koje kliknu kada glasaju. U skladu sa svojom kampanjom za odnose s javnošću da se projektuje kao dobronamjerni povezivač zajednica, dodao je slike prijatelja koji su učinili isto. Rezultati su bili zapanjujući. U onome što su istraživači nazvali eksperimentom u 'društvenom utjecaju i političkoj mobilizaciji', tvrdili su da je još oko 340,000 ljudi izašlo na izbore zbog ovu jednu Facebook kampanju.
Razmatrajući opasne implikacije ovoga za budućnost 'digitalnog gerrymanderinga', direktor Berkman centra za internet i društvo Harvardskog pravnog fakulteta Jonathan Zittrain, iznijeti naprijed misaoni eksperiment. Zamislite buduće izbore u žestokoj konkurenciji na kojima izvršni direktor Facebooka Mark Zuckerberg lično favorizuje kandidata koji vam se ne sviđa. On organizira da se poziv za glasanje pojavi u newsfeedovima desetina miliona aktivnih korisnika Facebooka, ali koristi činjenicu da Facebook 'lajkovi' mogu predvidjeti političke stavove i stranačku pripadnost. S tim znanjem Zuckerberg odlučuje da ne poziva korisnike koji nisu simpatični prema njegovom izabranom kandidatu. Takve manipulacije bi, pretpostavljao je Zittrain, preokrenule ishod naših zamišljenih izbora.
Kako bi spriječio buduće manipulacije ovog tipa, Zittrain je unaprijedio koncept stvaranja „informacionih fiducijara“. Ideja je da se kompanije kojima su povjereni lični podaci i preferencije ponašaju na isti način kao što se ponašaju advokati i ljekari kada dobiju osjetljive informacije o svojim klijentima i pacijentima. Konkretno, nije im dozvoljeno da koriste to znanje u vanjske svrhe. Ova pozicija je toliko udaljena od naše trenutne situacije u kojoj sam profit tehnoloških kompanija poput Googlea i Facebooka dolazi od tumačenja i prodaje naših podataka.
Profesor prava sa Harvarda Lawrence Lessig, koji je završio svoju kampanju za demokratsku predsjedničku nominaciju u novembru prošle godine, identificirao je trend da internet postaje sve reguliraniji prostor prije više od jedne decenije. Razrađujući argument da je 'kod zakon', Lessig je objasnio da se kod može ili koristiti za izgradnju digitalnog svijeta za zaštitu vrijednosti za koje vjerujemo da su fundamentalne ili možemo kodirati kako bismo dozvolili da te vrijednosti nestanu. Ovo je važno jer se internet nekada smatrao slobodnim prostorom gdje je glavna prijetnja bila vladina regulativa i zadiranje u privatnost.
Ali stvari su se naizgled promijenile od ranih dana interneta. Kao što ilustruje moć novih digitalnih imperija da preokrenu izbore, virtuelni svijet sada može moćno regulirati stvarni svijet. Kod se sada može koristiti ili za unapređenje stvaranja informisanih i participativnih demokratija ili se može koristiti da nestane ili manipuliše izgledom informacija pod ogromnim skupovima podataka i složenim algoritmima. Mogućnosti novih digitalnih imperija poput Googlea, Amazona i Facebooka sugeriraju da smo već putovali daleko niz ovaj drugi put, a da nismo ni primijetili.
Chris Spannos je Digital Editor at Novi internacionalista.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Slučaj regulacije koda i njegovih uticaja nikada nije bio jači.
Nada da će takva regulativa ikada ugledati svjetlo dana na ovom kongresu je svjetlosnim godinama daleko.