Švedske vlasti objavile su u petak njihovu spremnost da konačno intervjuiše glavnog urednika WikiLeaksa Juliana Assangea, ali tajna američka istraga zarobila je pobunjenog izdavača bez optužbe u ambasadi Ekvadora u Londonu. U ponedjeljak, 16. marta navršit će se 1,000 dana od kada je Assange tamo zatražio azil. U ekskluzivnom intervjuu za teleSUR English, Assange je rekao da se sve više priznaje da je situacija nepravedna. Asanž je razgovarao sa urednikom teleSUR-a Chisom Spanosom.
Chris Spannos (CS): Zašto ste odabrali da tražite azil u ambasadi Ekvadora?
Julian Assange (JA): To je zanimljiva priča.
Kada smo 2011. započeli naše velike kablovske publikacije za Latinsku Ameriku, ekvadorska vlada, za razliku od bilo koje druge vlade, tražila je od nas da povećamo brzinu naših publikacija i da objavimo više materijala o Ekvadoru, a ne manje. To je bio vrlo zanimljiv i neočekivan znak i tada je izašao zamjenik ministra vanjskih poslova i rekao da Ekvador treba da mi ponudi azil u Ekvadoru. Bilo je nekih internih debata i stvari su se malo pomaknule, ali to mi je otvorilo pogled na Ekvador na poseban način. Vlada je pokazala istoriju prilično snažnog principijelnog angažmana, na primjer uklanjanje američke baze 2008. u Manti. Ekvador nije bio sam za sebe, bio je u širem latinoameričkom kontekstu ALBA (Bolivarski savez za narode naše Amerike), tako da bi Ekvador, ako donese tu hrabru i principijelnu odluku, imao podršku.
I predsjednik Tunisa mi je ponudio azil. U Tunisu smo bili uključeni u rane dane tamošnje revolucije i narod Tunisa snažno podržava WikiLeaks. Ali osjećao sam da se Tunis, zbog regionalne matrice u koju je ugrađen, ne bi podržao od Saudijske i da se ne bi povukao iz Katara. Ne bi imao podršku iz okolnih zemalja. Gdje bi Ekvador imao podršku i podršku okolnih zemalja.
Drugi važan faktor je da je Ekvador prava demokratija. Dakle, možda je Kina mogla biti opcija. Ali Kina nije prava demokratija. To bi moglo stvoriti određene poteškoće u životu koje bi mogle stvoriti neke poteškoće u odnosima s javnošću; kao što je da li WikiLeaks zaista podržava demokratiju i slobodu štampe?
Takođe, Ekvador je vrhunac prirode i planinarenja i ribolova. Ekvador je dobra zemlja i za to. To su bile primarne presude. Nešto kasnije sam vidio da je Ekvador politički interesantan. Da, ima dosta problema, ali se kreće veoma brzo kako bi pokušao riješiti te probleme na mnogo zanimljivih i kreativnih načina. Nisu svi uspješno, ali drugi vrlo uspješno; u tom smislu, intelektualno zanimljivija zemlja od Venecuele, što je bila druga opcija.
CS: Na temu vašeg azila, recite mi o širem kontekstu američke istrage o WikiLeaksu?
JA: Pa, već sam ranije imao niz naleta i pravnih slučajeva s velikim bankama i vladom SAD-a. Naše publikacije počevši od 2010. pokrenule su veliki sukob s vladom SAD-a. Kao rezultat toga, SAD su pokrenule ono što nazivaju istragom cijele vlade, uključujući više od deset različitih američkih agencija za koju se vjeruje da je najveća istraga o izdavaču. Kako je istraga tekla, razjasnila se konkurencija između različitih agencija oko toga ko je vodi. Sada ga predvode Odjeljenje za nacionalnu sigurnost Ministarstva pravde, Odjeljenje za krivična djela Ministarstva pravde i FBI kao neka vrsta čizama na terenu.
Vremenom je izašlo mnogo informacija o tome da su SAD formalno prihvatile sudske podneske u februaru, pre nešto više od nedelju dana, to je višepredmetna, tekuća, dugoročna, istraga i drugi nalazi koji govore da je WikiLeaks centralna meta tu istragu, a ne Chelsea Manning, koja je već riješena.
Ovo nije istraga koja je jednostavno ograničena na Sjedinjene Države. Različite agencije koje su uključene uključuju Nacionalnu sigurnosnu agenciju, CIA-u, Odbrambenu obavještajnu agenciju (DIA). CIA i DIA, to se javno priznaje. NSA, to je u Snowdenovim dokumentima i drugim zapisima koji su izašli iz Pentagona. Prema Snowdenovim zapisima, 2010. godine bio sam stavljen na listu NSA za lov. Ali znamo da me je američka vojna obavještajna služba špijunirala od 2009. nadalje u Njemačkoj. FBI je sprovodio svoje aktivnosti u Evropi, na Islandu i Danskoj; američke vojne obavještajne službe u Njemačkoj; i FBI također u UK; i američke i/ili švedske obavještajne službe u Švedskoj.
Kako je vrijeme prolazilo, mi smo sa pozicije odbrane u ovim slučajevima prešli na napad. Što sam zaista mogao učiniti zahvaljujući azilu ambasade, pošto je sada statična situacija [unutar ekvadorske ambasade] možemo planirati malo više. Sada smo pokrenuli krivične prijave protiv aktivnosti američkih obavještajnih službi u Njemačkoj gdje je američka vojna obavještajna služba izašla iz svojih baza u Wiesbadenu i otišla u Berlin da špijunira mene i jednog od mojih prijatelja, Jeremyja Zimmermana, koji vodi odjel za slobodu medija u Pariz. Krivični slučaj u Danskoj prošle godine, u vezi sa nezakonitim radnjama FBI-a protiv nas u Evropi. FBI je poslao tajni privatni avion na Island gdje su regrutovali doušnika za američku ambasadu na Islandu. Islandska vlada je saznala za to, da su to učinili neovlašteno, i rekla [SAD] da izađu. Oni [SAD], zatim su prokrijumčarili doušnika po više različitih hotela širom Islanda ispitujući ga. Na kraju ih je ministar unutrašnjih poslova izbacio iz zemlje. Zatim su tog doušnika, koji je bio plaćen, odveli u Washington DC i ispitivali ga još pet dana i bavili se raznim planovima kako bi pokušali navesti tog doušnika da ukrade hard diskove iz Engleske, te su se s njim bavili transferima gotovine i drugim ispitivanjima. — učinio je najmanje dva — pa je to predmet još jedne krivične prijave u Danskoj u vezi sa FBI-jem u Danskoj, i nedozvoljenim gotovinskim isplatama koje su se desile tom doušniku. Dakle, to je većina aspekata krivičnog predmeta u Sjedinjenim Državama.
Nešto važno izašao početkom ove godine u odnosu na Google. Vlada SAD-a poziva sve informacije koje je Gugl imao - e-poštu, termine za pretragu, itd. - od tri naša novinara: Sarah Harrison, Kristinn Hrafnsson i Josepha Farrell-a. Ovi pozivi su bili važni. Ne samo da su stavili Guglu pod naredbe za začepljenje, već su sudski pozivi otkrili neku vrstu pravnog napada koji američka vlada vrši na medije i WikiLeaks. Dakle, njihova odbrana je da istražuju – što znači i 45 godina zatvora – špijunažu, zavjeru za špijunažu, hakovanje kompjutera, opću zavjeru, krađu informacija američke vlade.
Ovi naboji su vrlo interesantni jer su poput prelaska spektra različitih vrsta naboja. Pokušavaju mnogo, mnogo različitih načina da napadnu organizaciju i mene koristeći zavjeru s jedne strane ali i optužbe za nešpijunažu koje olakšavaju izručenje ljudi, a možete vidjeti malo tako, to se upravo dogodilo u jednom slučaju u Kanadi gdje su nekoga izručili zbog optužbe koja nije vezana za zavjeru, iako je on zatražio azil u vezi sa svojom istragom o špijunaži.
Dvije optužbe za zavjeru su detalj. Ali vratimo ovo u globalni kontekst o tome šta se dešava. WikiLeaks ne objavljuje u Sjedinjenim Državama. WikiLeaks nije registrovan u Sjedinjenim Državama. WikiLeaks je izdavač u raznim jurisdikcijama: Island, Francuska, nekada Švedska. Pa kako to da Sjedinjene Države polažu pravo na jurisdikciju da nas gone za ova krivična djela. Ono što SAD tvrdi je da im bilo koja informacija o Sjedinjenim Državama daje nadležnost i ako objavimo informacije koje dolaze od američke vlade, stoga ima nadležnost da krivično goni izdavače koji postoje izvan Sjedinjenih Država, zbog njihove povezanosti.
Sada, način na koji novinari i izdavači rade je da neki novinari dobiju nešto od izvora i onda to saopšte drugim novinarima u organizaciji; urednici i podurednici, izdavač, distributer, tehničari, itd. Ono što američka vlada kaže je da je ovaj protok informacija, koji se dogodio unutar WikiLeaksa kao medijske organizacije, zavjera. Tako su osmislili način da uvuku cijelu medijsku organizaciju u jurisdikciji SAD-a na osnovu bilo kakve informacije koja dolazi preko jednog novinara koji radi za tu medijsku organizaciju. Dakle, to je teritorijalno otimanje od strane Sjedinjenih Država da kažu da mogu krenuti za bilo kojom medijskom organizacijom bilo gdje u svijetu koja objavljuje informacije za koje kažu da su povjerljive; čak nije ni povjerovano… To što kažu da je izvedeno od nekoga u Sjedinjenim Državama — vladinog radnika koji radi nešto što nije trebalo — to je dovoljno. Ako navedu jedan zločin u Sjedinjenim Državama, nekog državnog radnika koji ne može pravilno rukovati povjerljivim informacijama ili nešto drugo, a to kruži drugima u medijskoj organizaciji koja to koristi da bi progonila cijelu medijsku organizaciju. Dakle, to je zaista prilično ozbiljna prijetnja globalnom medijskom nadzoru američkih ratova i američkog špijuniranja.
CS: Dakle, u ovom širem kontekstu, šta švedska istraga predstavlja?
JA: Američka istraga je već krenula. Ne želeći da ulazimo u detalje švedske istrage, koji su dobro dokumentovani na justice4assange.com, Šveđani su započeli svoju istragu, pa odustali od nje, pa je ponovo pokrenuli, a onda u kontekstu nas koji upravo spremamo da objavimo Cabelgate, izdao Interpolovu crvenu obavijest za ovu preliminarnu istragu bez optužbi i nastavio je od tada. Žene u predmetu kažu sudovima da nisu htjele takvu istragu. Ali vlada je to ipak prihvatila. Dakle, to je prilično čudan slučaj i koristi se kao PR štap i jeste zarobili me ovdje u UK. Dakle, kad god govorimo o tome šta se dešava u američkom slučaju i koliko je to ozbiljno, PR napad kaže „oh ne, ne, ne. Radi se o nekom švedskom slučaju seksa.” To je bila ogromna distrakcija.
Formalno, Šveđani kažu da je riječ o citatu “preliminarne istrage” bez citata. Nisam optužen i ništa nije urađeno u toj preliminarnoj istrazi četiri godine i švedske vlasti to priznaju. Sada se čini vjerovatno da će preliminarna istraga nestati u narednih godinu dana. Ali Velika Britanija je rekla da će me, čak i ako se to dogodi, ipak uhapsiti, a vi imate i američki slučaj.
CS: Želite li nešto reći ili dodati o svojih 1000 dana azila općenito?
JA: Bilo je to teških 1000 dana. Ne toliko za mene, koliko za moju porodicu. Što se mene tiče, imam dosta stvari na koje se mogu koncentrirati, a koje nisu u ambasadi. Moram voditi organizaciju. Imamo desetak različitih sudskih postupaka širom svijeta.
Kako je vrijeme odmicalo, pravno-politička situacija se razjasnila, tako da je to postala očigledna i upadljiva nepravda. Taj stav je sada dominantan stav u Švedskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i mnogim drugim zemljama su uvijek imali takav stav, ali su ove dvije zemlje uključene na konkretan način. U Sjedinjenim Državama je malo teže. Iako je u Sjedinjenim Državama bilo vrlo neprijateljske retorike — pozivanje na moje ubistvo, pozivanje da WikiLeaks bude na listi terorističke organizacije, pozivanje na prijedloge zakona koji se podnose pred kongresom da definiraju mene i cijelo moje osoblje kao neprijateljske borce koji mogu biti ubijeni i kidnapovani po volji — SAD su dovoljno velika zemlja da imamo poštenu poziciju u brojnim američkim medijima; neki od malih skoro sve vreme. Ali čak i najveći, čak i Fox News, povremeno. Dakle, imamo spektar podrške u Sjedinjenim Državama koji nisu uvijek u stanju da se izraze, ali ponekad to jeste i mislim da je to znak koji daje nadu kada uzmete u obzir količinu demonizacije koja se dogodila od strane države nacionalne sigurnosti u SAD-u.
Ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao rezultat mog slučaja, promijenili su zakon prošle godine i rekli da više ne bi trebalo biti izručenja bez naknade. To se odnosi samo na jednu optužbu jer još uvijek moramo riješiti slučaj SAD-a. Ali sve je veća spoznaja da je ono što se ovdje dešava zaista nepravedno. Ne možete imati nekoga da bude zatvoren u Evropi bez optužnice četiri i po godine. Svi mogu vidjeti da tu nešto nije u redu.
Julian Assange je osnivač i urednik i glavni urednik WikiLeaksa.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati