Tačno u 12.03 20. januara 2017. godine, doba liberalne dvosmislenosti je zauvijek završilo.
Trideset sekundi nakon predsjedničkog inauguracijskog govora s najrazličitijim nacionalističkim i rasama koje izaziva podjele izvan filma katastrofe, svako ko je još uvijek vjerovao da je ovo nekako normalno predsjedništvo u kojem bi se mogla primjenjivati normalna pravila odjednom je shvatio da je melodija uz koju su plesali bila urlajući alarm. U jednoj bestidnoj sedmici, SAD su odlučno krenule ka tome da postanu autoritarna kleptokratija. Mislili su da se to ovdje ne može dogoditi. To se dešava.
U devet dana otkako je preuzeo dužnost, Donald Trump je izvršio agresivno korporativno preuzimanje najmoćnije nacije na svijetu, bacio cijeli politički sistem u haos, ismijao Predsjedništvo i zgazio živote miliona poput sile -pomahnitali slon koji može da vrišti samo svoj označitelj: adut, adut, adut.
Ima li još neko nešto da kaže o 'legitimnim zabrinutostima?' Želi li iko objasniti kako bi Hillary Clinton bila ekvivalentna prijetnja zapadnoj demokratiji?
Ne? Nisam tako mislio.
Nekako se sada čini jednostavnijim. Sada možemo nazvati ovaj nasilni, osvetoljubivi novi nacionalizam, ovaj rat protiv žena i manjina, svojim imenom, bez brige da će izgledati na neki način elitistički ili van kontakta. Prilično je jasno ko su elite i šta nameravaju da urade, što je sve što su obećali i više od toga.
Dok pišem, hiljade ljudi zatvaraju aerodrome u većim gradovima širom Sjedinjenih Država. Boston, Čikago, San Francisko. Protesti organizirani prije nekoliko sati na internetu su porasli jer su inače blagi pojedinci odustali od svojih planova za subotu i krenuli da zaustave nacionalnu tragediju: nasilnu deportaciju muslimanskih građana iz sedam nacija po izvršnoj naredbi novog predsjednika.
Izvršne naredbe koje je Trump potpisao ove sedmice oduzet će vitalne usluge i osnovna prava milionima Amerikanaca i staviti imigrante i izbjeglice širom svijeta u veću opasnost. Ovi protesti koji su izbili ovog vikenda protiv 'muslimanske zabrane' nisu bili mjesecima ili čak danima u planiranju. Kako bi mogli biti? Izvršne naredbe su probijene jučer, uključujući potpunu zabranu izbjeglica – na Dan sjećanja na holokaust, kao da je tako planirano da se gurne dodatni prst na ono što je ostalo od narodnog morala.
Obični Amerikanci koji su možda bili uključeni u ideju zaustavljanja terorista na granici sada u realnom vremenu gledaju kako je milionima odbijen ulazak u SAD. Akademici su zaglavljeni na aerodromima. Radnici iz Silicijumske doline se povlače. Nosioci zelene karte i građani s dvojnim državljanstvom su na odmoru. Porodice sa svim potrebnim papirima šalju se nazad u ratna područja, a štampa je tu da sve to pokrije.
Sve se odvija brzo – prebrzo za mnoge ljude koji su možda ranije vjerovali da su Donald Trump i njegov tim samo izraz “legitimnog” bijesa bijele radničke klase. Niko više ne govori o legitimnim zabrinutostima. Ta svađa je završena. Gotovo. Smrt. Sada je samo pitanje kako to zaustaviti i kada počinjemo.
Ispred mog prozora prolaze protesti dok ovo pišem. U San Francisku stotine građana izašlo je na ulice dok su hiljade drugih krenule na aerodrom tražeći okončanje pritvora. Gledam kako se dah zadržavan osam mučnih sedmica naglo ispušta. Sve te nedelje paralizovane inercije, postavljanja pitanja kako smo 'mi' dozvolili da se ovo desi, a da nismo sugerisali da možda, nekako, pokušavajući da ne kažemo direktno da demokratija nije donela pravdu, da je možda, nekako, 'narod' to dobio pogrešno. To raspoloženje je nestalo, zamijenjeno rastućom sigurnošću da šta god je 'narod' htio, nije ovo.
U posljednjih mjesec dana, kako su uzastopna otkrića o ruskom miješanju u izbore i masovnoj medijskoj manipulaciji glasačkom javnošću izašla na vidjelo, ta demokratska zabluda je počela da se raspada. Čak i bez sigurne alternative, postaje jasno da to jednostavno nije bila volja naroda. Gotovo tri miliona glasača više izabralo je Hillary Clinton – drugu najmanje popularnu predsjedničku kandidatkinju u živom sjećanju – umjesto ovog oligarha zlikovca s matineja sa samokontrolom potresene konzerve Fante i tenom koji mu odgovara.
Ruganje koje ovaj sitni imperator pravi od obreda i ceremonija američke demokratije otežava to centristima da shvate. Obični birači mogu vjerovati da je vlada korumpirana, ali vjeruju u Ustav i ured Predsjedništva na način na koji Britanci vjeruju u kraljicu: s tihim vjerskim žarom. Trump nema suptilnosti da ruši mehanizme birokratije uz poštovanje državnih rituala do kojih su dragi Amerikanci širom političkog spektra.
To bi bio pametan potez. Umjesto toga, Trumpov tim je bio šokiran i strahopoštovan, a nije postigao ni jedno ni drugo. Za devet dana, otišli su preteško, prebrzo i vrlo moguće predaleko.
U izvanrednoj knjizi Miltona Mayera Mislili su da su slobodni, on objašnjava kako su nacisti izgradili i održali konsenzus tako što nikada nisu poduzeli “korake koji bi svakog dobrog seljana potresli za petama i natjerali ga da kaže – ‘ne, ne ovo, ne ovo”. Od običnih ljudi – i od običnih Nijemaca – ne može se očekivati da tolerišu aktivnosti koje narušavaju uobičajeni osjećaj obične pristojnosti... tiranine zabrinjava stvarni otpor, a ne nedostatak nekoliko ruku potrebnih za obavljanje mračnog posla tiranije. Ono što su nacisti morali da procijene bila je tačka u kojoj će zvjerstvo probuditi zajednicu do svijesti o njenim moralnim navikama. Ova tačka se može povući naprijed kako se nacionalna vanredna situacija, ili hladni rat, pomjera naprijed…
To ostaje tačka kojoj se tiranin uvijek mora približiti i nikada ne proći. Ako njegova kalkulacija previše zaostaje za tempom ljudi, suočava se s pučem u palati; ako je predaleko, narodna revolucija.”
Trump i njegov tim nemaju finoću da pregovaraju o toj delikatnoj pomjernoj granici. Za samo devet dana postalo je strašno, potpuno jasno da brige američke bijele radničke klase više nisu čak ni nejasno briga administracije. Ova administracija ne mari za obične radne ljude bilo koje boje, a ne sada korporativni izdanci koji su ušuškani na vlast dobili ono što su htjeli.
U šest godina izvještavanja o protestima u Sjedinjenim Državama, nisam vidio ništa poput ove energije, ovog bijesa. Ovo nije 2003. Vrijeme za vjerovanje sistemu da drži pod kontrolom lažno Predsjedništvo je završeno. Trumpova administracija stara je osam dana, a borba već uključuje vladine radnike, državne službenike, akademike, sudije i šta god da je zbirna imenica za mnoge ljutite advokate – možda 'neugodnost'. Svi na ovom ogromnom kontinentu koji nisu mogli da uđu u autobus Hilari. Bernie Bros i okorjeli demokratski centristi i anarhisti trenutno stoje rame uz rame na aerodromima, zajedno sa mnogo ljudi koji su se pridružili jer su vidjeli da se nešto dešava na Twitteru.
Neobična stvar se dešava: prvi put u osam godina svi koji nisu na ekstremnoj desnici ujedinjeni su u otporu. U San Franciscu, lokalni zakonodavci i tehnološki moguli pojavljuju se na aerodromu zajedno sa hiljadama demonstranata. Ogorčenost i zbunjenost ustupaju mjesto užasnoj jasnoći svrhe dok milioni oživljavaju spoznaju da otpor nije dobar samo za dušu – on djeluje.
Radi. Danas radi, jer je savezni sudija upravo odgovorio na proteste i snažno lobiranje ACLU-a stavljajući kiboš na 'muslimansku zabranu' - za sada. Otpor radi. I mislim da će veliki broj Amerikanaca možda uskoro saznati ono što krajnja desnica, alt-desnica i čajanka znaju već dugo vremena: da kada ste razdraženi tjeskobom i opterećeni očajem, nema ničega kao da idete na stari dobri bučni marš sa velikim brojem ljudi koji vjeruju da je ugnjetavanje stvarno i da je pravda na njihovoj strani. Ovog puta, kako to biva, jeste.
Ostaje da se vidi da li će i istorija biti na njihovoj strani. Prerano je reći šta će proizaći iz ove nove energije otpora, kako će izgledati reakcija, može li se održati, koji će novi pokreti izroniti iz ovog kotla narodnih nemira. Prošlo je samo devet dana. Ali broj Amerikanaca koji su spremni da prihvate ovu novu normalnost se već smanjuje i postaje jasno da je ovo trenutak koji je bitan. U godinama koje dolaze postavljaće se pitanje ne samo političarima, ne samo vođama protesta, već i svakom građaninu: šta ste radili u 2017. godini? Koja je bila tvoja linija u pijesku? Koliko vam je trebalo da ustanete i kažete 'ne- ne ovo, ne ovo?' I šta ste uradili da uzvratite?
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati
1 komentar
Moramo nastaviti da se odupiremo ovom odmetničkom tiraninu Donaldu J Trumpu, njegovom ugnjetavanju, korupciji i očitom i drskom zanemarivanju našeg dragocjenog i svetog američkog Ustava. Mi smo na pravoj strani istorije u našoj pravednoj, plemenitoj, hrabroj borbi. Tako ćemo, na kraju, prevladati poput ljubičaste bugenvilije i stići do "Obećane zemlje", uplakanih vodopada radosti.