Porque Yo Decido. Jer ja odlučujem. To je bio naziv manifesta koji je 1. februara uručen španskoj vladi u ime miliona muškaraca i žena širom zemlje koji se protive nastojanju konzervativne Narodne stranke da zabrani abortus. „Zato što je to moj izbor“, piše u manifestu. “Ja sam slobodan i živim u demokratiji, zahtijevam od vlade, bilo koje vlade, da donosi zakone koji promovišu moralnu autonomiju, čuvaju slobodu savjesti i garantuju pluralitet i različitost.”
Krajem decembra, vlada Narodne stranke (PP), koju predvodi premijer Mariano Rajoy, odobrila je zakon koji će učiniti abortus nezakonitim u svim slučajevima osim u najekstremnijim medicinskim okolnostima i u slučajevima silovanja. „Tada se dogodila eksplozija otpora“, kaže feministička aktivistica Cristina Lestegas Perez. „Od tada je bilo na stotine uličnih protesta, debata, demonstracija, parada, konferencija, seminara, izložbi i performansa širom španskih država i u inostranstvu.”
Pod Frankovim režimom, abortus je bio nezakonit u Španiji. Godine 1985. doneseni su zakoni koji dopuštaju prekid trudnoće u vrlo ograničenim slučajevima, ali toliko je španjolki putovalo u Britaniju na abortus da su morali biti iznajmljeni posebni letovi. Godine 2010. tadašnja socijalistička vlada konačno je liberalizirala zakon kako bi se dopustio abortus do 14. sedmice trudnoće.
Ako parlament usvoji zakon, a gotovo sigurno hoće, Španija će ponovo imati jedan od najrestriktivnijih zakona o pobačaju u Evropi. Žene će biti prisiljene da nose trudnoću do termina čak i u slučajevima teških abnormalnosti fetusa. Tinejdžerke će zahtijevati saglasnost roditelja za abortus pod bilo kojim okolnostima. “Ovaj zakon će vratiti Španjolke u vrijeme diktature kada nam je bila potrebna saglasnost naših očeva ili muževa da bilo šta učinimo”, kaže advokat Maria Alvarez, koja je od početka bila aktivna u protestima za izbor. “Po mom mišljenju, čuti sveštenika kako govori o mojoj materici je odvratno i opsceno. Nisam vidio sveštenika ili biskupa ni u jednom demosu protiv nasilja u porodici. Nije ih briga za žene. Žele da nas kontrolišu. Oni neće dobiti ovu bitku!”
Klauzula koja dozvoljava abortus u slučajevima silovanja laže tvrdnje španske vlade da je "za život". Ako je nečija istinska i primarna briga svetost ljudskog života, onda kako je nastao taj život ne bi trebalo da bude preovlađujuće razmatranje. Međutim, ako je nečiji pravi motiv ograničavanje seksualne slobode žena, onda ima smisla da žene i djevojčice koje su zatrudnjele bez pristanka na seks trebaju biti pošteđene kazne prisilnog porođaja. To je, naravno, ono što je stvarno na stolu kada globalni „pro-life” pokret govori, kao što je španski ministar pravosuđa govorio, o „zaštiti” žena tretirajući ih kao idiote kriminalce, nesposobne da donose odluke o svom telu i sopstvenu budućnost.
Čini se da će briga španske vlade za prava nerođene djece brzo prestati kada se ta djeca rode. Prije šest mjeseci Vijeće Evrope, glavni nadzornik ljudskih prava na kontinentu, upozorio je Španiju da bi njen program štednje mogao imati razoran uticaj na njenu djecu, od kojih 30 posto sada živi u siromaštvu. I tu dolazimo do srži problema, pravog razloga zašto je pitanje prava na abortus ponovo na stolu u Španiji. Ne radi se o moralu. Radi se o štednji.
U godinama nakon globalne ekonomske krize 2008. godine, političari širom svijeta koristili su napade na abortus, kontracepciju i LGBT prava da odvrate pažnju od fiskalne katastrofe. Kako se približavaju evropski parlamentarni izbori, Rajoyeva administracija ima mnogo toga da odvrati pažnju birača. Nezaposlenost iznosi 26 posto. Vlada je već mjesecima zahvaćena korupcijskim skandalima. Ona nema koherentan politički narativ koji bi ponudio onima koji su glasali za PP iz očaja osim više štednje. Reći da je pravo žena da odlučuju šta se dešava sa njihovim telom iskorišćeno kao politički fudbal, tačno je samo ako se prisetimo onih dana na igralištu kada su dečaci koji su imali fudbal rutinski gazili po celom dvorištu, kvareći igre svima.
PP, kao i mnoge druge konzervativne i neoliberalne stranke širom zapada, nema uvjerljivu priču da ponudi svoju osnovnu glasačku bazu u vrijeme rezova, i gubi podršku novim strankama koje su dalje desno, poput stranke Vox, koja uspoređivan je sa Tea Party u Sjedinjenim Državama i sa UKIP-om u Britaniji. Novi zakon o pobačaju nije jedini visoki profil policije nad ženskom seksualnošću koji PP forsira. U julu 2013. samo su prijavljeni korupcijski skandali koji uključuju visoke ministre, vlada je izglasala da se neudatim ženama i lezbejkama zabrani pristup liječenju neplodnosti osim preko pretjerano skupih privatnih klinika. Napad na prava žena nije samo taktika skretanja. To je ponuda za glasove kulturnih konzervativaca.
Ogromna reakcija za izbor u Španiji odnosi se podjednako na demokratiju koliko i na slobodu žena. Forsirajući novi konzervativni zakon o pobačaju protiv želja 80 posto stanovništva, španska vlada je pokazala svoju spremnost da nadjača javno mnijenje kako bi osigurala vlastitu bazu. Pokreti 15M i Occupy 2011-12 su odavno završeni, ali srž popularnog ljevičarskog sentimenta u Španiji još uvijek je duboko sumnjičav prema predstavničkoj demokratiji. Aktivisti širom zemlje dijele osjećaj da je Španija vučena u vrijeme diktature – fraza koju čujem da se ponavlja dok ne postane refren – a ne samo zbog moralnih pitanja ženske seksualnosti.
„To je veliki skandal“, rekla je Ana Miranda Paz, bivša zastupnica Evropskog parlamenta iz Galicije i članica Odbora za rodnu ravnopravnost Evropskog parlamenta. „PP koristi sledeću evropsku kampanju da dobije glasove najkonzervativnijeg dela španskog društva. Rajoyova vlada želi da nas vrati u diktaturu, smanjivanje jednakosti, smanjenje budžeta za poboljšanje obrazovanja i seksualnih prava, smanjenje socijalnih prava i javnog zdravstvenog sistema.”
Protesti protiv novog zakona proširili su se daleko izvan feminističke zajednice, a i muškarci su od početka bili na ulicama. „Odziv javnosti bio je ogroman“, rekao je Perez. “Postoji zajedničko protivljenje zakonu iz svih sektora: ljekara, advokata, sudija, prosvjetnih radnika, domaćica, političara, radnika. Zaista je uzbudljivo i motivirajuće svjedočiti takvom zajedničkom otporu prema takozvanom rodnom pitanju.”
Upravo sada, dok pišem ovaj članak, Međunarodni je dan žena, a desetine hiljada muškaraca i žena u Španiji i širom kontinenta marširaju protiv odlučnosti Rajoyove vlade da ograniči reproduktivna prava žena suočenih s otporom naroda.
„Ja lično, radiću ono što je potrebno“, rekao je Perez. “Ići ću na protest i pokazati da su milioni muškaraca i žena protiv ovog retrogresivnog zakona. I sutradan ću se boriti za naša prava sa svojim dragim kolegicama i to ćemo činiti iz dana u dan dok ne srušimo ovaj zakon.”
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati