Meiner freunden; Wie geht's?
Nedavno sam napravio misaoni eksperiment Roze Luksemburg i dao joj ulogu u savjetovanju mladih aktivista.
Neću ponavljati tu praksu.
Međutim, njen duh principijelnosti i otpora imperijalizmu i zagovaranja revolucije u odnosu na reformu, dopada nam se i informiše mlade aktiviste uključene u borbu protiv američke imperije.
Kako je Pokret Occupy još uvijek s nama i pronalaženje novih načina da pokušamo živjeti živote u skladu s duhom Occupy-a, mislimo na to kao na zoru nove godine i pokušavamo izvući pouke za pokrete koji su aktivni danas i one koji dolaze.
U početku moramo napomenuti da je Occupy američki fenomen, ali sličnih izraza ima i u drugim dijelovima svijeta, poput Indignados u Španiji; the Arab Spring u sjevernoj Africi; the Movimiento San Tierra (Pokret bezemljaša) u Brazilu i šire.
Svi ovi pokreti dijele nešto fundamentalno: nezadovoljstvo statusom quo; i duboku želju za promjenom.
Svaki od njih zna da je status quo neodrživ; da je država instrument bogatih; i da je sadašnji ekonomski sistem grabežljiv kada je u pitanju korištenje njegove moći za zaštitu dobrostojećih.
Rosa Luksemburg bi voljela da bude tu, ne samo da vidi posljedice te krize, već da podučava lekcije organiziranja i razvoja revolucije.
I dok bi bilo preuranjeno neke od ovih pokreta nazvati revolucionarnim, oni su svakako radikalni jer dovode u pitanje sisteme u kojima živimo, uključujući kapitalizam.
U SAD-u, Occupy Movement je pogodio priličan odjek, jednostavno govoreći o oštroj podjeli u američkom društvu, između 1% i 99%.
Njihov slogan, "Mi smo 99%!", sekao je u samo srce ekonomske krize koja je zahvatila Sjedinjene Države, nezaposlenosti, smanjenja vladinih budžeta i monstruoznog tereta zatvorskog industrijskog kompleksa za mnoge države - najveći takav sistem na svetu.
Slične krize se ubacuju u mnoge evropske države, recimo u Grčku, Italiju i Portugal, za početak.
Ono što vidimo je bezgranični apetit kapitala za još kapitala, posebno nakon pada Sovjetskog Saveza.
Ovi ekonomski poremećaji imaju političke efekte, što pokazuje porast antikapitalističkih grupacija koje osporavaju status quo. Kako kontradikcije u društvu postaju sve oštrije, sve je više ljudi uvučeno u takve pokrete, kako bi pokušali preusmjeriti ovo društveno propadanje u produktivnije, društvenije brige.
Imperija baca nazad
Izvještaji nacionalnih vijesti prikazali su kampanju represije protiv okupatora, od policijskih napada, premlaćivanja, masovnih hapšenja i medijske propagande protiv okupacije.
Prvo, mediji su ih ignorisali; onda, kada to više nije bilo moguće, klevetali su ih.
Branili su svoje korporativne vlasnike tako što su pogrešno izvještavali o ovim anti 1%-cima, prikazujući ih kao blesave, beznačajne ljude. Policija ih je infiltrirala na svim nivoima.
Ipak, oni ostaju uključeni u niz pitanja. U raznim američkim gradovima.
Više nisu tako vidljivi i duže se skupljaju na otvorenim lokacijama, oni ostaju protiv statusa quo.
Oni traže put, istina; ali dobra stvar je što još uvijek traže.
I dalje se organizuju.
Oni još uvijek pokušavaju izgraditi sistem koji služi ljudskim potrebama, umjesto korporativnim potrebama.
I dalje pokušavaju.
Rosa Luxemburg bi bila ponosna.
Danke Sehr,
Hier Sprecht Mumia Abu-Jamal
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati