RT je postao prvi TV kanal na svijetu koji je razgovarao s bivšim novinarom i Crnim panterom Mumijom Abu-Jamalom otkako je u januaru maknut iz kazne za smrt. Abu-Jamal će provesti život iza rešetaka zbog ubistva policajca 1981. godine.
Slučaj Mumije Abu-Jamala, koji mnogi smatraju flagrantnom pogreškom pravde, privukao je veliku pažnju širom svijeta. Odbrana je tvrdila da je Abu-Jamal nevin po optužbama jer iskazi svjedoka optužbe nisu pouzdani. Decenijama su se pristalice okupljale iza njega.
Nakon što je proveo skoro 30 godina na smrtnoj kazni, Abu-Jamal je rekao Anastasiji Čurkini za RT da „Istina je da sam većinu svojih životnih godina proveo u životu, na smrtnoj kazni. Dakle, na mnogo načina, čak i dan-danas, u mom sopstvenom umu, ako ne u stvari, ja sam i dalje osuđen na smrt.”
RT: Da niste iza rešetaka i da možete biti bilo gdje drugdje u svijetu, gdje biste bili – i čime biste se bavili?
Mumia Abu-Jamal: Od svojih najranijih godina bio sam ono što bi se reklo internacionalista. To je obraćanje pažnje na ono što se dešava u drugim dijelovima svijeta. Kao internacionalista, razmišljam o životu koji žive drugi ljudi širom svijeta. Naravno, kao Afroamerikanac, volio bih provesti neko vrijeme u dijelovima Afrike. Ali istina je i da u Francuskoj imam mnogo prijatelja i voljenih. Zaista bih voleo da dovedem svoju porodicu, ženu i decu da dođu da vide našu ulicu u Parizu.
RT: Dok ste iza rešetaka, čini se da gledate svjetske poslove mnogo bliže od većine ljudi koji slobodno šetaju ulicama. U kojem događaju u posljednjih 30 godina biste voljeli biti dio, da možete?
MAJ: Mislim da bi prvi vjerovatno bio pokret protiv aparthejda u Južnoj Africi. Budući da je, naravno, nekada bila Južnoafrička, bila je i globalna, jer je bila dodirna tačka nadmoći bijelaca naspram slobode i dostojanstva afričkog naroda. Dakle, Južna Afrika bi bila logičan prvi izbor.
Ali gdje god se ljudi bore za slobodu, to osvaja moje oko i privlači moju pažnju i pokreće moju strast.
RT: Krajem mjeseca punite 56 godina, što znači da ćete više od polovine svog života morati provesti iza rešetaka. Većina ljudi to ne može ni da zamisli. kako je to? Kako vas je to promijenilo?
MAJ: Poenta i činjenica je da sam većinu svog života, veći procenat života, proveo na smrtnoj kazni. I to je moglo a da nije imalo dubok uticaj na svest i na način na koji čovek vidi svet i komunicira sa njim. Volim sebi da kažem da sam zapravo dosta tog vremena proveo izvan rešetaka, u drugim zemljama i u drugim delovima sveta. Jer sam to uradio mentalno. Ali mentalno vas može odvesti samo tako daleko. Istina je da sam većinu svojih životnih godina proveo na smrtnoj kazni. Dakle, na mnogo načina, čak i dan-danas, u mom sopstvenom umu, ako ne u stvari, ja sam i dalje osuđen na smrt.
RT: Vaša priča je zaista postala simbol za mnoge pogrešne pravosudne sisteme. Da li vi lično imate vjeru u pravičan i slobodan pravosudni sistem? S obzirom na to da je to toliko utjecalo na vaš život?
MAJ: Kad sam bio tinejdžer i u partiji Crnog pantera, sjećam se da sam išao u centar Manhattana i protestirao protiv političkog zatvaranja i zatvaranja i prijetnji s kojima se suočava Angela Davis... Kada je Davis napala zatvorski sistem, govorila je o možda 250,000 ili 300,000 ljudi zatvorenih u cijelom SAD kao problem s kojim se treba baviti, kriza, situacija koja je graničila sa fašizmom. Brzo naprijed 30-40 godina do danas, danas više od 300,000 zatvorenika samo u Kaliforniji, jedna država od pedeset. Samo zatvor u Kaliforniji premašuje onu u Francuskoj, Belgiji i Engleskoj – mogao bih navesti 4-5 zemalja zajedno.
Tada nismo mogli da shvatimo šta će to postati. Monstruozno je kada zaista pogledate šta se danas dešava. Doslovno se može govoriti o milionima ljudi koji su danas zatvoreni u zatvoreničko-industrijskom kompleksu: muškarci, žene i djeca. I taj nivo masovnog zatvaranja, zaista masovne represije, mora imati ogroman uticaj na druge zajednice, ne samo među porodicama, već na način društvene i društvene svijesti, kao i na usađivanje straha među generacijama. Dakle, to je na nivou i dubini o kojoj mnogi od nas danas ne mogu ni sanjati.
RT: U svom radu govorite o toliko važnih društvenih i ekonomskih pitanja; imaš li san danas? Kada biste mogli vidjeti da se jedan od tih aspekata promijenio, koji biste odabrali? Šta biste voljeli da vidite da se dešava u Sjedinjenim Državama?
MAJ: Nikada ne postoji jedna stvar... Zbog sistema međusobne povezanosti i zato što jedan dio sistema utiče na drugi dio sistema, i zato što ono što je Antonio Gramsci nazvao hegemonijom ideološkog sistema utiče na druge dijelove sistema. Ne možete promijeniti jednu stvar koja će uticati na sve stvari. To je jedna od lekcija 1960-ih, jer je pokret za građanska prava govorio o integraciji i promeni škola. Zapravo, ako pogledate ogromnu većinu radničke klase i siromašne crne djece u američkim školama danas, oni žive i provode svoje sate i svoje dane u sistemu duboko segregirani kao sistem svojih baka i djedova, ali ga ne razdvajaju rasa, ona je odvojena po rasi i klasi.
Škole u koje idu moji unuci su gore od škola u koje sam išao u mlađim i tinejdžerskim godinama. To je osuda sistema, ali zato što su se prethodne generacije koncentrisale samo na jednu stvar ili jednu stranu problema. Problem je zaista postajao sve gori i gori i gori. I dok ima puno retorike o školama, američke škole su tragedija.
RT: FBI vas je nadzirao sa četrnaest godina, sada kada se u Sjedinjenim Državama donose zakoni kao što je NDAA kada se ljudi nadziru, pritvaraju i mogu držati, to je postalo lakše nego ikad, mislite li da je Veliki brat službeno pokazao njegovo lice u ovoj zemlji?
MAJ: Ako pogledate unazad, jasno je da su FBI i njihovi vođe i njihovi agenti znali da je sve što su tada radili bilo nezakonito i da su agenti FBI-a učeni i obučeni kako da provale na mjesta, kako da rade, kako su zvali, poslovi u crnoj vreći i slično stvari, kako počiniti zločine. A to su i oni učili, bolje da to uradiš i bolje da te ne uhvate, jer ako te uhvate ideš u zatvor a mi se ponašamo kao da te ne poznajemo, sam si . Ono što se dogodilo u posljednjih dvadeset i trideset godina, ne samo NDAA, već takozvani Patriot Act, legaliziralo je sve što je bilo ilegalno još 1950-ih-1970-ih. Legalizirali su upravo ono za koje su agenti FBI-ja i administracija znali da je tada kriminalno. To znači da mogu pogledati vašu poštu, sigurno mogu pročitati vašu e-poštu, dodirnuti vaš telefon – oni sve to rade. Ali oni to rade u ime nacionalne sigurnosti. Ono što danas živimo je država nacionalne sigurnosti u kojoj je Veliki brat legaliziran i racionaliziran.
RT: Političare ste jednom opisali kao prostitutke u odijelima dajući svoja izvinjenja poštenim prostitutkama. Trenutno je izborna sezona u SAD-u i želimo da pitamo kome ljudi vjeruju, za koga biste glasali?
MAJ: Niko. Nisam vidio nikoga za koga bih danas mirne savjesti mogao glasati. Jer većina ljudi koji su tamo su iz dvije velike političke stranke i sve što čujem je neka vrsta ludila – želja da se vratimo u dane mladosti u 1950-te ili govore o perpetuaciji američke imperije, imperijalizmu. Za šta se tu glasa? Koliko ljudi svjesno izlazi na izbore glasajući za imperijalizam, za još rata ili glasajući da njihov sin ili kćerka ili otac ili majka postanu pripadnik oružanih snaga i postanu masovni ubica?
RT: Čini se da ste podržali pokret Occupy Wall Street koji je ove godine izbio u SAD. Da li je ovo vrsta pobune za koju mislite da bi mogla promijeniti Ameriku i učiniti
dobro za Sjedinjene Države?
MAJ: Mislim da je to početak ovakve vrste ustanka. Jer mora biti dublji, mora biti širi, mora se pozabaviti pitanjima koja dotiču živote siromašnih ljudi iz radničke klase... To je prokleto dobar početak, samo bih volio da je veći i ljutiji.
RT: Ti si glas bezglasnih. Koja je vaša poruka sadašnjim navijačima, onima koji vas slušaju?
MAJ: Organizirajte, organizirajte, organizirajte. Volim vas sve. Hvala vam što ste se borili za mene i hajde da se borimo zajedno da budemo slobodni.
ZAUZETI ODELJENJE PRAVOSUĐA U VAŠINGTONU 24. APRILA
http://www.occupythejusticedepartment.com/
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati