[U nastavku je donekle uređena verzija 134. epizode podcasta RevolutionZ. Sesija je nosila naziv Mogući program.]
Širom svijeta moćne i raznolike mogućnosti suočavaju se u borbi. Reakcionarna desnica, centar Moribund i rastuća, ali još uvijek atomizirana ljevica.
Kako se lijeva atomizacija u „siloziranim pokretima“ može transformirati u moćnu ujedinjenu snagu za promjenu? Možda je lakši dio odgovora da se to može dogoditi u dijelovima kroz zajednički program i iskrenu solidarnost. Ovo je relativno lako zamisliti. To može biti teško postići.
Ovdje nudim neke poznate programske ideje ukorijenjene u različitim pokretima. Ne dajem im prioritet. Umjesto toga ih spajam. Pretpostavljam da bi radikali dijelili daleko više podrške za svaki aspekt nego što se mnogi boje, posebno ako svaki aspekt bude podvrgnut daljem poboljšanju. Stoga se pitam, da li bismo mogli imati jedan veliki pokret, sa doduše mnogo dijelova, gdje veliki pokret ima veliki višestruki program zahvaljujući mnogim doprinosima iz mnogih dijelova?
Naravno, samo deljenje programa neće biti dovoljno. Također bi bilo korisno podijeliti viziju prema kojoj bi program mogao voditi i podijeliti strategiju za pobjednički program. A tu je i ono što bi se moglo nazvati kulturom pokreta i pogledima na unutrašnje atribute pokreta. Kako treba da donosimo odluke? Kako bismo trebali istražiti razlike? A posebno kako da se ophodimo jedni prema drugima. Dijeljenje stavova i metoda u vezi sa svime što bi bilo izuzetno važno i za prevazilaženje atomizacije. Ali, iako sve to može biti od suštinskog značaja, zasigurno bi zajednički program bio dio uspješnog ujedinjenja. Dakle, šta možemo izvući iz iskustava u vezi sa mogućim programom?
Ekonomski program
Negdje moramo početi, pa kako bi bilo da razmotrimo neke moguće ekonomske programske ideje kao prvi korak?
Lijeva agenda bi, na primjer, mogla težiti četiri centralna ekonomska cilja –
- bolji kvalitet svakodnevnog ekonomskog iskustva
- više pravičnosti
- bolji proizvodni prioriteti
- i povećano međusobno saosećanje
Na primjer, da bi ostvario takve ciljeve, novi ekonomski program mogao bi tražiti zakon koji zabranjuje izvoz kapitala i preseljenje bez dogovora zajednice i radnika, plus zakon koji razgraničava kazne za poslodavce koji ometaju ekonomske reforme koje su propisane od strane države.
Isto tako, ekonomski program bi mogao tražiti kontrolu radnog dana i dužine radne sedmice – na primjer traženje 30 sati rada za 40 sati plaće. Istovremeno bi moglo zahtijevati da maksimalna kazna za vlasnike koji krše duh i namjeru takvih zakona bude nacionalizacija njihovog poslovanja pod upravom trenutno zaposlenih radnika. Drugim riječima, program bi bio ozbiljan posao.
Da bi se organizovao, novi ekonomski program mogao bi predložiti smanjenje nejednakosti, preorijentaciju proizvodnih potencijala na zadovoljavanje društvenih potreba i proširenje ekonomske demokratije. Na primjer, novi ekonomski program mogao bi predložiti oštro progresivne poreze na imovinu, imovinu i prihode, bez rupa, kao i dramatično povećanu minimalnu platu, recimo 25 – 30 dolara na sat, i možda zagarantovani prihod za sve. A sve to bi moglo upariti sa novim porezom na dobit koji bi bio proporcionalan nejednakostima u platnoj skali svake firme. Što je plata represivnija, to je veći porez na dobit.
Zbog novog zakona o minimalnoj plati, minimalna plata bi dramatično porasla. Zbog novog poreza na pravični kapital, industrije sa pravičnijom platnom skalom imale bi više resursa nakon oporezivanja. Pravednije strukturirane firme bi mogle koristiti ova dodatna sredstva za dalje poboljšanje uslova rada i povećanje svog socijalnog doprinosa. Novi porezi na imovinu i imovinu mogli bi dramatično umanjiti razlike u bogatstvu. Novi ekonomski program mogao bi korisno i ponosno sve ove inovacije označiti kao redistributivne i mogao bi više puta objasniti zašto je preraspodjela od bogatih ka siromašnima i moralno opravdana i društveno bitna. Možda bi se ovaj dio novog programa mogao nazvati “povrat ukradenog bogatstva”.
Novi ekonomski program bi takođe mogao tražiti sveobuhvatnu politiku punog zapošljavanja koja proizilazi iz kampanja za obnovu infrastrukture i, posebno, za postizanje održivih energetskih politika, kao i kroz prelazak na kraću radnu sedmicu. To može uključivati sveobuhvatno obrazovanje odraslih i obuku za posao, te sveobuhvatan sistem socijalne podrške za one koji nisu u mogućnosti da rade, bez obzira na razlog.
Štaviše, osim materijalne pravičnosti, novi ekonomski program bi takođe mogao zagovarati da svi radnici treba da imaju uslove rada i odgovornosti koji odgovaraju ličnom razvoju i odgovornosti radnika da doprinose dobrobiti društva. Zašto bi neki ljudi izdržali dosadne, opasne, podređene i napametne uslove, mogao bi se pitati novi pokret, dok drugi ljudi uživaju u izazovnim, ispunjavajućim i raznovrsnim uslovima?
Novi program bi mogao naglasiti da pravičnost nije samo postizanje pravednog bogatstva i plate, već i pravični uslovi rada i života. Koristeći ovaj princip kao dugoročni kamen temeljac, novi program bi mogao težiti izgradnji i podršci radničkih vijeća orijentiranih na osmišljavanje, potražnju i rad na implementaciji redefiniranja posla, kao i da pridobije sve veće mišljenje o tempu, cilju i organizaciji rada za radnici koji to rade. Takav program bi mogao naglasiti da rad može i treba biti zahtjevan, ali nagrađujući dio života ljudi, a ne otuđujući, iscrpljujući, energiju i dostojanstvo koji vrijeđaju životne potencijale ljudi.
Što se tiče investicionih prioriteta, novi ekonomski program bi mogao da predlaže poreske olakšice za društveno korisnu proizvodnju i poreske destimulacije i pravno gonjenje za rasipničku i društveno štetnu proizvodnju. To bi pomoglo da se podstakne proizvodnja kako bi se zadovoljile stvarne potrebe i potencijali. Zaista, takav bi novi program mogao ukazati upravo na to kako uspješno regulirati, kazniti, pa čak i nacionalizirati pod radničkom kontrolom bilo koji posao ili industriju za koje nezavisni građanski biro i javni plebiscit smatraju da su destruktivni za javno dobro. Iako bi ovo u početku moglo ukazivati na Walmart-ove kompanije, s vremenom će doći do kapitalističkih institucija samih po sebi.
Naravno, velika promjena ekonomskih prioriteta koju bi novi program mogao naglasiti uključivala bi masivno smanjenje vojne potrošnje. Nadalje, novi program bi mogao predložiti da se postojeće vojne baze pretvore u centre za ekološko i stambeno čišćenje, u nove škole za lokalne zajednice, u nova radna mjesta za razvoj stambenih objekata sa niskim primanjima, ili u nove centre čistog transporta ili proizvodnje energije. Finansiranje novih centara društvenog stvaralaštva moglo bi jednostavno biti staro vojno finansiranje, umjesto toga stavljeno na poželjne ciljeve. Zaista, rezidentne geografske službe ili drugi koji traže novo zaposlenje mogu se prekvalificirati na licu mjesta za rad u preuređenim bazama.
Što se tiče ekonomske demokratije i učešća, novi program bi mogao raditi na formiranju organizacija potrošača i radnika kako bi nadgledali kvalitet proizvoda, štitili od previsokih cijena, savjetovali o redefiniranju proizvoda i učestvovali u odlukama o kolektivnoj potrošnji u pogonu, industriji i zajednici s otvorenim knjigama i punim istražna prava. Osim ovih prvih koraka, novi program bi mogao pojasniti da je krajnji cilj potpuna demokratizacija ekonomskog odlučivanja i pokretanje nacionalnog javnog projekta za razvoj novih institucija za rad, potrošnju i raspodjelu.
Ukratko, novi ekonomski program mogao bi potvrditi sumnju javnosti da je osnovni problem naše ekonomije to što kapitalističke institucije tjeraju kapitaliste da preferiraju ratnu proizvodnju, stalnu nezaposlenost i beskućništvo u odnosu na radničku klasu koja može zahtijevati veći dio kolača i stalno sve veću kontrolu. preko toga kakva se pita pece. I mogao bi predložiti beskompromisne promjene koje rješavaju postojeće pritužbe, stvaraju pravednije i humanije uslove i uspostavljaju novu ravnotežu moći koja vodi ka osvajanju još fundamentalnijih promjena, uključujući nove institucije koje definišu u budućnosti.
Mogući obrazovni program
Novi obrazovni program mogao bi primijetiti da postojeće škole stvaraju poslušne i izrabljivačke buduće radnike pružajući otprilike osamdeset posto svih učenika minimalnu pismenost, gotovo nikakvo dostojanstvo, gotovo nikakav osjećaj vlastite vrijednosti, plus maksimalnu obuku u podnošenju dosade i poštivanju naredbi., dok otprilike dvadeset posto je spremno vladati, iako sa konkurentskim i odbacivajućim ili paternalističkim stavovima prema drugima.
Novi obrazovni program mogao bi objasniti da škole postižu svu ovu destrukciju i distorziju ugrađivanjem razlika u omjeru nastavnik-učenik, u resursima po učeniku, u očekivanjima i obuci nastavnika – a sve to povrh različitih uslova života u kući, odnosa u zajednici, pristupa informacijama i udobne uslove za učenje, koji jednostavno umnožavaju nepravdu.
Kako bi podstakao obrazovnu promjenu, novi program bi mogao naglasiti potrebu za prevazilaženjem korporativnih agendi i postojećih institucionalnih pritisaka novim alternativama. To bi moglo otkriti da za dobro obrazovanje za sve moramo imati društvo koje obećava punu zaposlenost na poslovima koji zahtijevaju i koriste pune sposobnosti svih ljudi, uključujući mogućnost donošenja odluka, dovoljno znanja o društvu i očekivanja uspjeha i učešća. Novi obrazovni program bi takođe mogao da izvrši pritisak za specifične pedagoške promene u načinu na koji se škole i nastava odvijaju kako tokom školskih sati, tako i za okolne zajednice van radnog vremena. Da nabrojimo ove promjene, novi program bi mogao zagovarati nacionalnu debatu o reformi kurikuluma, poboljšanim nastavnim metodama, obogaćenim odnosima između nastavnika i učenika, poboljšanim resursima za škole i povećanom uključivanju zajednice i koristima.
Novi obrazovni program također može tražiti specifične ciljeve za obrazovanje. Na primjer, smanjiti veličinu odjeljenja na maksimalno 20 učenika po nastavniku u svim školama i izjednačiti resurse po učeniku u svim školama, uključujući arhitekturu, kompjutere, knjige i hranu, i, naravno, garantirati besplatno obrazovanje (preko fakulteta ) za svakoga ko to želi.
Novi obrazovni program bi takođe mogao tražiti posebna sredstva za osoblje svih škola noću za sastanke zajednice i za dopunsko obrazovanje i obrazovanje odraslih. Prostor za susrete i interakciju s drugima je ogroman faktor u uspješnom organizovanju zajednice, a možda bi javne škole, noću, mogle postati taj prostor. I konačno, novi obrazovni program mogao bi tražiti da finansiranje obrazovanja dolazi od poreza na dobit preduzeća i od progresivnog poreza na dohodak i imovine koji se prikuplja na nacionalnom nivou kako bi se garantovao da regioni postignu obrazovni paritet.
Mogući program utrke
Nastavljajući ne od silosa do silosa, već duž niza međusobno povezanih pitanja, novi program koji se bavi ključnim problemom rase u SAD-u i društvima širom svijeta mogao bi nastojati osigurati da ljudi mogu slobodno imati više kulturnih i društvenih pozadina i obaveza, čak i kada imaju prostor i resurse neophodne da pozitivno izraze svoje stavove, proslave, jezike i vrijednosti.
Novi program koji se bavi rasama mogao bi eksplicitno prepoznati da prava i vrijednosti postoje bez obzira na rasu, vjeru ili kulturnu pripadnost, tako da dok društvo štiti pravo svih ljudi da se slobodno pridruže, njegove osnovne vrijednosti važe univerzalno za svaku zajednicu.
Novi program koji se bavi rasama mogao bi također garantirati slobodan ulazak i izlazak u i iz svih kulturnih zajednica i mogao bi potvrditi da zajednice koje imaju slobodan ulazak i izlazak mogu biti pod potpunim samoopredjeljenjem svojih članova, sve dok njihova politika i djelovanje t sukob sa širim društvenim normama jednakosti i pravde. To bi moglo uključivati amnestiju za imigrante i otvorene granice za sve izbjeglice. Ali, uglavnom, novi program koji se bavi rasom mogao bi dati prioritet direktnom ispravljanju kršenja rasne jednakosti i pravde.
Na primjer, novi program bi mogao staviti naglasak na suočavanje s institucijama rasističke i nacionalne opresije, mogao bi tražiti kontrolu zajednice nad policijom, mogao bi okončati masovno zatvaranje i mogao bi nastojati preokrenuti naslijeđe ovih istih fenomena putem reparacije za crnačke i indijanske zajednice.
Novi program bi također mogao kategorički odbaciti pojam da „...rastuća plima podiže sve čamce...“ i ideju da široke i progresivne ekonomske reforme, poput onih koje se podržavaju na drugim mjestima u ovom pozivu, ipso facto rješavaju rasističko i nacionalno ugnjetavanje. Novi program koji se bavi rasama mogao bi stoga ići dalje od univerzalnih ciljeva da istakne specifične mjere potrebne za popravku štete koja je nastala stotinama godina ugnjetavanja rasnih i kulturnih zajednica. Ovo bi naglasilo ekonomiju, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, politiku i provođenje zakona, u svakom slučaju nastojeći utvrditi inovacije koje su potrebne osim onih koje su univerzalne za sve, upravo kako bi se izbjegla pristrasnost koja ostavlja povijesno poricane zajednice s manje od univerzalno priznatih i traženih koristi.
Mogući program roda/srodstva
Novi program koji se bavi ključnim problemima roda i srodstva mogao bi naglasiti potrebu da se ne daju prednost određenim tipovima formiranja porodice i seksualnosti u odnosu na druge, već da se aktivno podrže sve vrste porodica i stilova života u skladu sa drugim širokim pravednim normama i praksama društva.
Može promovirati dobrobit djece i afirmirati odgovornost društva za svu svoju djecu, uključujući potvrđivanje prava različitih tipova porodica da imaju djecu i da im se pruži ljubav i osjećaj ukorijenjenosti i pripadnosti. Može nastojati da minimizira ili eliminiše dozvole zasnovane na dobi, preferirajući neproizvoljne načine za određivanje kada je pojedinac prestar ili premlad da učestvuje u ekonomskim, političkim ili drugim aktivnostima, ili da dobije beneficije/privilegije.
Može poštovati brak i druge trajne odnose među odraslima kao religioznu, kulturnu ili društvenu praksu, ali odbacivati brak kao način za sticanje finansijskih beneficija ili društvenog statusa. Može poštovati brigu kao kritično vrijednu funkciju, uključujući i pretvaranje njege u društvenu odgovornost svakog građanina, ili težiti drugim dostojnim sredstvima kako bi se osigurala pravična opterećenja i beneficije.
Može afirmisati različite izraze seksualnog zadovoljstva, ličnog identiteta i međusobne intimnosti, istovremeno osiguravajući da svaka osoba poštuje autonomiju, ljudskost i prava drugih. Može nastojati da pruži raznoliko seksualno obrazovanje koje osnažuje, uključujući zakonske zabrane svih seksa bez pristanka.
I uglavnom, s obzirom na svijet u kojem sada živimo, novi program koji se bavi rodom i srodstvom mogao bi se boriti da preokrene posljedice decenije diskriminacije. Mogla bi zaštititi prava žena da kontrolišu svoja tijela i da uživaju jednake beneficije i odgovornosti u svim dijelovima društva. Mogla bi tražiti prava na abortus, univerzalnu dnevnu njegu i jednake zahtjeve za plaćanje.
Mogući program međunarodnih odnosa
Današnji kreatori politike vide vanjsku politiku kao način da se održi tok bogatstva i bogatstva iz drugih zemalja u vlastite, istovremeno osiguravajući vjernost i poslušnost i suzbijajući napore za uspostavljanje novih odnosa istinske nacionalne nezavisnosti, a još manje društvene obnove, kako bi se izbjegle takve inovacije. imaju efekt izlaganja.
Nasuprot tome, odgovarajuća vanjska politika za bilo koju zemlju bi poštovala integritet drugih nacija i istovremeno tražila društvo koje služi ljudima kod kuće. Novi spoljnopolitički program bi mogao da naglasi:
- Prestanak svih isporuka oružja u inostranstvo.
- Prestanak bilo kakve pomoći u inostranstvu namenjene policiji ili drugim potencijalno represivnim agencijama, kao što su okupacione vojske.
- Eliminacija svih američkih ili prekomorskih vojnih baza drugih nacija s polovinom ušteđenih sredstava od takvih zatvaranja vraćeno u matičnu zemlju za rješavanje domaćih problema, a polovina je primijenjena za pomoć siromašnim zemljama u obliku poboljšanja infrastrukture bez ograničenja, obuke za posao i vještine , grantovi za opremu, pomoć u hrani i status privilegovanog kupca za mnoge robe na međunarodnom tržištu.
- Prestanak upotrebe vojne sile kao instrumenta nacionalne politike.
- Korištenje pomoći, trgovine i vanjske politike općenito, za demonstraciju i solidarnost sa borbom za socijalnu pravdu, demokratiju i samoopredjeljenje svuda u svijetu u korist svih strana, ali uglavnom onih koji su slabije i siromašnije.
Mogući zdravstveni program
Novi zdravstveni program mogao bi naglasiti da civilizirana zdravstvena politika za naše društvo mora uključivati tri glavne komponente: prevenciju, univerzalnu skrb za bolesne i smanjenje troškova.
U najmanju ruku, novi zdravstveni program može tražiti:
- Unaprijeđena preventivna medicina, uključujući povećanu edukaciju javnosti o zdravstvenim rizicima i prevenciji, masovnu kampanju oko prehrane, zakonske kazne za korporativne aktivnosti koje narušavaju zdravlje zaposlenika, potrošača ili susjeda i obezbjeđivanje centara u zajednici za vježbanje i javno zdravstvenu edukaciju.
- Univerzalna zdravstvena zaštita za bolesne, uključujući sistem jednog platiša sa vladom koja obezbjeđuje sveobuhvatnu i jednako finu pokrivenost za sve građane.
- Ponovna procjena programa obuke za doktore i medicinske sestre kako bi se povećao broj kvalifikovanih zdravstvenih radnika i bolje iskoristili talenti onih koji su već obučeni, umjesto da se jednostavno uvećaju oni na vrhu piramide.
- I, također, civilna revizija politike farmaceutskih kompanija, uključujući kontrolu cijena i stroge kazne za traženje profita na štetu javnog zdravlja, sve do i uključujući nacionalizaciju pod civilnom kontrolom i samoupravljanje radnicima, plus slična pažnja medicinskom utjecaju svih institucija u društvu—na primjer, zdravstveni učinci radnih uslova i definicije i komponente proizvoda.
Takva kampanja bi mogla ukazati na to da bi sistem jednog platitelja uštedio desetine milijardi na naplati, naplati i birokratiji, ali bi, što je možda još važnije, poboljšao kvalitet brige za sve i pomaknuo nas ka koncepciji brige i uzajamne pomoći. života, a ne mentaliteta na prvom mjestu.
Takođe bi se moglo zalagati za uštedu još milijardi, koje bi se dodijelile preventivnoj medicini i liječenju, postavljanjem ograničenja na prihode zdravstvenih radnika i profita koje farmaceutske i druge medicinske kompanije mogu ostvariti. Ako su potrebna dodatna sredstva, mogla bi se tražiti od kaznenih poreza na nezdrave proizvode kao što su cigarete, alkohol i nesigurni automobili, itd.
Opšta smjernica zdravstvenog programa mogla bi biti da se bolest što je više moguće smanji, kvalitet zdravstvene zaštite treba što je više moguće podići, a troškove ovih poboljšanja treba da plate oni koji su se obogatili na tuđi račun. .
Mogući ekološki program
Novi ekološki program mogao bi uspostaviti odjel za ekološku ravnotežu koji bi izradio listu potrebnih koraka čišćenja, energetskih inovacija i koraka za smanjenje globalnog zagrijavanja i ublažavanje njegovog utjecaja, te, općenito, politiku očuvanja ekologije. Osim toga, novi ekološki program bi mogao tvrditi da sredstva za čišćenje treba da potiču od poreza na reparacije postojećih zagađivača i prethodnih korisnika nečistih industrijskih operacija.
Međutim, ključna inovacija u pristupu novog programa ekološkom zdravlju može biti otvaranje nacionalne javne debate o odnosu između naših osnovnih ekonomskih i društvenih institucija i životne sredine.
Na primjer, novi program bi mogao započeti proces razjašnjavanja da su nam potrebne institucije usklađene s ekološkim troškovima i koristima i da moramo eksperimentirati s netržišnim pristupima raspodjeli, umjesto da pokušavamo kontrolirati neizbježne ekološke loše efekte koje tržišta rutinski proizvode. A novi ekološki program koji je razuman, a mnogo manje vrijedan, morao bi, naravno, tražiti zaista masivnu kampanju kako bi preokrenuo plimu protiv globalnog zagrijavanja, iscrpljivanja vode i drugih trendova opasnih po život.
zaključak
Očigledno je da bi se gornji spisak programskih mogućnosti, sakupljenih iz projekata i poduhvata širom svijeta, mogao i trebao proširiti kako bi uključio, na primjer, sveobuhvatniji program imigracije, program droga, infrastrukturni program, program raznolikosti, program za umjetnost i kulturu, program nauke, i tako dalje.
Osim toga, ponuđene ideje bi se mogle i trebale usavršavati, poboljšati i mijenjati kako to zahtijevaju osnovna iskustva.
Nedavni progresivni izborni napori i masovne kampanje širom svijeta otkrile su ogroman rezervoar želje i kreativne spremnosti u velikom dijelu stanovništva, a posebno mladih ljudi, da traže promjene.
Mnogi ljudi koji tek učestvuju u progresivnim aktivnostima već su na dohvat ruke da podrže ove i dodatne programske ideje, međutim takve ideje mogu biti rafinirane i proširene glasovima građana.
Konačno, postizanje dostojnog novog programa će podrazumijevati razmišljanje izvan okvira, na šta su pozivale mnoge nove borbe širom svijeta, napominjući da je kutija kapitalizam, patrijarhat, rasizam i autoritarizam. Kutija je nametnuta mentalna luđačka košulja misli i prakse tako tipična za savremeni politički život.
Na primjer, zašto ne bi mogla ona vrsta energije koja je stvorena tokom kampanje Bernieja Sandersa za predsjednika u SAD-u, za vrijeme pobjede Jeremyja Corbyna kao lidera opozicione stranke u Velikoj Britaniji, ili tokom ranijih izbornih pokušaja Podemosa u Španiji ili Syrize u Grčkoj, a masovni pokreti koji se bore protiv rasizma, seksizma, nejednakosti i ekološke noćne more širom svijeta biti obnovljeni, rafinirani i usklađeni tako da zajedno postanu održivi, militantni pokreti pokreta koji zagovaraju odgovarajuće rafinirane i poboljšane programske ideje kakve mi ovdje odbacujemo od svake?
Za kampanje je potreban novac, često ozbiljan kamen spoticanja, ali Sanders je, na primjer, u slučaju SAD-a, dostigao 5 miliona donatora dajući u prosjeku preko 25 dolara svaki. Zašto program poput onoga što je gore ponuđeno, ali prilagođen i poboljšan, ne bi mogao privući svih tih 5 miliona ljudi i mnogo više, u SAD-u, i biti uporedivo dobro drugdje u svijetu, privlačeći uzbuđene birače da kreativno doprinesu planovima za -pokretanje masovnog aktivizma, sa komponentama koje preuzimaju vodstvo u pogledu njihovih fokusiranih pitanja, sa različitošću, ali bez silosa, sa fokusom i takođe sa solidarnostom?
Sanders je u SAD-u neizmjerno patio od namještenih izbornih procesa, kao i drugi ovdje i drugdje, a još jedan opći problem, čak i izvan strukture izbora, su korporativno organizirani, profitabilni i užasno motivirani mediji koji djeluju u zemlji nakon zemlje. Zašto istaknuta kampanja izgrađena oko novog programa ne bi mogla naglasiti potrebu za renoviranjem i izborne prakse i komunikacija u zemljama širom svijeta? To bi svakako bili poželjni programski ciljevi sami po sebi, kao i temeljni koraci na putu ka drugim programskim uspjesima.
Uprkos trenutnoj progresivnoj energiji i, na nekim mjestima, značajnim dobicima u kretanju, pred nama je dug put do trajne fundamentalne promjene. Djelomično podle institucije u srži naših društava manipulativno i prisilno izvrću naše motive i svijest. Djelomično nalet desnog krila nastoji da nas učini bespomoćnim i učvrsti reakciju. A dijelom, čak i više, javnost još uvijek nije odbacila cinizam, zbunjenost i drhtavi strah da ćemo izdržati još gore ishode ako tražimo bolje.
Međutim, nije nemoguće da ljudi naprave ključni korak od defetizma do aktivizma. A kako organiziranje pomaže da se to dogodi, ogromna podrška koju su mnogi popularni projekti u posljednje vrijeme otkrili mogla bi postati temelj na kojem će se zajednički ići mnogo dalje u narednom periodu.
Mnoge programske mogućnosti sažete gore iz već postojećih praksi širom svijeta nadaju se da će potaknuti široku i duboku diskusiju o tome kuda želimo ići i za šta želimo da se zalažemo dok svi pokušavamo da se suprotstavimo silama tame i iracionalnosti i zastoja i zastoja. umjerenost sa svjetlom, nadom i vizijom.
Nije slučajno da bi takvi programski ciljevi, napisani šire, vođeni energično i spojeni sa sveobuhvatnim vizionarskim vrijednostima i strukturom, neumoljivo ukazivali na to da ne samo da se postigne svaki dobitak i da se zadovolji s tim dobitkom samo da bi se kasnije povukao - već prema postizanju svakog dobitak da bi zatim tražio još više dobitka u putanji promjena koje vode ka revolucioniranim institucijama u participativnom novom svijetu pravde, pravičnosti, samoupravljanja, raznolikosti i ekološke održivosti.
Više nije apokaliptično preterivanje insistirati da nemamo izbora. Moramo to sabrati ili ćemo svi patiti suviše neizmjerno da bismo čak i razmišljali.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati