Svi smo neupućeni u mnoge stvari. Kako bi drugačije. Mi smo ljudi sa ograničenim vremenom, energijom i opsegom. Imamo hitne planove i odgovornosti. Ne možemo sve. Ne mogu sve znati.
Ali neke stvari ne nestaju jer tražimo negdje drugdje. Takav je slučaj s globalnim zagrijavanjem, ekonomskom eksploatacijom i ludilom koje sebe naziva produktivnim profitom, ali je samo samouveličajuća pohlepa koja jaše licemjerni kukavičluk. To je podjednako slučaj i sa sebičnim i negirajućim rasizmom i seksizmom, kao i sa svakim omalovažavanjem onoga što se samome sebi čini drugačijim od sebe.
A onda dolazi rat. Onda dolazi masakr. Zatim dolazi distorzija koja dozvoljava, hrani i povećava neznanje. Ali ne blaženstvo. Osim što je, istina, ovaj put rat bio tu decenijama, ali pretežno jednostran. As Jevrejski glas za mir kaže: „Izraelska vlada je možda upravo objavila rat, ali njen rat Palestincima počeo je prije više od 75 godina. Izraelski aparthejd i okupacija – i saučesništvo Sjedinjenih Država u tom ugnjetavanju – izvor su svega ovog nasilja. Stvarnost se oblikuje kada pokrenete sat.” Saučesništvo Sjedinjenih Država? 3.8 milijardi dolara godišnje pomoći iz godine u godinu. Evo dolazi mornarica.
Narod je zatvoren u zatvoru na otvorenom. Narodu je zabranjeno ili sažaljivo dopušteno – kao što biste dozvolili psu, ali ne i čovjeku – oskudna hrana, lijekovi i kretanje. Narod je okupiran. Sveden na podaništvo. Njihovi snovi o slobodi neprestano su napadali. Zar to nije nasilje? A šta se dešava sa snom koji je odgođen takvim nasiljem? Razmislite o odgovoru koji je dao Langston Hughes u svojoj pesmi pod nazivom Harlem:
Šta se dešava sa odloženim snom
Da li se suši
kao grožđice na suncu?
Ili se zagnojiti kao ranica -
I onda trčati?
Da li smrdi na pokvareno meso?
Ili koru i šećer preko—
kao slatkica od sirupa?Možda samo propada
kao težak teret.Ili eksplodira?
Sve gore navedene posljedice se, naravno, dešavaju. I kada eksplodira san o slobodi, da li mislimo, šta je dođavola, šta nije u redu sa tim ljudima? Oni uzvrate. Jesu li oni varvari? Jesu li to životinje da nas tako napadaju? Mi studiozno zaboravljamo ko ih je učio nasilju nad civilima. Svetoljubivo zaboravljamo da njihov odgovor nije napad niotkuda. Licemjerno zaboravljamo da oni napadaju ispod decenija izraelskog nasilja, američke podrške nasilju ili narodnog neznanja o utjecaju posljedica, ali podrške herojskim akcijama 'našeg' tima. Opet, razmotrite ovo od Jevrejski glas za mir: „Izraelska vlada je 16 godina gušila Palestince u Gazi pod drakonskom zračnom, morskom i kopnenom vojnom blokadom, zatvarajući i izgladnjivajući dva miliona ljudi i uskraćujući im medicinsku pomoć. Izraelska vlada rutinski masakrira Palestince u Gazi; desetogodišnjaci koji žive u Gazi već su bili traumatizirani u sedam velikih kampanja bombardovanja u svom kratkom životu.” I naravno, Palestinci ne pate samo u Gazeu... već i na Zapadnoj obali, istočnom Jerusalemu i širom Izraela gdje im prijete etničkim čišćenjem od strane članova Netanyahuove vlade.
Kuda će dalje ići ovaj novi, ali vrlo stari rat? Hoće li masovni mediji izvestiti da je Izrael žestoko napadnut bez ikakve svrhe, bez ikakvog drugog razloga osim zato što su Palestinci životinje koje su odabrale da nametnu bol iz zadovoljstva? Hoće li izraelski lideri proglasiti da moraju kazniti Palestince, sve njih, svakoga do posljednjeg, u ime svih pravih ljudi. Onda, sa tom naracijom, hoće li Izrael osloboditi sveti pakao? Isključiti pristup vodi (koje je već 95% nezdravo)? Isključiti hranu? Isključiti struju? Onda malo bombardovati? Dobiti neki nasilniji palestinski odgovor ili prijetnje? Mislite da preterujem. Mislite da ne bi radili takve stvari. Ne Izrael. Ne SAD kao pojačivači. Pa dok ja pišem ove riječi, oni sve to već rade. Šta je sledeće? Osloboditi bol na kvadrat, bol bez ograničenja? Bol možda bez granica? Proizvođači ruku slave. Boom! Zdrobi ih sve! Ovo je predvidljiva mogućnost. Hamas je to morao znati prije nego što je djelovao. Zamislite njihov očaj da rizikuju tako užasan odgovor. Ali prokleti bili, uzeli su taoce. (Nadajmo se da se odbije preveliko nasilje i da se stotine zamijene za hiljade zatočenih Palestinaca, također odvezenih, a da ne spominjemo nekoliko miliona talaca na otvorenom.) Šta sada može spriječiti masovnu eskalaciju?
Veoma tužno sumnjam da će saosjećanje izraelskih vođa, bilo vojnih ili civilnih, isplivati na površinu u dovoljnoj mjeri da utiče na situaciju. Veoma tužno sumnjam da će saosećanje izraelskog stanovništva samo to učiniti, iako bi moglo mnogo pomoći. Sumnjam da će izraelsko saosjećanje čak i za dobrobit izraelskih talaca to učiniti, iako bi i to nekima moglo pomoći. Potpuno sam uvjeren, međutim, da izraelski lideri neće priznati da je naravno palestinski očaj zbog izraelskih eskalacija u protekloj godini morao biti monumentalan da bi rizikovali svoj napad, tako da je pravi put naprijed zaustavljanje eskalacije, okončanje okupacije , i traže pravedan mir čak i protiv materijalnih interesa i iskrivljenih osjećaja doseljenika koji sada uživaju u ukradenoj zemlji. Pretpostavljam da samo strah izraelskih čelnika i njihovih američkih podržavatelja međunarodnog bijesa zbog pokolja za koji razmišljaju o oslobađanju može zaustaviti masovni masakr.
Ako je tako, onda je potrebno otvoreno, javno, informisano, protivljenje kontinuiranoj okupaciji Izraela i ocrnjivanju Palestinaca širom svijeta. I sam, moram priznati, uglavnom ne znam o dugim i prljavim detaljima historije izraelskog kolonijalnog, aparthejdskog, nasilja nad Palestincima. Ja, daleko, nisam stručnjak. Ali moje neznanje nije blaženo. Je tvoje?
Mnogo takozvanih stručnjaka će dati svoja mišljenja. Neka od tih mišljenja će biti izluđena vođena malo više od želje da budu na strani koju očekuju da će pobijediti. Neki će paradirati masovnim, a ponekad čak i iskrenim saučešćem za izraelsku bol u proteklih nekoliko dana, ali pored decenija šutnje za bol Palestine. Ali neki će ozbiljno, informisano i poučno razmatrati istoriju i izglede. Vrijedi saslušanja. Postoji li način da se vrlo brzo uoči razlika?
Prvi korak je lak. Ako komentator ili uključeni akter opiše trenutnu situaciju ukazujući na nedavni palestinski napad kao njegov početak, onda je komentar apologetski, kukavičluk, licemjerna glupost - ili je možda samo ozbiljno iskrena glupost zbog isprike, kukavice, licemjerne gluposti proizilazi iz. Ako komentator ili uključeni akter umjesto toga raspravlja o historiji izraelskog oduzimanja posjeda i okupacije kao o početku, onda postoji nada da bi komentar mogao biti ozbiljan.
Jučer sam primio e-mail od Mazina Qumsiyeha, palestinskog naučnika i međunarodno poznatog aktiviste koji želi zatražiti pomoć kako bi spriječio da se napad krene ka punom ostvarenju. Napisao je: “Okupaciona vojska zaustavila je gorivo, hranu, vodu i lijekove cjelokupnom stanovništvu Gaze (ranije su bili svedeni na minimum da bi ljudi ostali živi, ali je privreda uništena). Tako će ovaj put ljudi početi umirati od nedostatka hrane ili lijekova. Bolnicama u Gazi ponestaje goriva za napajanje svojih generatora za hitne slučajeve. Bez obzira na vaše mišljenje o Hamasu ili Islamskom džihadu ili o izraelskom sistemu aparthejda, civilima se ne može dozvoliti da ovako pate.”
Qumsiyeh zatim izvještava da je „izraelski ministar 'odbrane' Yoav Gallant otvoreno rekao: 'Naredio sam punu opsadu pojasa Gaze. Nema struje, nema hrane, nema benzina, sve je zatvoreno. Borimo se protiv LJUDSKIH ŽIVOTINJA i postupamo u skladu s tim.' Kolonizatorska vojska već bombarduje mnoge stambene zgrade, ubila je >50 kupaca na pijaci, a do sada je ubijeno preko 80 palestinske djece. To je kao što je obećano, vrh ledenog brega. Nažalost, čak i taoci/zarobljenici koje drži Hamas su pogođeni, a izraelsko bombardovanje u Gazi ubilo je 4 izraelska zarobljenika plus njihove zarobljenike. Sada Izrael također koristi bijeli fosfor (hemijsko oružje) u stambenim područjima i otvoreno govori da je rat protiv cjelokupnog stanovništva Gaze.”
Palestinci su obučeni u nasilju nad civilima od strane Izraelaca. Izraelci su stekli doktorat o nasilju od konačnog Kuma nasilja, SAD Hoće li rukovodstvo SAD dati Izraelu zeleno svjetlo i poslati mu municiju za smrt koju traže – ili će američko vodstvo reći, ne, to nije put. Imam ista razmišljanja o tome kao i moja gore u vezi sa izraelskim saosećanjem. Kao i kod dobijanja bilo čega osim politike koja služi eliti od gospodara rata, ono što će biti potrebno da se dobije mir od njih je pritisak, vrlo ozbiljan pritisak, od onih ispod. Što smo mi. zar ne?
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati