Neposredno nakon Hamasovog užasnog protunapada na uglavnom izraelske civile i izraelskog genocidnog bombardiranja više od 2 miliona ljudi u Gazi – od kojih su skoro 40% djeca – malo je vjerovatno da će se zapadni ili američki masovni mediji fokusirati na ono što treba biti odgovor američke vlade.
Prošle nedjelje, državni sekretar Antony Blinken iznenada je skinuo svoju raniju objavu koja je glasila: “Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan i ja smo dalje razgovarali o Hamasovim terorističkim napadima na Izrael. Potaknuo sam zalaganje Turske za prekid vatre i momentalno oslobađanje svih talaca koje drži Hamas.”
To je bio kraj svakog razgovora o prekidu vatre od strane Washingtona – historijskog pokrovitelja, zaštitnika i neograničenog dobavljača oružja Izraela. Umjesto toga, Biden, Blinken i ministar odbrane Austin dali su izjave o bezuvjetnoj podršci i daljnjoj isporuci oružja za širenje bombardovanja i uništavanja Gaze, ciljajući kuće, džamije, škole, klinike, bolnice, ambulantna vozila i kritičnu infrastrukturu poput vodovoda.
Nije bilo riječi o daleko većem uništavanju nevinih Palestinaca korištenjem F-16 i projektila američke proizvodnje koje je bilo u toku. Zar nema advokata koji savjetuju ove političare? Kada je Izrael naredio potpunu opsadu malene, bespomoćne Gaze (područje mnogo manje od New Yorka), ministar odbrane Yoav Gallant naredio je svojoj južnoj komandi da prekine osnovne usluge Gaze, izjavivši: „Nema struje, nema hrane, nema goriva, nema vode . … Borimo se sa životinjama i postupit ćemo u skladu s tim.”
Reagujući na ovo omničko vojno naređenje, praktičar međunarodnog prava Bruce Fein je primijetio: „Konvencija o genocidu definira genocid, između ostalog, kao 'Namjerno nanošenje [nacionalnoj, etničkoj, rasnoj ili vjerskoj grupi] uslova života sračunatih da dovedu do njenog fizičkog uništenje u cjelini ili djelomično.”
Nema problema, rekao je Biden, uvjeravajući Izraelu neograničenu vojnu podršku da radi šta god želi, dajući na taj način zeleno svjetlo za genocid od strane izraelskih ekstremističkih ministara svojim dugim, otvorenim zapisom o rasističkoj mržnji prema Palestincima. Pošto se susreo sa zakonskom definicijom suratništva, Bajden je, znajući da se zakoni ratovanja sistemski krše, kasnije izrazio nadu da će ih se Izrael pridržavati.
Biden/Blinken do sada nemaju diplomatsku politiku, niti strategiju koja bi savjetovala suzdržanost kako bi spriječili nekontrolisanu eskalaciju sukoba u tom eksplozivnom regionu. Oni vrše pravo veta na Vijeće sigurnosti UN-a blokirajući bilo šta poput primirja i pregovora o trajnoj rezoluciji dvije države kako je predviđeno Sporazumom iz Osla i arapsko-izraelskim mirovnim procesom koji su sve strane potpisale 13. septembra 1993. godine.
Naša vlast još uvijek nije izvukla pouke iz istorije ovog kraja. Ovo je peti rat na Gazi sa najmodernijim oružjem protiv Hamasovih, na sreću, slabih raketa, koje su sada presretnute. Tokom decenija, nedužne palestinske žrtve, smrtni slučajevi, povrede, bolesti i gubitak sredstava za život su stotine puta veći od onih koje su pretrpeli nevini Izraelci.
Ipak, Washington, znajući da tlačitelji, okupatori i blokatori koji okružuju i infiltriraju Gazu, stalno govore da Izrael ima pravo da se brani bez dodavanja da slomljeni Palestinci imaju slično pravo da se brane prema međunarodnom pravu i normama jednakosti.
Hamasovi borci koji su se kretali u ta pogranična izraelska sela vidjeli su sebe u misiji ubistva/samoubistva. Mnogi su izgubili članove porodice i saradnike zbog decenija izraelskih bombi. Znali su da će umrijeti u Izraelu. Zaista, Izrael je izbrojao 1,500 tijela Hamasa u tom području, što je više od broja izraelskih civila koje su ubili ovi mučenici koji su sami sebe smatrali.
Tako se krug nasilja širi, a ono što zagovornici ljudskih prava nazivaju “zatvorom na otvorenom” u Gazi suočava se s potpunim uništenjem od strane Izraela. Moralni, racionalni glasovi izraelskih grupa za ljudska prava, zajedno sa palestinskim kolegama, za vođenje mira, izgubljeni su u vrtlogu polja ubijanja u Gazi – žrtvi istorije nakon Drugog svjetskog rata.
Potaknuti nacističkim holokaustom, osnivači države Izrael nisu bili raspoloženi da tolerišu prava autohtonih arapskih naroda. To je bila njihova zemlja i mi smo je uzeli, rekao je otac Izraela, David Ben-Gurion, u često citiranoj javnoj opasci Nahumu Goldmannu, šefu Svjetske cionističke organizacije.
Nakon što su UN podijelile Palestinu 1948. godine, mnoge protjerane palestinske izbjeglice završile su u pojasu Gaze. Od tada, izraelska vojna supersila je nekoliko puta proširila svoju prvobitnu teritoriju, sada držeći 78% prvobitne Palestine plus sirijske Golanske visoravni. Nakon pobjede nad arapskim narodima u ratu 1967. godine, Izrael je, kršeći međunarodno pravo, okupirao Zapadnu obalu, Gazu i istočni Jerusalim, uspostavljajući velike kolonije na Zapadnoj obali.
SAD u najmanju ruku nisu bile pošten broker. Ona se miješa na Bliskom istoku, napada zemlje, ruši režime, naoružava diktatore i frakcije i podstiče stalnu nestabilnost. Nafta je, naravno, takođe bila ključni faktor koji pokreće spoljnu politiku SAD.
Sve vrijeme Kongres je postao rastući hor koji poziva na neograničen novac i oružje za izraelski militarizam, čineći tu zemlju neospornom vojnom supersilom, koja je puna nuklearnog oružja. Egzistencijalna prijetnja je protiv prava Palestinaca da imaju svoju državu. Prije kolosalnog obavještajnog neuspjeha prošle sedmice u Gazi, izraelski vojni lideri su govorili da Izrael nikada nije bio sigurniji.
Teško je ne optužiti jastrebove kongresne republikance i demokrate za netrpeljive, zakonom propisane okrutnosti prema palestinskim žrtvama izraelskih ratnih zločina. Vezali su se za kukove za historijski najekstremnije izraelske političare koji su izrazili svoje viđenje Palestinaca kao podljudskih i koriste opak rasistički jezik kojeg gotovo svi članovi Kongresa odbijaju odbaciti.
Pitanje savjesti Amerikanaca, uključujući američke Židove i arapsko-amerikance – posebno Jevrejski glas za mir i Arapsko-američki institut – je kada će američka vlada potvrditi svoj utjecaj na tom području da kaže: “Dosta.” Zaustavite klanje nevinih, zahtijevajte prekid vatre i započnite kritičnu medicinsku i prehrambenu pomoć preživjelima. Nakon godina nesavjesnog degradiranja “palestinskog pitanja”, vrijeme je da Washington pokrene ozbiljne diplomatske pregovore, podržavajući iskusnu ulogu Ujedinjenih naroda (UN) u takvim sukobima.
UN tu također ima žalosni udio. Izraelsko "precizno" bombardovanje ponovo je pogodilo jasno označene, dugogodišnje humanitarne lokacije UN-a u Gazi, do sada ubivši 11 hrabrih radnika Ujedinjenih naroda.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati