Da je predsjednik Joe Biden bio poni, umjesto višegodišnjeg ratnog konja (npr. gung-ho za Bush/Cheneyjevo zločinačko uništenje Iraka), imao bi rep među nogama kada bi se vratio s jednodnevnog putovanja u Izrael. Nije uspio da postigne bilo kakve trenutne, kritične ciljeve dok se nastavlja uništavanje Gaze i bespomoćnih Palestinaca.
Je li Bajden natjerao Izrael i Egipat da dozvole izlazak stotinama američkih građana koji bježe od vatrene oluje u Gazi? Ne!
Da li je Biden otvorio koridore za humanitarnu pomoć bebama, djeci, ženama, starcima i drugim civilima u Gazi koji nisu imali veze sa 7. oktobaromth Hamasov ubistveni/samoubilački napad na Izraelce? Ne!
Naprotiv, ranije ove sedmice on je okrutno naredio svom ambasadoru u UN-u da stavi veto na rezoluciju koju je široko podržavala i poziva na humanitarni prekid vatre.
I dalje ne pozivajući na prekid vatre, Biden zanemaruje privatni savjet svoje vojske protiv izraelske kopnene invazije na Gazu jer povećava rizik od većeg rata na Bliskom istoku...
Da li je nasilno udvostručio svoj raniji savjet izraelskoj vladi da poštuje zakone rata, tada i sada, koji su bili otvoreno kršeni? Ne! On je nastavio šutnju nakon što je izraelski ministar odbrane svojim vojnicima genocidnom komandom naredio: "Bez struje, bez hrane, bez goriva, bez vode..." U tu smrtnu kaznu uključeni su i pacijenti u bolnicama koji moraju da izdrže bombardovanje tepihom ove dugogodišnje blokade. mali pojas pustinjske zemlje sa 2.3 miliona ljudi. (Vidi, Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida).
Da li je Biden vršio pritisak na razmjenu Hamasovih talaca za oslobađanje palestinskih zatvorenika, uključujući mlade Palestince, koji su godinama bili u izraelskim zatvorima bez odgovarajućeg procesa ili optužbi? Ne! Što je još gore, Bajden nije prigovorio izraelskoj vojsci koja je izjavila da je oslobađanje preko 200 izraelskih talaca "sekundarni prioritet" za razbijanje Hamasa i Gaze "u kameno doba". Ova politika krši moralne kodekse mnogih poštovanih judaističkih mudraca opisanih u jednom 19. oktobra 2023. New York Times kolumna Mikahela Manekina pod nazivom “Sigurnost talaca mora biti na prvom mjestu.” Izrael je izveo dva zatvorenika za razmjenu talaca, jednog 2004. i jednog 2011. godine.
Da li je Bajden oštro rekao izraelskim političarima da su se oni već mnogo puta osvetili ljudima bez državljanstva u Gazi – izgubljenim životima civila, povredama, širenju bolesti, neimaštini i razaranju? Da li je rekao da je nehumano i kontraproduktivno bombardovati bolnice, klinike, škole, džamije, crkve, stambene zgrade, vodovode, električne mreže i ambulante, a sve je to u suprotnosti sa civilizovanim normama i pravilima ratovanja? Naravno da ne. Dao je zeleno svjetlo na genocidno ratovanje Izraela od početka izraelskog napada i poslao američko oružje. On omogućava druge akcije "suborbe" protiv bespomoćnih Palestinaca na Zapadnoj obali i Gazi.
Da li je uopće doveo 20 kamiona humanitarne pomoći koji su čekali na prijelazu Rafah – također bombardiran od strane Izraelaca – iz Egipta u Gazu prije nego što je otišao? Ne! (Tim kamionima, bez obzira na zalihe koje su prevozili, dozvoljeno je ulazak u Gazu u subotu.)
Bajden se vratio sa računom za američke poreske obveznike – koji su decenijama bili primorani da plaćaju ove izraelske ratove. Sada Bajden želi da Kongres odobri 14 milijardi dolara Izraelu za rješavanje kolosalnog neuspjeha Netanyahuove ekstremističke koalicije da zaštiti svoje građane na granici. (Dodavanje samo 100 miliona dolara za palestinsku pomoć).
Ta suma novca, koja treba da bude odobrena bez ikakvih kongresnih saslušanja ili nadzora Kongresa, veća je od kombinovanih godišnjih budžeta FDA, OSHA, NHTSA i odeljenja HHS, čije su misije da smanje gubitak stotina hiljada Amerikanaca koji se mogu sprečiti smrtnih slučajeva na radnom mjestu, na autoputevima, na pijaci iu bolnicama. (Vidi, 2016 recenzirana studija sa Medicinskog univerziteta John Hopkins).
Konačno, još uvijek ne pozivajući se na prekid vatre, Biden zanemaruje privatni savjet svoje vojske protiv izraelske kopnene invazije na Gazu jer povećava rizik od većeg rata na Bliskom istoku koji bi očito bio protiv nacionalnih interesa američkog naroda i sigurnosti SAD-a .
Mogao je učiniti ono što je predsjednik Eisenhower učinio 1956. godine, kada je zahtijevao da se izraelski, britanski i francuski napadi na Egipat odmah prekinu.
I stani, jesu!
Na kraju krajeva, SAD imaju, blago rečeno, određeni uticaj na Izrael. SAD podržavaju sve izraelske agresije (uključujući izraelsko priznanje bombardovanja stotina lokacija u Siriji, zahvaćenih građanskim ratom i bez prijetnje, pored napada na međunarodni aerodrom u Damasku). Sve sa naprednim američkim oružjem i milijardama dolara godišnje pomoći Izraelu, prosperitetnoj vojnoj, tehnološkoj i ekonomskoj supersili. U stvari, mreža socijalne zaštite Izraela je bolja od one u SAD!
Bajden pruža potpunu diplomatsku zaštitu u SAD automatskim vetom Washingtona UN-a i vrši pritisak na saveznike da slijede liniju stranke.
Štaviše, čini se da Bajden nije voljan da prizna historijske izvore ovog sukoba koji sada ima moćni Izrael koji okupira, kolonizira, brutalizira i krade zemlju i vodu od dvadeset dva posto prvobitne Palestine koja je ostavljena milionima Palestinaca pod svakodnevnom kontrolom Izraela.
Bajden bi trebao odvojiti trenutak u Ovalnoj kancelariji i pročitati 121. stranicu knjige “Jevrejski paradoks” Nahuma Goldmana (1. januara 1978.), čelnika Svjetske cionističke organizacije. On citira glavnog osnivača izraelske države Davida Ben-Guriona kako mu je iskreno rekao: „Da sam arapski lider, nikada ne bih potpisao sporazum sa Izraelom. To je normalno; uzeli smo njihovu zemlju. Istina je da nam je Bog to obećao, ali kako bi ih to moglo zanimati? Naš Bog nije njihov. Bilo je antisemitizma, nacista, Hitlera, Aušvica, ali da li je to njihova greška? Oni vide samo jedno: došli smo i ukrali njihovu zemlju. Zašto bi to prihvatili?”
Današnji izraelski lideri odbijaju da pokažu ovaj stepen empatije. Umjesto toga, oni provociraju i negiraju stvaranje palestinske države, predviđene Sporazumom iz Osla koji su potpisali 1993., bacaju najrasističke epitete („životinje“, „štetočine“, „zmije“) i osiguravaju da političari u Američki Kongres nikada nije izgovarao riječi "Palestinci također imaju pravo da se brane" kao nasilno pokorene žrtve Izraelske supersile.
Mnogi članovi Kongresa koji traže da se Izraelu da novac i oružje koje želi za šta god radi, kršeći ljudska prava po međunarodnom pravu u njegovim ilegalnim okupacijama i blokadama, okreću se i glasaju protiv poreskog kredita za djecu, zdravlja i sigurnosti radnika, univerzalne zdravstvene zaštite, plaćeno porodično odsustvo i dnevni boravak za Amerikance. Njihova zločestost – kao što je slučaj sa ubistvenim ispadom generala Lindsey Grahama (R-SC) protiv svih Palestinaca i senatora Toma Cottona (R-AR), diplomiranog prava na Harvardu, govoreći: „Što se mene tiče, Izrael može odbiti ruševine u Gazi...” postavile nove nivoe izopačenosti.
Nekoliko senatora to vidi drugačije, posebno Senatore Bernie Sanders (D-VT) koji je primijetio “...nije tajna da je Gaza bila zatvor na otvorenom” sa “užasnim životnim uslovima” i da “djeca i nevini ljudi ne zaslužuju da budu kažnjeni za djela Hamasa”.
Malo je poznato da su Izrael i SAD poticali i financirali uspon Hamasa kao vjerskog kontrapunkta sekularnoj Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO). Osnovana je 1987. nakon prve pobune protiv intifade. A 2009 TheWall Street Journal članak pod naslovom: “Kako je Izrael pomogao u stvaranju Hamasa” bilježi:
“Umjesto da pokuša obuzdati islamiste u Gazi od samog početka, kaže gospodin Cohen, Izrael ih je godinama tolerirao i, u nekim slučajevima, ohrabrivao kao protivtežu sekularnim nacionalistima Palestinske oslobodilačke organizacije i njene dominantne frakcije…”
Za Bajdena i kongresne „zavijače“ zbog smrti nevinih civila, istorijske činjenice su malo važne. Hamasov smrtonosni napad 7. oktobrath prethodio je daleko veći broj izraelskih nasilnih napada u proteklim decenijama koji su odnijeli četiri stotine puta veći broj nedužnih palestinskih života, ozljeda i drugih žrtava od broja nevinih Izraelaca.
Izraelsko bombardovanje Gaze tepihom odnijet će dvadeset ili više života nedužnih Palestinaca od onih koje je Hamas ubio 7. oktobrath sa brojem žrtava direktnih smrtnih slučajeva i gubitkom života zbog devastacije vode za održavanje života, hrane, lijekova, skloništa i druge bolničke/kliničke infrastrukture za hitne slučajeve.
Također je zgodno zaboravljena detaljna mirovna ponuda Izraelu 2002. godine od 22 zemlje članice Arapske lige da uspostave diplomatske i trgovinske odnose sa priznatim Izraelom u zamjenu za njegovo povlačenje na granice iz 1967. i stvaranje palestinskog rješenja o dvije države. Izraelski ekstremisti u Kongresu i predsjednik GW Bush odbili su čak ni odgovoriti na ovaj prijedlog. (Vidi, 29. mart 2002 New York Times članak: Mideast Turmoil; Tekst mirovnih prijedloga koje podržava Arapska liga).
Na vrhovnoj vojnoj supersili u regionu je da preuzme inicijativu za mir nad nemoćnim žrtvama pod njenim ropstvom. Ta zemlja je, naravno, visokotehnološki Izrael, prepun najnovijih oružja i nuklearnih atomskih bombi.
I hrabre izraelske grupe za ljudska prava i oni hrabri Izraelci za ljudska prava koji stoje rame uz rame tokom godina nastojeći voditi nenasilnu građansku neposlušnost na nivou opkoljenog palestinskog sela, samo da bi ih izraelski vojnici rastjerali, znaju pravu prepreku miru. To je plan desničarskih izraelskih stranaka da anektiraju čitavu palestinsku Zapadnu obalu (skoro pokušaj pod Donaldom Trumpom) i nasilno otjeraju Palestince u Jordan i Egipat.
Joe Biden je vješt u prolivanju suza na spomen-obilježjima tuge u ovoj zemlji. Ali on presuši kada se ponavljaju katastrofe koje zadese Palestince mole za njegovu predsjedničku samilost i stvarna djela.
On neće izbeći sudu istorije.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati