Švedski birači su otišli na birališta u nedjelju da se izabere nacionalna vlada, a sve oči su uprte u Švedske demokrate, nekada manju, krajnje desničarsku stranku koja je osvojila oko 18 posto glasova. Ovo dolazi nakon osvajanja 12.9 posto u 2014. i stavlja ih malo iza Umjerenih, stranke desnog centra, ali daleko iza koalicija lijevog i desnog centra, od kojih je svaka imala oko 40 posto.
Mattias Karlsson, partijski lider u zakonodavnom tijelu, trijumfirao je na partiji rezultata. “2018 je konzervativizmu ono što je 1968. bila lijevo,” navodno je rekao.
Ali rezultati su bili daleko manji nego što se stranka, poznata po svojoj antiimigrantskoj retorici, nadala, a lideri su se hvalili da će ih možda izabrati 1 od 4 birača. To se nije dogodilo, a relativno mršavih 5 procentnih poena povećanje dovodi u pitanje konvencionalnu mudrost da je antiimigrantska politika neizbježno u porastu u Evropi.
Mnogi analitičari su primijetili da su švedski demokrati koristili demagogiju o velikom protoku izbjeglica koje su stigle u Švedsku kako bi pokušali povećati svoju političku podršku. Stranka je iznijela tri različite pritužbe: da migracije povećavaju kriminal, da povećavaju ekonomske pritiske na zemlju i da uglavnom muslimanski imigranti potkopavaju sekularizam i nacionalno jedinstvo zemlje.
Dok nema dokaz da su izbjeglice odgovorne za veliki porast ukupnog kriminala intenzivan fokus medija na akte nasilja od strane nekih imigranata, uključujući napade ručnim bombama.
Ovi napadi, zajedno sa pritužbama na ekonomske pritiske i kulturu, pomogli su da se šira politička klima u Švedskoj pomjeri udesno. Kao jedan primjer, vladajući švedski socijaldemokrati, stranka lijevog centra u zemlji, vodio kampanju o smanjenju broja izbjeglica kojima je odobren azil u zemlji. I stranke lijevog i desnog centra pomjerile su se udesno zbog imigracije, pod pritiskom Švedskih demokrata.
Ali šta ako uspon švedskih demokrata ima manje veze sa izloženošću imigraciji, a više sa sve većom nejednakosti, vođenom štednjom i finansijskim šokovima?
U papir objavljeno prošlog mjeseca, pet švedskih akademika ispitalo je faktore koji utiču na učinak švedskih demokrata između njihovog marginalnog statusa 2002. do toga da postanu treća po veličini stranka u Švedskoj 2014. godine.
Gledali su ne samo na birače koji su podržali Švedske demokrate, već i na političare koje su izabrali.
Deo privlačnosti švedskih demokrata je njihova tvrdnja da su autsajderi. Istraživači su otkrili da više od 96 posto stranačkih političara izabranih još od 1982. nikada nije bilo izabrano za neku drugu stranku.
Podaci koje su istraživači prikupili o političarima švedskih demokrata izabranim u lokalne kancelarije takođe pokazuju da su oni znatno siromašniji od političara iz drugih stranaka.
Istraživači zaključuju da se „političari Švedskih demokrata ističu po tome što preterano predstavljaju postotke niskog dohotka i premalo predstavljaju postotke visokog prihoda”.
Ali šta je sa njihovim biračima? Istraživači su ih svrstali u dvije velike kategorije: "insajdere" sa stabilnim zaposlenjem i "autsajdere" sa nestabilnim ili bez posla. Prva kategorija je također podijeljena između „ranjivih insajdera“, čiji su poslovi pod većim rizikom od automatizacije u odnosu na „sigurne insajdere“ koji se ne suočavaju s istim rizikom.
Zatim gledaju kako su dva velika ekonomska šoka uticala na njihovo glasačko ponašanje.
Prvi šok započeo je 2006. godine, kada su socijaldemokrate izgubile vlast od koalicije desnog centra koja je nastavila sa smanjenjem poreza i mjerama štednje. Drugi šok je bila globalna finansijska kriza 2008. godine.
Rezultati njihove regresijske analize „snažno ukazuju da su švedski demokrati dobili najviše glasova u opštinama u kojima su se autsajderi suočili sa najvećim padom prihoda u odnosu na insajdere i gde je bio veći deo ranjivih insajdera koji su rizikovali da izgube posao u finansijskom sektoru. krizna recesija. Asocijacije su statistički precizne i kvantitativno netrivijalne.” Trend je prisutan iu rezultatima na opštinskom nivou za parlamentarne izbore i za izbore za opštinska vijeća.
Ali šta je sa problemom švedskih demokrata, imigracijom? Istraživači napominju da njihova “analiza ne pokazuje vezu između direktne izloženosti imigraciji i podrške radikalnoj desnici”. U stvari, „uspon švedskih demokrata 2002-2014 poklapa se sa viši tolerancija na imigraciju prosječnog Šveđanina.”
Njihova regresiona analiza otkriva da „udio imigranata u općini nikada nije značajno povezan s glasanjem za Švedske demokrate, kada uključimo naše mjere vezane za grupe koje gube. Štaviše, povezanost između ovih mjera i udjela glasova švedskih demokrata nije osjetljiva na uključivanje imigracije.”
Za grupu autsajdera, koriste podatke ankete kako bi pokazali da oko 50 posto autsajdera već dugo vjeruje da bi Švedska trebala prihvatiti manje izbjeglica, ali je taj broj tokom vremena ostao približan. Među insajderima, procenat onih koji vjeruju da bi Švedska trebala prihvatiti manje izbjeglica zapravo je značajno opao između sredine 90-ih i 2014. godine.
Pažljivo napominju da ne isključuju u potpunosti zaključak da imigracija može doprinijeti rastućoj izbornoj snazi stranke. „Lako bismo mogli smisliti indirektnu vezu između ekonomskih rezultata i stavova o imigraciji, i/ili važnosti imigracione politike u odlukama glasanja“, pišu oni. „Možda najvažnije, ekonomski pritisci mogu učiniti ljude prijemčivijim prema političkim porukama koje naglašavaju fiskalne troškove imigracije i latentnu preraspodjelu sa stranih na domaće tako što ih ograničavaju.”
Drugim riječima, ne radi se o tome da birači Švedskih demokrata preziru imigrante, ali kada stranka postane žrtveno janje imigrante, te poruke se mogu smatrati signalom da stranka barem prepoznaje osnovni problem - ekonomsku stagnaciju. Nijanse tog fenomena su evidentne u Sjedinjenim Državama. Richard Ojeda, demokratski državni senator u Zapadnoj Virdžiniji, podržao je Donalda Trumpa 2016. godine, uz obrazloženje da je Trump barem govorio o vraćanju poslova u Zapadnu Virdžiniju, čak i ako u sebi nije mislio da će to postići. „Barem nešto govori. Znate, niko ne priča o Zapadnoj Virdžiniji. Niko ne govori o pomoći Zapadnoj Virdžiniji,” objasnio je.
Pitali smo Ollea Folkea sa Univerziteta Upsala, jednog od istraživača koji su vodili studiju, o tome kakve su njene implikacije. Koju političku mudrost bi konkurentske stranke mogle izvući iz istraživanja prikazanog ovdje?
„To nam pomaže da shvatimo mobilizaciju [partije]“, rekao je on o nalazima.
Kada je riječ o savjetima koje bi mogao dati drugim strankama, on je ukazao na uspjeh Švedskih demokrata u regrutovanju kandidata autsajdera, što ih izdvaja od drugih stranaka.
„Mislim da bi opšta preporuka bila [nalaženje] načina da se ljudi koji su ekonomski marginalizovani uključe u politiku“, rekao je on.
Rad istraživača bi bio podržan onim što pokazuju izlazne ankete o tome ko čini sastav glasova švedskih demokrata. Jedan anketar je otkrio da 19 posto baze podrške vode pojedinci koji su podržali socijaldemokrate lijevog centra 2014. godine - što je najveći dio osim već predanih birača Švedskih demokrata.
Socijaldemokrate, u međuvremenu, gledaju njihov najgori rezultat u veku.
Vrijedi napomenuti da obim istraživanja ovog lista traje do 2014. godine, prije nego što se Švedska obavezala da će primiti čak 190,000 novih izbjeglica. Moguće je da je pitanje imigracije snažnije posljednjih godina nego što je to bilo za vrijeme početnog uspona stranke. Ali realnost da je stranka samo postepeno rasla tokom tog perioda, čak i dok je značaj njenog ključnog pitanja rastao eksponencijalno, sugerira da glasačima nije toliko važna kao što bi nas konvencionalna mudrost htjela vjerovati.
Ono što istraživanje pokazuje jeste da je početni uspon švedskih demokrata mnogo čvršće povezan sa rastućom društvenom nejednakošću nego sa stavovima ili povećanjem imigracije. Da su švedske stranke desnog centra i lijevog centra ponudile dublja rješenja za društvenu nejednakost, izbjegle štednju i regrutovale kandidate bliže radničkoj klasi, možda su uspjele izbjeći početni uspon švedske krajnje desnice.
Politička klima u Švedskoj nije identična onoj u drugim zapadnim zemljama, ali vrijedi spomenuti da su i druge nacije doživjele promjenu u sastavu birača za glavne stranke.
I u Sjedinjenim Državama i Francuskoj, te u manjoj mjeri u Ujedinjenom Kraljevstvu, sastav partija lijevog i lijevog centra se pomjerio od stranaka orijentiranih na radnike u stranke orijentirane na visoko obrazovane birače, prema objavljeno istraživanje od strane ekonomiste Thomasa Pikettyja ove godine.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati