Sve je previše uredno skriptirano. Istaknuta ozbiljna upozorenja uglednih establišmenta o krahu, ignorisana najmanje od 2003. Produžena koordinirana devalvacija dolara i povećanje ponude novca. Taj stalni inflatorni trend dolara tokom dvije godine do početka 2008. Nagli inflatorni skok robe u martu. Dramatični preokret u julu. Očigledna zbunjenost u septembru, koja je izazvala iznenadnu odlučnu koordinaciju u oktobru. Sunce je odjednom stavilo svoj šešir na tržišta. "Povratak sa ivice...."
Zasigurno je sve ovo još jedna unutrašnja borba među imperijalističkim oligarsima, skakućući i škljocajući, prepirući se poput užeglih zujaka oko onog što je ostalo od demokratskog leša u Sjedinjenim Državama i Evropi. Koja je to vrsta oligarhije koja će upravljati zemljama zapadnog bloka koje je sada korumpirani „slobodni tržišni“ korporativni kapitalizam izvukao koliku vrijednost može iz njih? Velik dio onoga što je preostalo je u skočnom stanju za još-još-očišćeni niz dugova.
Oligarsi zemalja G7 znali su da idu ka padu, jer njihove ekonomije od kasnih 1980-ih nisu bile u stanju da održe potrebnu fantastičnu maržu profita bez sistemske prevare i dugova. Mnogo prije neuspjeha LTCM-a 1998. godine i potonjeg kraha dotcom-a, stalna borba za moć podijelila je oligarhijske elite oko njihovog najboljeg odgovora. Najpohlepnija i najagresivnija frakcija vodila je najprofitabilnije rekete, finansijski sektor.
Oni su vrlo očito namjerno doveli to do unosnog bankrota znajući da će vlade natjerati porezne obveznike da ih spasu. U ovom trenutku, borba za moć elite je donekle jenjala. Kukajući se i prepirući se oko toga koji nivoi konsolidacije se mogu ili trebaju postići, oni razmišljaju kako najbolje održati neku vrstu statusne razlike između svojih zemalja zapadnog bloka i ostalih.
Prije nego što kažemo "tako sam ti rekao..." i pozdravimo povratak države kao primarnog ekonomskog igrača za stabilizaciju trenutnog prividnog haosa, možda bi bilo vrijedno napomenuti kako trenutni krug vladinog finansijskog spašavanja prati smanjenje građanskih prava bez presedana od Drugog svjetskog rata Trenutni potezi "rata protiv terorizma" su vjerovatno finansijska faza konsolidacije oligarhijske korporativne kontrole vlade nad društvom. Oni koncentrišu moć čvršće nego ikad, zatvarajući prepoznatljive demokratske, participativne opcije.
Oligarhijska antidemokratija najnovijeg koordiniranog odgovora na dugo predviđenu krizu ostala je uglavnom neprijavljena. Nije bilo demokratskih konsultacija vrijednih tog imena. Najmanje u Evropskoj uniji. Teatralni izuzetak potpuno predvidljivog petodnevnog preokreta u Kongresu u američkom Kongresu oko Paulsonovog plana za spašavanje mojih prijatelja jedva da se računa. Plan je prolazio kroz kliše za klišeom, predstave pasa i ponija, skakanje obruča, zvona i zviždaljke, visio kao božićno drvce i sve.
Dakle, postoji i finansijska i politička koncentracija moći. U
U evropi,
Emblematično za konsolidaciju vladine kontrole nad građanskim pravima u ovom periodu bilo je raspoređivanje borbenih trupa na dužnost u samim SAD, kako su izvijestile Naomi Wolf i Amy Goodman. Trenutno je Dom lordova Ujedinjenog Kraljevstva odbacio represivni zakon Gordona Browna o 42-dnevnom pritvoru. Ali iskusni kockari-prevare poput Browna uvijek traže više nego što im je potrebno. Čak i bez te mjere, novi zakon o borbi protiv terorizma daje Braunu i njegovim kolegama oligarhima više moći nego ikada da ponište osnovna prava.
Uzimajući u obzir tu činjenicu, možda je vrijedno prisjetiti se i da je Brown u vladu vratio dvojicu svojih i Tony Blairovih ključnih saučesnika za ratne zločine – Petera Mandelsona i Geoffa Hoona – iz zločinačke agresije na Irak 2003. i ranije. Treba se zapitati šta bi to moglo predvidjeti. Međunarodni mediji nedavno su sjajno poigrali izvještaje da je George Bush navodno odvratio Izrael od napada na Iran ranije ove godine. Zvuči kao dobar način za iznenadni napad.
Neprestano je potrebno mentalno pratiti odakle korporativni mediji pokušavaju da pogledaju i razmišljaju. Oni spominju institucionalne neuspjehe, ali se fokusiraju na institucionalnu konsolidaciju. U izvještaju za izvještajem o planovima za spašavanje i spašavanje objavljenim tokom vikenda, više puta je naglašena potreba za podsticanje likvidnosti. Ali ako se zbroji ono što su američke vlasti stavile na raspolaganje od decembra 2007. kroz svoje brojne šeme za stvaranje likvidnosti i rezerve, do danas se govori o skoro 3 triliona američkih dolara.
U Evropi, Evropska centralna banka je počela da ispušta likvidnost na tržišta još u leto 2007. Od tada u koordinaciji sa Bankom Engleske, između njih, na jedan i drugi način, ubacili su skoro 2 biliona dolara na svoja finansijska tržišta. To je prije najnovijeg saopštenja centralnih banaka. Oni sada još uvijek kažu da moraju uliti još više likvidnosti u finansijske ekonomije SAD-a i Evrope. Evo šta koordiniraju centralne banke:
„Da bi se finansijskim institucijama omogućio širok pristup likvidnosti i finansiranju, Banka Engleske (BoE), Evropska centralna banka (ECB), Federalne rezerve, Banka Japana i Švajcarska nacionalna banka (SNB) su zajednički najavljujući dalje mjere za poboljšanje likvidnosti na tržištima kratkoročnog finansiranja u američkim dolarima.
BoE, ECB i SNB će provoditi tendere za finansiranje u američkim dolarima sa rokom dospijeća od 7, 28 i 84 dana po fiksnim kamatnim stopama za punu dodjelu. Sredstva će se obezbjeđivati po fiksnoj kamatnoj stopi, utvrđenoj prije svake operacije. Ugovorne strane u ovim operacijama će moći da pozajme bilo koji iznos koji žele uz odgovarajući kolateral u svakoj jurisdikciji. U skladu s tim, veličine recipročnih valutnih aranžmana (swap linija) između Federalnih rezervi i BoE, ECB i SNB će biti povećane kako bi se zadovoljila bilo koja količina finansiranja u američkim dolarima koja se traži. Banka Japana će razmatrati uvođenje sličnih mjera.
Centralne banke će nastaviti da rade zajedno i spremne su da preduzmu sve neophodne mere da obezbede dovoljnu likvidnost na tržištima kratkoročnog finansiranja."
"Svaki iznos koji požele za odgovarajući kolateral"..."kakva god količina finansiranja u američkim dolarima se traži". Banke će prihvatiti bezvrijedni korporativni dug protiv dobrog, smiješnog novca. Poreski obveznici i njihova djeca i unuci će to zauvijek vraćati. Ovo je Prokrustova prevara sa spoljnim dugom koja je zgnječila narode zemalja u razvoju u podaništvo. Sada to Paulson, Bernanke, Brown, Sarkozy i Merkel i njihovi saučesnici primjenjuju na biračka tijela Zapadnog bloka. Korporativni mediji aplaudiraju.
Kada govore o likvidnosti, misle na dug. Te i druge očigledne stvari uočljivo su odsutne u medijskom izvještavanju glavnog toka korporativne propagande o kontinuiranom ekonomskom debaklu. Malo ako se uopće pominje uloga koju ima gotovo 60 fiskalnih raja ili poreznih rajeva širom svijeta. Niti je napravljena ikakva iskrena analiza finansijskih institucija i njihovih promjenjivih revizora u stilu Arthura Andersena koji nisu uspjeli da se očituju o ogromnim vanbilansnim obavezama.
Suprotno tome, insistiranje da osiromašeni poreski obveznici povećavaju bukvalno beskrajnu likvidnost, znači da banke, osiguravajuća društva i investicione kompanije mogu održati svoje vanbilansne transakcije u Enronovom stilu i povezane fiktivne kompanije – često off-shore entitete – na površini. To im daje vremena da smisle kako da magijom otklone gubitke koje kriju te lažne kompanije i podružnice. Jedan od načina da se to učini je da se njihova prijevara po komadu raspadne u poplavi likvidnosti, zahvaljujući poreznim obveznicima koje su taoci oligarhija Zapadnog bloka.
Nespecijalisti mogu dobiti jasan fokus na ta pitanja tako što će iskoračiti izvan općeg kruga mainstream i perifernih medija. Ako se čitaju uglavnom mediji zapadnog bloka, tek šačica novinara, vrlo kasno u toku dana, konačno trenutno piše iskreno i kritički, barem po svom svjetlu. Od te šačice, retko ko je do poslednjih mesec dana pisao odlučno o razmerama kolapsa koji je sada stigao. Svo ovo pisanje i gotovo svo financijsko bloganje ostaje dobro unutar prihvaćenih okvira oligarhijskog korporativnog kapitalizma.
Čitajući izvan tog okvira, na kraju gledate na sadizam i licemjerje zapadnog bloka kakav jesu, umjesto da je uvučen u bajkovitu dobronamjernost korporativnih medija. Čovjek se nađe u čitanju ljudi poput iskusnog i cijenjenog analitičara arapskog svijeta Renea Nabe:
"Vašingtonski konsenzus je iznad svega sakrio, napomenu protiv napomene, planetarni sistem artikuliran oko multinacionalnog kriminala. Zapadni komentatori su dugo vremena pokazivali diskreciju po ovom pitanju, spremnije osuđujući islamističku opasnost ili žutu opasnost, nakon što su je dugo osuđivao Crvenu prijetnju. Prema Međunarodnom monetarnom fondu, koje je citirao Le Monde 23. maja 2006., između 1.1 biliona i 2.5 biliona dolara teče između banaka, fiskalnih raja i finansijskih tržišta, uprkos strožim zakonima i većoj kontroli."
Ti bilioni su prihodi od svake zamislive vrste kriminalnih aktivnosti i korporativnih prijevara, uključujući i vanbilansnu vrstu financijskih institucija Zapadnog bloka na veliko. Naba primjećuje zaraznu progresiju od fiskalnih raja kroz ofšor zone, u novčane tokove centara tržišta novca, outsourcing kapitala multinacionalnih kompanija i divlje neuravnotežene budžetske deficite. Čini se da čak i njegova analiza izostavlja način na koji izuzetno skupa vojna agresija Zapadnog bloka takođe olakšava tokove novca za dominantne finansijske institucije zapadnog bloka.
Između bezbroj drugih, milion Iračana je nepotrebno umrlo, između ostalih razloga, da bi poboljšali novac na Wall Streetu i City of Londonu. Zato će, kada sljedeći oligarh preuzme vlast u Bijeloj kući u januaru, svaka promjena će biti kozmetička. Ratovi koji uključuju SAD i njihove NATO saveznike direktno u Iraku i Afganistanu će se nastaviti. Razorni proxy rat u Somaliji i sukob u Palestini koji prijeti Libanu i regiji će se nastaviti. Kolumbijski narko-teroristički režim i njegov građanski rat, zajedno sa destabilizacijom ALBA zemalja će se nastaviti.
Priznajući ekonomsku kontrakciju, evropske i američke oligarhije bi mogle realno smanjiti zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i socijalnu skrb za svoje narode. Pozivajući se na teror i prijetnju, više od 700 američkih vojnih baza neće biti smanjeno. Vlade zapadnog bloka konsoliduju svoj sistem globalnog gangsterizma zasnovanog na terorizmu u inostranstvu i represivne korporativističke oligarhije u svojim zemljama. Licemjerje i sadizam koji su tako cinično upotrijebili da slome nadu za narode u inostranstvu vjerovatno će biti raspoređeni još cinično protiv gorućih težnji njihovih vlastitih naroda kod kuće.
toni piše za tortillaconsal.com
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati