Naučnici bi vjerovatno mogli izraditi algoritam koji bi dao predvidljivu korelaciju između medijskih dezinformacija, ekonomske krize i militarističkog avanturizma. Proizvodnja vijesti o korporativnim medijima sada je toliko iskrivljena i loše spojena, da se gotovo može uhvatiti ključ za matice i vijke upravljanja percepcijom koji vire po šavovima. Nema potrebe za rendgenskim snimanjem zavarivanja. Raspao se prije nekoliko godina Palestina i Irak.
Izvinjenje bi moglo biti da bi se nastavilo ukazivati na očigledno. Ali može se desiti da sve veća očigledna medijska pristrasnost znači da oni više ne osjećaju veliku potrebu čak ni za pretvaranjem pokušaja istinitosti. Nedavno izvještavanje o Latinska amerika nudi mnogo spremnih primjera lažnih korporativnih medijskih vijesti. Njihovo anti-izvještavanje o događajima u Bolivija gotovo potpuno zanemario da je Evo Morales dobio većinsko odobrenje u 95. godini Bolivijaima 112 provincija. Uglavnom su rezultate referenduma prijavili kao podjele Bolivija u dva politički.
Njihova antireportaža Meksiko redovno ignoriše razorne efekte Severnoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini na Meksikoruralna ekonomija. Militarizacija Meksiko predložen preko Plana Merida ima samo slabe veze sa lažnim "ratom protiv droge". Umjesto toga, njegov vojni naglasak će pomoći u provedbi poljoprivredne politike "slobodnog tržišta" u ruralnim područjima, a također će potisnuti posljedični sukob u sirotinjskim četvrtima koji su pod stresom, jer se stanovništvo još snažnije pomjera iz ruralnih područja u urbane centre.
Ali dobro raspoloženje medija o NAFTA-i je maskiralo tu realnost. Glavni mediji ne izvještavaju o ulozi Monsanta i njegovih kolega agrobiznis korporativnih čudovišta u uništavanju Meksiko kroz njihov grabežljivi napad na Meksikoje poljoprivredna ekonomija. UN računa MeksikoStanovništvo je u gorem položaju od ljudi u Kuba u smislu ljudskog razvoja. Nijedan mejnstrim medij nikada ne izvještava o toj nijemoj, ali poraznoj optužnici NAFTA-e.
Isto tako, in Kolumbija, korporativni mediji imaju naglašenu tendenciju da ostave svaki kamen na kamenu kada ne izvještavaju o narko-terorističkim vezama korumpiranog, ubilačkog režima Alvara Uribea. Nasuprot tome, skoro svaki izvještaj koji se pročita o gerilcima FARC-a navodi povezanost sa trgovinom drogom. Ali datumi isporuka, preneseni iznosi, broj gerilaca osuđenih zbog optužbi za drogu – takvi dokazi se nikada ne pojavljuju.
Kao iu mnogim kvazi-vestima, mrlje se same po sebi smatraju dovoljnim dokazom. Sada kada je Kolumbija pozvana da pošalje trupe kao dodatak snagama NATO-a u Afganistanu, međunarodno izvještavanje će vjerovatno dati kolumbijskom predsjedniku za borbu protiv narko terorizma Uribeu još ugodniju vožnju nego prije. Glavni mediji uvijek primjenjuju ugodnije varijante kvazi izvještavanja na saveznike iz NATO zemalja.
S druge strane, oni poništavaju izvještaj o ekonomskom i društvenom napretku Venecuela, Kuba i njihovi saveznici prema sporazumima Bolivarske alternative za Ameriku (ALBA). Na primjer, jedva da je bilo koji medij zapadnog bloka primijetio da je kubansko-venecuelanski program Misija čudo sada pomogao 1,300,000 ljudi u Latinska amerika besplatno povrate vid. Niti su objavili daleko značajniju vijest u Americas nego ritualno pomazanje Baracka Obame Denver: Honduras potpisao za ALBA-u 25. avgusta.
Slična medijska tišina dočekana costa rica's prijava da se pridruži ALBA-inom junioru, Petrocaribe. Gvatemala pridružio se Petrocaribu u julu. Oni su se pridružili ne samo zato što Petrocaribe pomaže u rješavanju energetskih problema ovih zemalja. Petrocaribe također stvara programe pomoći u hrani i razvoju čiji će vjerovatno konačni rezultat biti naknadno uključivanje tih zemalja u širi okvir ALBA.
Nijedan od ovih događaja nije adekvatno izvještavan, ako je uopće, u korporativnim medijima. Nespretno se upuštaju u lažnu logiku prezirnog "ružičastog plima" pap-izvještavanja tako voljenog liberalnim i ne tako liberalnim komentatorima. Teško da se može optužiti predsjednik Alvaro Colom Gvatemala ili Oscar Arias iz Kostarike vodećih radikalnih vlada. Ni vlade članica Petrocariba nisu slične Jamajka, Belize or Dominika smatra progresivnim. Te zemlje sarađuju Venecuela i Kuba jer im vlade Venecuele i Kube pomažu da riješe ili barem počnu rješavati inače nerješive poteškoće.
Tačan prikaz događaja u Latinska amerika nemoguće je bez sagledavanja problema sa kojima se ljudi u tom ogromnom raznolikom regionu ne sagledaju u njihovim vlastitim okvirima. To se vrlo dobro vidi u nekim nedavnim promišljenim člancima sjevernoameričkih pisaca koji su se dotakli mogućeg Latinska amerika politike pod budućim predsjedništvom Baracka Obame. Od njih trojice, Tom Hayden, Laura Carlsen i Mark Weisbrot, samo Weisbrot uzima u obzir perspektivu predstavnika latinoameričkih vlada. Tom Hayden se ukratko dotiče Latinske Amerike putem nekih komentara na Kolumbija.
On piše: "U Latinskoj Americi, Obama podržava kolumbijsku vojsku, prepunu narkobosova, protiv Kolumbija gerilci, sa sopstvenim vezama sa trgovinom narkoticima. Osim toga, on je bio van koraka i u dodiru s vjetrovima demokratskih promjena koji zapišu Latinska amerika. Njegova posvećenost ispunjavanju ciljeva Ujedinjenih naroda u borbi protiv siromaštva, ili iskorijenjivanju znojnih radnji kroz globalnu platu za život, je neodoljiva i - s obzirom na njegove antiterorističke ratove - biće nedovoljno finansirana...I tako dalje. Čovek će razočarati, ali i inspirisati."
Haydenovo djelo bavilo se mnogo širim stvarima od samo Obame i Latinska amerika. Ali to je vrijedno napomenuti US podrška za Kolumbija nije samo neka politika koja se može mijenjati po volji. To je duboko ukorijenjena manifestacija šireg strateškog pogleda američke plutokratske elite na Sjedinjene Države' interesovanja. Masovno siromaštvo i nepravda u Kolumbija nikada neće biti iskorijenjen ili čak ublažen pod postojećom strukturom moći, koja gotovo u potpunosti ovisi o vojnoj podršci SAD-a i saveznika.
Iz tog razloga, građanski rat u Kolumbija nastavit će se sve dok ta struktura moći i savezi postoje i tjeraju ljude unutra Kolumbija da se tome odupre. Jesu li stvarne demokratske promjene u Kolumbija da se dogodi, the Sjedinjene Države izgubio bi moć i uticaj. Dakle, Barack Obama kao US predsjednik, zajedno sa svojim partnerima iz NATO-a, nastavit će podržavati ubilački narko-teroristički režim u Kolumbija. Kao što je Franklin Delano Roosevelt tako slavno rekao o Anastasiju Somozi. "Možda je kučkin sin, ali on je naš kučkin sin."
FDR se nazire Laura Carlsen široki pogled na moguće US politika u Latinska amerika pod Barackom Obamom. Carlsen zastupa argumente za skok vjere u korist Obame i poziva se na izglede za povratak politici "dobrog susjeda" FDR-a u Latinska amerika. To može imati smisla iz a US perspektiva. Ali iz perspektive Latinske Amerike, a posebno centralnoameričke, to izaziva noćne more.
Za vrijeme dok je FDR bio u vladi, vodili su se vojni diktatori Centralna Amerika. Zajedno sa Somozom u Nikaragva, in Salvador bilo je to vrijeme Maksimilijana Hernandeza Martineza, odgovornog za "La Matanzu" u kojoj je ubijeno preko 30,000 seoskih radnika. U Honduras, u US Vlada je podržala ubilačku antikomunističku, antisindikalnu represiju generala Caríasa Andina. U Gvatemala, administracije FDR-a podržale su drugog vojnog diktatora, generala Jorgea Ubica. FDR-ove "četiri slobode" nikada nisu prošle Rio Grande, a kamoli što se tiče Darien jaz.
Malo ko u Latinskoj Americi će pozdraviti reprizu US politika prema FDR-u. Možda nije fer praviti previše o toj istoriji. Ali to je prava istorija i ona sa previše stvarnim podlim posledicama. Podsjećanje na njega podsjeća kako je lako pasti u želje. Predsjedništvo Obame će kategorički promovirati interese SAD-a u skladu s dugogodišnjim percepcijama i politikama koje su postojale mnogo prije Clinton i Bushove godine.
Mark Weisbrot vjerovatno nudi najrealniju prognozu, "...Obamina izražena spremnost da se eventualno sastane s Hugom Chavezom i Raulom Castrom ne nudi mnogo razloga za optimizam, i zaista nema puno nade za promjenu među latinoameričkim diplomatama ovdje u Washingtonu.....možda Obama samo se šali kada usvaja retoriku i političke stavove Bushove administracije o Latinskoj Americi. To je barem za sada najbolja nada na koju se možemo držati."
Sa Joeom Bidenom kao Obaminim potpredsjednikom, šanse za bilo kakvu promjenu američke vanjske politike u Obaminom predsjedništvu još više se smanjuju. Gruzijska agresija protiv Južna Osetija nije bila neka vrsta Gideovskog acte gratuit. To je proizašlo iz podrške NATO-a pod vodstvom SAD-a, kao i jednako smrtonosna kampanja izraelskog bombardovanja Liban 2006. godine. Ovo su rezultati dugogodišnjih strateških odluka dvoglavih US korporativna plutokratija i njihovi saveznici. Isti motivi potiču politiku SAD i saveznika Latinska amerika.
Događaji će prestići bilo kojeg kandidata koji završi u Bijeloj kući u januaru sljedeće godine i prisiliti ih dok puni efekti američke finansijske i ekonomske krize nastavljaju da probijaju 2009., a možda i 2010. Suočeni s suočavanjem Rusija or Kina or Iran, u Sjedinjene Države a njeni saveznici bi mogli da se zalažu za perspektivu globalnog uništenja i haosa. Umjesto toga, oni mogu izabrati ono što izgleda kao jeftinije opcije tajne i otvorene akcije za pristup strateškim resursima u manje vojno pripremljenoj regiji kao što je Latinska amerika.
In Meksiko, Peru, Čile, i Brazil pozicija simpatizera i saradnika američke vlade je verovatno onoliko dobra koliko će verovatno biti. Imperijalistička medijska propagandna mašina na cijelom kontinentu je već pokrenuta. Ogroman US mostobran u Kolumbija naoružan je do zuba. Lokalni saveznici u Bolivija, Venecuela, Ekvador i Centralna Amerika su premazani i spremni. Četvrta flota je aktivna. Nadajući se najboljem za Latinska amerika iz budućeg Obaminog predsjedništva vrlo je vjerovatno samo zviždanje u mraku.
toni piše za tortillaconsal.com
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati