Izvor: Lauraflanders.org
Fotografija Ezell Jordan/Shutterstock
“Kultura nasilja”, “kultura nasilja”. Ako čujem da je ta fraza izvučena još jednom kako bih ispričala masovnog ubojicu, vrisnut ću. To ne znači da ću se uputiti u prodavnicu oružja.
Što će reći, kada su u pitanju kulture, ovdje u SAD-u imamo dovoljno sreće da možemo izabrati svoj izbor.
Čak i površno skeniranje istorije otkriva da imamo veliki izbor opcija.
Počevši od 1600-ih, gadni Pequot ratovi su bili krvavi, ali samo su pljačkaški hodočasnici bili spremni da „izbrišu svoje neprijatelje sa mape“. Kao što je istoričar Bernard Bailyn jednom nezaboravno rekao za Smithsonian Magazine, “Indijanci uopšte nisu bili genocidni”.
Afrikanci mrtvi u ropstvu i sjevernoatlantskoj trgovini robljem broje se u desetinama miliona. Verovatno 30-60 miliona. Inicijativa za jednaku pravdu dokumentovala je 6,500 linčova bijelog terora nakon toga. Čim su se oslobođeni crnački gradovi podigli i pokrenuli, a vjerovatno i konkurentni, bijele rulje su ih spalile do temelja, kao što su to činile imigrantska kineska naselja u istom periodu nakon što su opasni radovi na Transkontinentalnoj željeznici bili završeni. Mnogi uspješni meksički gradovi u onome što su bijelci željeli biti Teksas doživjeli su istu sudbinu.
Uzimajući u obzir krvavu, mesarsku istoriju nasilja i pokolja bijelih rasista, izvanredno je da su osim nekoliko pametnih odbora za samoodbranu, nenasilje, tužbe i pošteno novinarstvo bili, i nastavljaju biti, dominantna taktika građanskih prava pokret.
Da li SAD imaju kulturu nasilja? Ne Sjedinjene Države žena. Čak i nakon spaljivanja vještica i seksualnog ropstva i silovanja u braku i silovanja u ropstvu i kućnog terora i prisilnog porođaja i prisilne sterilizacije i seksualnog rada…. Kada je u pitanju rodno zasnovano nasilje, žene su se uglavnom okrenule uzajamnoj pomoći, a ne masovnim ubistvima. Čovek se zapita kako je istorija mogla biti drugačija.
U “kulturi nasilja” pomislili biste da bi LGBTQI osobe, a posebno obojene trans žene – najciljanija grupa kada su u pitanju zločini iz mržnje – imali sva prava, a sasvim sigurno i poriv, da odmah počine zločine iz mržnje. . Ali oni to ne rade. Oni – mi – umjesto toga stvaraju svoju kulturu, i to je hit.
Konačno, djeco. U 2016, posljednjoj godini za koju sam mogao pronaći brojke, 1,637 djece je umrlo od nasilja vezanog za vatreno oružje, a hiljade više strahuje od nasilja oružjem u svojim školama. Pa ipak, nijedna vojska predvođena klincima nije ubila Nacionalnu streljačku asocijaciju i njene šapke. Ne do sada. Oni demonstriraju i organizuju se.
Da ponovim, kada je u pitanju kultura, SAD ima mnogo toga. Jednostavno smo do nedavno dozvoljavali gomili bijelaca sa zapada, ukorijenjenih u jednom posebno patrijarhalnom, bijelcu, hijerarhijskom i militarističkom skupu vrijednosti da napišu i provode svoja vlastita pravila. Uz to, segregacija, silovanje supružnika, zločin protiv bijelaca na urođeničkoj zemlji, zločini iz mržnje protiv LGBT-a i zlostavljanje djece u porodici do nedavno su bili legalni. Bijela, muška, militaristička kultura nasilja nije neizbježna. To je društveni izbor. Zamenimo se.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati