To je događaj "kosmičkih razmjera", rekao je jedan palestinski akademik, što je prikladan opis odluke Stephena Hawkinga da bojkotira izraelsku akademsku konferenciju zakazanu za jun sljedećeg mjeseca. Bio je to i odlučujući moralni poziv koji je 8. maja saopštio Univerzitet Kembridž, gde je Hoking profesor.
Hawking je svjetski poznati kosmolog i fizičar. Njegov naučni rad imao je uticaj koji je redefinisao ili doveo u pitanje čitava područja istraživanja od teorije relativne, preko kvantne mehanike, do drugih oblasti proučavanja. Ova visoka figura je također vezan za invalidska kolica – pati od potpune fizičke paralize uzrokovane amiotrofičnom lateralnom sklerozom (
Ono što se u Izraelu smatra prestižnom naučnom konferencijom, domaćin je predsjednik Shimon Peres, kojeg Libanci i Palestinci najviše pamte po naređenju granatiranja baze Ujedinjenih naroda u blizini sela Qana u Južnom Libanu 1996. godine. Kompleks je bio siguran raj, gdje je civili su često tražili zaklon tokom izraelskih napada. Međutim, ne tada. Ubijeno je 106 nevinih ljudi, uglavnom djece i žena, a 116 je ranjeno, uključujući snage UN-a. Sam taj mučan događaj poslao bi Peresa, tadašnjeg premijera Izraela, da odsluži preostale godine u zatvoru. Ali, naravno, Izrael je iznad zakona, ili barem tako izraelska vlada vjeruje i dosljedno se ponašala u posljednjih 65 godina po cijeni nebrojenih života, neizmjernog razaranja i dugotrajne patnje čitavih naroda.
Hokingov odgovor na poziv na bojkot bio je izuzetno važan. Čovjekov legendarni status na stranu, bojkot, oduzimanje i sankcije (
Univerzitet Kembridž, možda oprezan od moguće reakcije, pokušao je da maskira Hawkingovu odluku kao onu koja je uslovljena zdravstvenim razlozima, što, naravno, uopšte nije bio slučaj. Univerzitet je na kraju povukao izjavu, jer je britanski naučnik želio da svoju odluku učini kristalno jasnom. Britanski list Guardian izvijestio je o Hawkingovom odbijanju konferencije, pozivajući se na izjavu Britanskog komiteta za palestinske univerzitete, koji je i sam koordinirao s Hawkingovim uredom:
“Razumijemo da je profesor Stephen Hawking odbio svoj poziv da prisustvuje izraelskoj predsjedničkoj konferenciji pred sutra 2013. godine, koja će se održati u Jerusalimu od 18. do 20. juna. Ovo je njegova samostalna odluka da poštuje bojkot, zasnovana na njegovom poznavanju Palestine, i na jednoglasnom savjetu njegovih vlastitih akademskih kontakata tamo.”
Za razliku od drugih akata bojkota, koje su izraelski zvaničnici ponekad odbacili kao beznačajne, ovaj je bio očigledno šokantan za Izrael. Yigal Palmor, glasnogovornik izraelskog ministarstva vanjskih poslova, citira New York Times, rekao je da "nikada naučnik ovakvog nivoa nije bojkotirao Izrael".
A budući da je to bilo neočekivano, Hawkingovo poštovanje bojkota izazvalo je neorganizirane izraelske i proizraelske odgovore, u rasponu od ponižavajućih šala i uvreda u vezi s njegovom bolešću, neopravdanih optužbi, pa čak i sramote zbog upotrebe tehnologije navodno razvijene u Izraelu u borbi protiv njegovog pogoršanja
Nikada prije ova zemlja nije izgubila kontrolu nad svojim pažljivo skrojenim narativom o vojnoj okupaciji i kršenju ljudskih prava u Palestini kao što je to slučaj ovih dana. Dok s jedne strane, izraelski zvaničnici govore o 'miru', oni nastavljaju raspisivati tendere za izgradnju više naselja ili proširenje postojećih, a svi su izgrađeni ilegalno na palestinskoj zemlji. Istog dana kada je objavljena Hawkingova odluka da bojkotuje konferenciju, 'civilna uprava' u Izraelu pristala je na izgradnju 296 novih stambenih jedinica u ilegalnom naselju Beit El, čime je učvršćena vojna okupacija i etničko čišćenje. Izraelski zvaničnici i mediji i dalje insistiraju na tome da ne postoje nikakve veze između tako oštrih kršenja međunarodnog i humanitarnog prava i rastućeg pokreta bojkota. Neumorno optužuju svoje kritičare za 'antisemitizam' (koji više nije afektivan) i upozoravaju na pokušaje 'delegitimatizacije' Izraela, kao da očekuju da svijet ostane potpuno nesvjestan njegovih vječnih ratnih zločina, ilegalne okupacije i institucionalizirana diskriminacija nejevrejskih stanovnika Palestine i Izraela.
Dijalektika Hawkingove odluke je također važna. To je dokaz da civilno društvo ostaje relevantno i da može biti afektivno, te da službena mjesta nisu jedine platforme na kojima se može raspravljati o okupaciji Palestine i na kojoj se može pravedno baviti. Prošlo je skoro 20 godina od potpisivanja sporazuma iz Osla, ali se čini da je izraelska okupacija mnogo ukorijenjenija nego što je bila 1993. godine.
Nema sumnje da je pokret bojkota u stalnom porastu, a ne samo zbog stalnih vijesti o umjetnicima i akademicima koji odbijaju posjetiti Izrael ili sudjelovati u događajima koje sponzorira Izrael. Jednako je značajno postojanje snažnih slojeva podrške civilnog društva koji omogućava umjetnicima, akademicima i drugima da se pridržavaju poziva na bojkot, bez straha od ozbiljnih posljedica.
Otkriveno je da je pismo Hawkingu, koje je imalo za cilj da ga odvrati od pridruživanja konferenciji, potpisalo 20 akademika sa mnogih univerziteta, uključujući MIT, Cambridge, London, Leeds, Southampton, Warwick, Newcastle, itd. Profesori su rekli Hawkingu da su ' iznenađen i duboko razočaran' što je pristao da učestvuje na konferenciji, kojoj će prisustvovati i bivši britanski premijer Tony Blair i bivši američki predsednik Bill Clinton, svaki sa svojim dosijeom optužbi za ratne zločine od Sudana do Avganistan, Irak.
Ali kritike na račun Hawkinga ne dolaze samo od Izraela i njegovog predvidljivog kruga nepokolebljivih pristalica, već dolaze i od onih koji sebe smatraju članovima palestinskog kampa solidarnosti. Potonja grupa, koja se smanjuje po broju i dosegu, tvrdi da će bojkot svih aspekata izraelskog akademskog, kulturnog i političkog života igrati u argumentima Izraela o 'antisemitizmu' i 'delegitimizaciji'.
Ali može li pokret solidarnosti ograničiti svoj bojkot na nekoliko izraelskih kompanija koje su povezane sa naseljima na Zapadnoj obali i očekivati da će postići opipljive, dugoročne rezultate? Oni koji misle da je bojkot okupacije dovoljan, izgleda da ne razumiju prirodu odnosa između postavljača sa Zapadne obale i izraelske vlade. Izrael tretira naselja i svoje dobro naoružane stanovnike kao dio izraelske države i ekonomije. Oni su stanovnici Izraela, čak i ako žive u blizini Ramale. Nema nikakvog razdvajanja osim nekih imaginarnih 'Zelenih linija' i slično. A sada sa zidom aparthejda, čak se i to razdvajanje zamagljuje i redefinira.
Palestinci u Gazi ili Nablusu ne vide nikakvu razliku između vojnika koji živi u ilegalnom jevrejskom naselju ili drugog koji živi u Izraelu. Svi su oni sposobni počiniti ubistvo, kao što su mnogi odvratni, nesmetani zemljopisom ili granicama. Ni međunarodno civilno društvo ne bi trebalo pasti u zamku iluzornih razlika. To također čini Hawkingovu odluku da bojkotira konferenciju sa sjedištem u Izraelu "kosmičkih razmjera". To je moralno odbrambeno i etički zdravo, kvalitete koje priliče velikom razumnom čovjeku poput Stephena Hawkinga.
Ramzy Baroud (www.ramzybaroud.net) je urednik PalestineChronicle.com. Njegova posljednja knjiga je: Moj otac je bio borac za slobodu: Neispričana priča Gaze (Pluto Press).
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati