U nedjelju 28. oktobra, Michael Albert će učestvovati na IOPS Welcome Event predstaviti privremenu Međunarodnu organizaciju za participativno društvo (IOPS) i poželjeti dobrodošlicu članovima.
U nastavku donosimo tekst intervjua sa Michaelom Albertom o ovom događaju. Pitanja su postavili Preeti Kaur, Jane Howick i Jamie Richardson.
1) Događaj dobrodošlice koji se održava u Londonu u nedjelju 28. oktobra strukturiran je tako da bude participativan. Nadamo se da će događaj predstaviti IOPS i ključne ideje koje ga podupiru, kao i započeti razgovor o tome kako se trenutni strukturni i sistemski problemi mogu riješiti. Zašto je ovo važno?
Živimo u svijetu bola – postoji fraza koju ljudi u SAD-u ponekad, kaže se, zasuću ti svet bola. Kao da ću ti nekako nauditi. Problem je u tome što postojeće društvene institucije zasipaju svijetom bola ogromne populacije širom svijeta. Ljudi doslovno pate od gladi i gađaju do smrti. Osim onih najgorih duša koje žive prekratke živote, postoje oni koji preživljavaju duže, ali ponekad jedva, i kojima je u svakom slučaju uskraćeno dostojanstvo i sredstva da čak i mnogo manje otkrivaju da djeluju prema vlastitim najboljim sposobnostima, sklonostima i željama.
A mimo njih, nevjerovatno, čak i među korisnicima nevjerovatno iskrivljene akumulacije bogatstva i moći u malobrojne ruke, često, dok neograničenim nasiljem brane svoje uslove, ipak, i ove elite uživaju ne u oslobođenju i ispunjenju, već češće u prilično ograničenom, gadni životi neverovatnog pritiska i iscrpljujuće mržnje.
Svijet donosi svijet bola, i zato je važno – kakva podcijenjena riječ, iskreno, u sastati se. Da se ljudi okupe, dostignu zajednička gledišta u stanju da održe zajedničke akcije – a zatim deluju, deluju i deluju – na putanji koja ne znači samo da su u pravu, već i da se uspešno uvede u novi svet koji bi dozvolio čovječanstvo proizvodi vlastito oslobođenje, kooperativno, s pažnjom na različitost, na načine koji stvaraju i koriste solidarnost i međusobnu pomoć, i sve to na samoupravljajući način.
Dio mene želi da vrišti ljudima, pogledaj okolo. Klima je katastrofa, spiralno se kreće ka kataklizmi. Ekonomija je katastrofa koja se pretvara u varvarstvo. Porodični život, kultura, politika – katastrofe. Ne govorimo o malim problemima, govorimo o društvu koje pljušti razvratno nasilje i deprivaciju nad ljudima širom svijeta. Šta bi moglo biti važnije, koliko god da se to činilo u početku i malo, nego raditi na okupljanju informisane, trezvene, koherentne snage za stvarnu i temeljitu promjenu?
2) Za ljude izvan IOPS-a, postoje mnoge ljevičarske organizacije i mnoge već učestvuju u drugim pokretima. Zašto vam je stalo do IOPS-a i zašto doći na događaj dobrodošlice u nedjelju 28. oktobra?
Mislim da su dva glavna razloga. Prvo, od tih brojnih organizacija i pokreta, vrlo malo njih se prostire na cijele zemlje, a još manje na cijelom svijetu – tako da bi se neko mogao osjećati motiviranim tim doduše vrlo ambicioznim aspektom IOPS-a. IOPS već ima ljude iz preko 100 zemalja. Ali, drugo, ja bih predložio da ako se pogledaju obaveze IOPS-a za ekonomiju, politički život, srodstvo i rod, kulturni život, ekologiju i međunarodne odnose, razmotrimo njegove obaveze u pogledu širokih karakteristika strategije i programa, i uzmemo u obzir organizacione smjernice i sklonosti – još uvjerljiviji razlog da se povežemo sa IOPS-om je to što IOPS manifestuje najinspirativnije i najsveobuhvatnije poglede koji se mogu podijeliti danas.
IOPS je maksimalistički u posvećenosti ciljevima i metodama za koje sada uvjerljivo možemo vidjeti da su apsolutno neophodne za istinski bolji svijet. Ali IOPS je minimalistički u tome što ne prekoračuje svoje granice, ne ide dalje od onoga što uvjerljivo sada možemo znati i što moramo postići. IOPS skromno i ispravno ostavlja sve dodatne stvari za buduće rješavanje, najvjerovatnije na mnogo različitih načina putem mnogo različitih eksperimenata na mnogo različitih mjesta.
IOPS nastoji da generiše, i koncipiran je u skladu sa generisanjem međunarodne uzajamne pomoći i solidarnosti i međunarodnog programa i borbe, čak i kako IOPS takođe poštuje, konzistentan je i neguje raznolikost pristupa i ishoda. IOPS se odnosi na osvajanje onoga što će omogućiti kolektivno i kooperativno samoupravljanje na lokacijama, zemljama i širom svijeta. IOPS ne propisuje koje odluke treba da donose samoupravne izborne jedinice. Umjesto toga, kaže se da pobijedimo i održimo samoupravljanje – koje god druge društvene koristi pokušali da implementiramo i poboljšamo i povećamo, znamo da nam je toliko potrebno – tako da je ovo ono čemu IOPS daje prednost kao svoju zajedničku ukupnu viziju, na međunarodnom planu, sa ostalo će se odrediti u zemljama i lokalitetima, kako učimo iz iskustva i samoupravljačkih procesa. IOPS kaže, da pobijedimo i održimo samoupravljanje – koje god druge metode možemo različito koristiti i koje god druge atribute naše organizacije mogu imati, znamo da moramo uključiti barem ove posebne metode i ove posebne atribute, tako da su te metode i atributi ono što IOPS favorizuje zajedničke široke strateške i strukturne karakteristike, na međunarodnom nivou, dok se ostalo treba odrediti u zemljama i lokalitetima, kako učimo iz iskustva i samoupravljačkih procesa.
3) Mnogi ljudi rade puno radno vrijeme i imaju više poslova, imaju porodicu i prijatelje o kojima se brinu, žive daleko, a mnogi su već opterećeni ekonomskom krizom. Ako će se pridružiti organizaciji, zašto bi se pridružili IOPS-u i trudili se doći na IOPS događaje?
Stvaranje novog svijeta nije nešto što bismo trebali raditi umjesto da živimo sada, nauštrb življenja sada. Taj način razmišljanja obično dovodi do sagorijevanja jer smo toliko potpuno orijentirani na budućnost da sadašnjost postaje neodrživa. Ali stvaranje novog svijeta također nije nešto što možemo učiniti bez nekih promjena u onome što sada radimo, uključujući pronalaženje vremena za uključivanje u nove vrste aktivnosti. Uglavnom, mislim da bi druženje s drugima daleko od mjesta stanovanja trebalo biti prilično rijetko. Najvažnije mjesto potrebne pažnje za svaku osobu najčešće će biti njeno radno mjesto, susjedstvo, a ne neki glavni grad ili gdje god da se održavaju veliki sastanci i događaji. Ipak, s vremena na vrijeme, okupljanje sa ljudima iz šireg kruga, recimo nacije, ili čak šire, može imati mnogo koristi, u kombinaciji energija, za moral i razumijevanje dok ljudi uče iz iskustava jedni drugih.
Razlog da se pridružite IOPS-u je ako se nekome sviđaju njegove obaveze i ako biste proslavili IOPS kao ogromnu snagu za promjene sada i u budućnosti. Ovo je jedan način na koji razmišljam o tome. Kad bi se neka osoba sutra probudila i pročitala da IOPS ima 250 ogranaka širom UK-a i 20,000 članova, te da je njegovo članstvo aktivno u pokretima širom UK-a i iskreno prakticira međusobnu pomoć i zalaže se za besklasne i feminističke i interkomunalističke i participativno demokratsko samoupravljanje širom Velike Britanije, i razvijali su lokalne eksperimente u implementaciji povezanih institucionalnih struktura u kojima žive ili rade, istovremeno se boreći za poboljšanje života ljudi i okolnosti u postojećim glavnim institucijama, sve dok interno prakticiraju stvarno i učinkovito participativno samoupravljanje, uzdižući nove ljude u samopouzdanu uključenost, kombinujući energiju u korisne poduhvate, uključujući zadovoljavanje potreba sopstvenih članova, da li bi osoba koja čita o tome bila srećna zbog toga? Da li bi ta osoba, probudivši se na sve to, rekla, Bože moj, kako da se uključim u to? Ako je odgovor potvrdan, onda bih tvrdio da ta osoba ne bi trebala prepustiti drugima da to i ostvari. On ili ona bi trebalo da, u meri u kojoj njegovi ili njeni uslovi dozvoljavaju – a to je važno upozorenje – i takođe prepoznajući da uspeh nije zagarantovan i da sigurno neće biti trenutan, treba da se pridruži i počne da pokušava da osmišljava načine da pomogne, uključujući, koliko je u mogućnosti, okupljanje s drugima, čak i ako je za to neko vrijeme potrebno putovanje.
Evo još jednog načina da se ista stvar kaže. Koliko nas ide u bioskop i gleda kako se pojavljuje pokret protiv rasizma, ili za radništvo, ili protiv autoritarizma, ili za žene ili gejeve, i tako dalje, i divimo se hrabrosti i volji onih koji su se hrabrili u ranim danima građanskog prava ili protiv aparthejda, ili borbe za kraće radne dane ili prava radnika, ili protiv diktatora, ili za afirmativnu akciju i oslobođenje homoseksualaca, i još mnogo toga – dani kada se može pogledati okolo i reći da je zadatak beznadežan, zadatak je nezahvalni? Kakvog smisla ima da se divimo onima koji su radili u prošlosti na takve načine, osim ako to ne činimo i u sadašnjosti?
Ono o čemu sada govorimo nije sredstvo za rješavanje vrlo određene bolesti u društvu, što je dobra stvar. Čak ni za bavljenje čitavim dijelom društvenog života, što je još bolja stvar. To je, umjesto toga, organizacija koja treba da motiviše, podstiče i učestvuje u podizanju entuzijazma od adresiranja dijelova do obraćanja cjelini – i konačno do osvajanja drugog svijeta u kojem će živjeti i napredovati, a ne samo u osvajanju druge politike koja će vrlo vjerovatno biti odmotava kako vreme prolazi. Ovo je trenutni dnevni red istorije. Da li želimo da učestvujemo u tome, ili da budemo posmatrači, pitanje je, pretpostavljam. Ako ne IOPS, u redu, uradi nešto bolje.
4) Događaj dobrodošlice pruža prostor članovima da počnu razmišljati o tome kako bi mogla izgledati aktivna, brižna i živahna lokalna ogranka. Mislimo da će lokalna ogranka koja imaju okvir podrške za svoje članove, koja su angažovana u lokalnim zajednicama i rade sa drugim lokalnim grupama, ne samo da će biti efikasna u postizanju malih, već stvarnih promena, već će biti i privlačna ogranka za pridruživanje. Slažeš li se?
Da, i mislim da je centralno važan, zbog čega mu se pridaje tolika važnost u obavezama IOPS-a. Trebamo, u našim svakodnevnim nastojanjima, da zasadimo sjeme budućnosti u sadašnjosti – koliko smo u mogućnosti – iz tri široka razloga. Prvo, da naučimo kroz iskustvo isprobavanja novih načina angažovanja onoga što najbolje funkcioniše, kako da usavršimo svoje izbore, šta želimo. Drugo, kao model kojim se objašnjavaju mogućnosti i motiviše želja. I treće, zadovoljiti potrebe upravo sada – jer govoriti samo o nekoj budućnosti, ma koliko ona bila udaljena, a da se sada ne posvetimo poboljšanju života, jednostavno je neodrživo. Ljudi gube nadu, izgaraju, pate od depresije. Alternativa ciklusima izgaranja su napredna poglavlja koja ne samo da olakšavaju članovima da zajednički doprinose kampanjama za edukaciju, motivaciju i osvajanje promjena koje sada poboljšavaju živote širokih biračkih grupa, već i bolje živote članova sada, ostavljajući ih društveno ispunjenijima. i optimistični, gostoljubivi i energični – jednostavno sretniji. I to je veoma važno. To nije samo retorika koja se može ostaviti po strani. Kiseli aktivisti, mrtvi aktivisti, mrzovoljni aktivisti, iscrpljeni aktivisti, vječno ljuti aktivisti, aktivisti bez humora, tužni aktivisti, sve to govori ljudima – koje god izgovorene riječi tvrde – da su naše mrštenje vaša budućnost ako se pridružite. Naše depresivno stanje je svačija budućnost ako pobijedimo. Predvidljivi ishod je da najrazumniji ljudi trče u suprotnom smjeru. Dakle, neposredna društvena dobrobit članova organizacija i pokreta je zaista izuzetno važna – ne samo sama po sebi, već i kao dio procesa osvajanja promjena.
5) Zašto je IOPS posebno strukturiran kao međunarodna organizacija odozdo prema gore, zasnovana na samoupravljajućim međusobno povezanim nacionalnim ograncima i lokalnim ograncima?
Ovo se vraća na ranije spomenutu raspravu o tome da je maksimalistički u traženju suštinskih uslova besklasnog, feminističkog, interkomunalističkog, participativnog demokratskog, kolektivno samoupravnog, mirnog i održivog društva, zajedno sa minimalističkim u traženju samo onoga što je bitno i ne sve bezbroj stvari koje takođe sačinjavaju društveni život, ali o kojima treba da odluče budući ljudi, na osnovu svojih okolnosti i iskustava, koja se uveliko razlikuju od mesta do mesta.
Dakle, struktura predviđena za IOPS počiva na lokalnim poglavljima, koja zauzvrat sačinjavaju nacionalne ogranke, zauzvrat čine međunarodne – tako da može biti vjerna participativnom samoupravljanju, na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou, ne prekoračujući svoje mandate na bilo kojem nivou, a ipak usklađivanje najšireg mogućeg dogovora i energije, kada je to potrebno. Oni koji su uključeni sasvim sigurno žele da se moglo dogoditi da se desetine ili stotine nepovezanih poglavlja širom svijeta formiraju, postanu aktivni i rastu, a tek onda se povežu na nacionalnom nivou – sve dok nije bilo mnogo zemalja – zauzvrat, tek onda povezivanje gore na međunarodnom planu. Ali to jednostavno nije realnost kakvu mi trpimo. To nije odozdo prema gore – to je pravi san.
Čini se, umjesto toga, da bi ljudi imali energiju i nadu da će raditi stvarno dobro, i stalno, lokalno, moraju imati izvjesno povjerenje da postoji nešto veće – nacionalno i međunarodno – čemu njihovi napori doprinose. Dakle, nešto na tim nivoima mora nastati istovremeno. Ono što čini napor odozdo prema gore nije to što se različiti napori dešavaju bez povezanosti koja se samo magično povezuje na kraju. To je da je na svakom koraku cilj rezultat koji je samoupravljajući, a uključuje, dok se čini ono što je moguće učiniti, obaveze i karakteristike da se taj rezultat osigura. I tako IOPS – koji se istovremeno gradi na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou, ali svakako čeka da lokalno dobije snagu i razmjere, prije nego što postane istinski osnovana i operativna organizacija – putem međunarodne konvencije izgrađene na učešću i primjeru lokalnog stanovništva širom svijeta.
6) Na događaju dobrodošlice, raspravljat ćemo o principima koji su u osnovi IOPS-a. U intervjuu s Noamom Chomskyjem u junu 2012. godine, profesor Chomsky opisao je osnovni element anarhizma kao ukorijenjen u ideji da strukture autoriteta i dominacije, na nivou od ličnih odnosa do međunarodnih odnosa, nisu samoopravdajuće: one nose teret dokaz, i osim ako se to ne može ispuniti (što je rijetko), treba ih demontirati u korist drugih koji su pogodniji za osnovne ljudske vrijednosti. Kako se IOPS i dokumenti koji čine Privremeni organizacioni opis IOPS-a rukovode ovim principom?
Ideja koju opisujete za mene znači u osnovi implementaciju kooperativnog i kolektivnog samoupravljanja u kontekstu jasne i potpune posvećenosti ljudskim vrijednostima, i to gledište u samom srcu gotovo svega o IOPS-u. Vizionarska opredjeljenja IOPS-a, na primjer, odnose se upravo na određivanje u svakom glavnom području društvenog života institucionalnih karakteristika koje onemogućuju samoupravljanje – ili korištenjem Chomskyjevih termina, koje nameću neopravdano pravilo odozgo – i, na taj način, također određuju koji novi institucionalni odnosi su od suštinskog značaja za postizanje samoupravljanja u svjetlu ljudske solidarnosti i uzajamne pomoći, raznolikosti, jednakosti, ekološke održivosti i mira. Programska i strukturna opredjeljenja IOPS-a su zauzvrat promišljanje i zagovaranje i djelovanje u skladu s ključnim strateškim koracima i organizacijskim normama koje su bitne za osvajanje tih novih institucija, čak i kada ispunjavamo potrebe i razvijamo potencijale u sadašnjosti.
Dakle, da se vratim na vaše prethodno pitanje, nadam se da će ljudi doći na događaj dobrodošlice iz želje za novim svijetom, iz vjerovanja u potrebu za novim strukturama u njemu, iz razumijevanja da su nam potrebne nove metode da ga postignemo , i iz volje da razmislimo o tome da budemo dio takvog ambicioznog i optimističnog – ali i realnog – poduhvata. I nadam se da će mnogi ljudi odlučiti afirmativno, na Događaju ili poslije, i da će se udružiti u Ujedinjenom Kraljevstvu kako bi razvili IOPS-UK, i njegove podružnice i lokalne komponente, na način koji pruža moćan primjer koji drugi mogu oponašati.
7) Koje su vaše nade i aspiracije za događaj dobrodošlice i koji bi rezultati mogli biti mogući tog dana?
Iskreno, ne znam. Obično imam nade i težnje koje na taj način prevazilaze ono što je vjerovatno – i volio bih da vidim pojavu mnogih poglavlja u kojima ljudi imaju veze ne samo sa svojim lokalnim članstvom, već barem s nekim ljudima u mnogim drugim poglavljima. Želio bih vidjeti znatno pojačanu posvećenost izjavama koje definišu IOPS. Volio bih vidjeti, možda, ne znam iskreno – ne znajući stvarne okolnosti u UK – pojavu nekog procesa koji vodi ka konvenciji širom UK za osnivanje UK IOPS, usvajanje zajedničkog programa širom UK, dalju kristalizaciju obaveza itd. – sve bi to onda moglo poslužiti kao primjer za druge na drugim mjestima od kojih bi mogli učiti i napredovati.
Ali, iskreno, koliko god ovo zvučalo ambiciozno, ja lično mislim da je sve to relativno jednostavan dio. Po mom mišljenju, teži dio je doći do programa širenja i implementacije, kao vrlo visokog prioriteta u životima ljudi, kako bi dobili više članova i više poglavlja. Nakon toga, ostalo se dešava u kontekstu rastućeg kolektiviteta za održavanje nade i energije. To je početna faza koja se javlja usred ničega osim volje. Tako da bi takva vrsta posvećenosti programu širenja, za mene, bila najveća nada koja bi se mogla postići, a pisanje plana i kontinuirano izvještavanje o njegovoj provedbi mogla bi biti stvar najuzornije za druge da nauče od i oponašaju što bi članovi UK IOPS mogli učiniti.
8) Od marta 2012. ove godine, 363 osobe su se prijavile na IOPS u Velikoj Britaniji i Irskoj. Skoro 100 se prijavilo samo u Londonu, iako je samo mali dio pojedinaca aktivan. Ipak, što vam ovi brojevi govore o mogućnostima za IOPS u UK i Irskoj?
Gledano na jedan način, pretpostavljam ništa posebno. Pretpostavljam da smo svi znali prije nego što smo pokušali da postoji veliki broj ljudi koji se slažu sa obavezama koje IOPS ima – preko 363 u Velikoj Britaniji, preko 100 u Londonu, preko 3,000 na međunarodnom nivou – zapravo, moja pretpostavka je mnogo više od 3,000 samo u Londonu. Drugim riječima, znali smo i ranije, a znamo i dalje, da postoji mnogo veći potencijalni član.
Također smo znali da je najteži aspekt izgradnje nove organizacije nemati dobre ideje sa kojima bi se ljudi tiho složili, pa čak i zagovarali, ako bi ih sreli u privatnim diskusijama – tako da su ti ljudi vjerovatno potencijalni članovi, čak i sada. Problem je, umjesto toga, dobiti tu veliku grupu ljudi koji bi pristali, pa čak i zagovarali ideje IOPS-a u privatnoj diskusiji, da se uopće susreću s idejama i da onda pristanu i zagovaraju ih u vrlo otvorenom i asertivnom javnom organiziranju.
Problem je, takođe, ne samo dobiti odanost svih onih koji bi, u diskusiji, trenutno tiho pristali – već i energizirati njihovu uključenost u rad na dosezanju novih ljudi kao jedan od njihovih najviših ličnih prioriteta. To se još nije dogodilo naširoko. Tako mjereno u odnosu na taj cilj, ono što smo do sada postigli ne govori mnogo toga što nismo znali i ne upućuje previše naprijed.
Međutim, gledano na drugi način, samo nekoliko mjeseci nije ni vrijeme trudnoće za novu međunarodnu organizaciju. Sa ovim osjećajem za mjeru, u samo nekoliko mjeseci uspostavljena je mala, ali vrlo ozbiljna i iskrena platforma posvećenosti i rada u potrazi za stvaranjem nečeg novog i istorijskog – Međunarodna organizacija sa do sada rijetko, ako ikad široko podijeljenim vizionarskim, strateškim i strukturne obaveze. To postignuće, koliko god ograničeno i malo – do sada – ukazuje na obećavajuće mogućnosti. Konkretno, ukazuje na moguću pojavu IOPS-a kao svjetske organizacije izgrađene na nacionalnim ograncima i gradskim i lokalnim ograncima – svi dijele ključne vizionarske i strateške i obaveze koje se zauzvrat manifestiraju na vrlo različite, ali uzajamno podržavajuće načine u različitim kontekstima s kojima se suočavaju širom svijeta. .
Možete pročitati a blog o događaju i prijavite se za prisustvo ovdje: http://www.iopsociety.org/england/events/iops-welcome-event
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati