Dawn Paley je kanadski autor. Kapitalizam rata protiv droge (AK Press, novembar 2014.) njena je prva knjiga. Vodili smo e-intervju kako su rasli protesti protiv policijske i vojne politike u Meksiku i SAD-u. Rat protiv droge s obje strane granice igrao je nemalu ulogu u stvaranju takvog neslaganja.
Seth Sandronsky: Možete li govoriti o glumcima i faktorima odrastanja koji su oblikovali ono što ste sada?
Dawn Paley: Odrastao sam u blizini Vankuvera, Britanska Kolumbija, u polu-ruralnom okruženju. Roditelji su mog brata i mene natjerali da naporno radimo u školi, i na neki način prepušteni sami sebi kao djeca, provodeći duga ljeta napolju igrajući se, a zime čitajući i praveći stvari. Kao studentkinja studirala sam ženske studije i tada sam imala prvi kontakt sa levim i političkim organizovanjem. Nakon diplomiranja počeo sam putovati i arhivirati priče, mala ažuriranja i izvještaje, takve stvari. Moja prva putovanja u Latinsku Ameriku bila su vezana za izvještavanje o aktivnostima Kanađana rudarstvo kompanije i društveni i ekološki problemi povezani s njihovim poslovanjem. Na kraju sam se više bavio političkim organiziranjem u Vancouveru. Ja sam suosnivač Vancouver Media Co-op i radio sa dinamičnom grupom antikolonijalnih i antikapitalističkih aktivista u gradu oko otpora Olimpijskim igrama 2010. godine. Tokom nekoliko godina, u osnovi sam tkao svoje vrijeme između izvještavanja o projektima na kojima sam radio dolje na jugu i lokalnog organiziranja zajednice, izdržavajući se kroz freelance i ljetne poslove. Vremenom su moje veze postale jače u Latinskoj Americi i počeo sam da se povezujem sa grupama koje me i dalje inspirišu, poput Komunikacijska mreža NASA-inih ljudi in Cauca, Kolumbija. Nastavila sam sa master studijama novinarstva. Predložen moj diplomski projekat odgovorniji način pristupa stranom izvještavanju, i korišteno Državni udar u Hondurasu 2009. kao studija slučaja. Diplomirao sam u novembru 2010. i tada sam odlučio da želim da napišem knjigu koja povezuje neke od ovih priča o ekstrakciji resursa i militarizaciji koje su se činile različitim kao komadi dužine članka, ali koji su zapravo povezani. Rezultat je Kapitalizam rata protiv droge.
SS: Koja je teza vaše knjige?
PD: Kapitalizam rata protiv droge predlaže da je rat protiv droga oruđe za društvenu kontrolu i da izvan Sjedinjenih Država teži stvaranju društvenih i političkih uslova koji su korisni za ekspanziju globalnog kapitalizma. U SAD-u se društvena kontrola povezana s ratom protiv droge provodi velikim dijelom kroz policiju i zatvore, nesrazmjerno utječući na obojene zajednice. U Meksiko, Kolumbija, I središnji Amerika, društvena kontrola vezana za rat protiv droge ostvaruje se prvenstveno upotrebom terora. Masakri, nestanci, javno izlaganje tijela, masovne grobnice; sve te stvari razbijaju društveno tkivo i seju strah, što velikim dijelom demobilizira organiziranje zajednice i otežava radnicima da formiraju sindikate, na primjer, ili seoskim ljudima da zaštite svoju zemlju.
Knjiga je posebno fokusirana na američku politiku Raspored Kolumbija, u Inicijativa Merida, A Regionalna sigurnosna inicijativa Centralne Amerike. Tvrdim da postoje tri ključna načina na koja ove vrste planova mogu koristiti transnacionalnom kapitalu: kroz promociju strukturnih reformi i velikih promjena u pravosudnim sistemima zemlje domaćina; kroz militarizaciju, koja je dizajnirana da zaštiti kapital i investicije; i kroz produbljivanje procesa paramilitarizacije koji, kao što je jasno pokazano u slučaju Kolumbije, može raditi u korist transnacionalnih korporacija u čišćenju teritorije i odvraćanju od sindikalnog organizovanja.
Jedno od početnih pitanja koje sam imao kada sam počeo da radim na ovom projektu bilo je: zašto su ljudi u SAD-u i Kanadi i drugde koji su protestovali zbog invazije na Irak bili u stanju da uspostave vezu između rata predvođenog SAD-om i nafte, ali u tom slučaju rata protiv droge, koji je i rat protiv naroda, da li rijetko postoji veza sa ekonomskim faktorima kao pokretačima sukoba?
SS: Šta vas je najviše iznenadilo u istraživanju i pisanju vaše knjige?
PD: Rekao bih da sam bio iznenađen kada sam otkrio u kojoj mjeri mejnstrim mediji, kako u SAD-u, u Meksiku, tako i drugdje, aktivno promovišu diskurs oko rata koji kriminalizira žrtve sukoba, istovremeno promovirajući zvaničnu liniju bez ikakvih pitanja. U ovom trenutku jedva mogu čitati glavne medije o sukobu u Meksiku - na toliko načina više zbunjuje nego što razjašnjava.
Uzmi slučaj Ciudad Juarez, gdje mejnstrim mediji nastavljaju da insistiraju da je porast nasilja u periodu 2008-2011 bio posledica nasilja među kartelima. Oni tvrde da je nasilje smanjeno zbog uspjeha države u borbi protiv kriminalnih grupa. Ali letimičan pogled na činjenice pokazuje nam da je nasilje poraslo kako je grad militarizovan, dolaskom najmanje 5,000 federalnih policajaca i 5,000 vojnika. Kada su državne snage napustile Huarez, došlo je do nasilja. Veza između militarizacije države i nasilja je jasna kao dan, kako u gledanju statistike, tako i u intervjuima s ljudima u Juarezu. Ipak, nekako narativ o međukartelnom nasilju dominira velikom većinom izvještaja o događajima u Huarezu tokom proteklih godina.
Iznenađujući dio je koliko su konzistentni i moćni državni narativi i koliko se rijetko dovode u pitanje, čak i kada se suoče sa obiljem čvrstih dokaza. Čak iu alternativnim medijima može biti teško pronaći priče koje ozbiljno smatraju da je ekonomski kontekst u kojem se odvija rat protiv droge potencijalno povezan s nasiljem.
SS: Kako se posljednjih 20 i više godina Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini povezuje s ilegalnim poslovima s drogom u Meksiku i SAD-u?
PD: Knjiga je fokusirana na rat protiv droge daleko više nego na samu ilegalnu trgovinu drogom, i u tom pogledu rekao bih da je Inicijativa Merida u suštini plan za produbljivanje programa strukturnih reformi NAFTA dok militarizuje zemlju.
U Meksiku je u posljednjih nekoliko godina donesen niz reformi, koje sam detaljno pogledao u knjizi. To uključuje energetsku reformu, koja otvara zemlju ulje industriju do stranih ulaganja i omogućit će transnacionalnim naftnim divovima da istražuju i eksploatiraju naftu u Meksiku. Ove reforme su donesene dok su dijelovi zemlje bili terorisani nasiljem povezanim sa ratom protiv droge, ali su urađene i uz podršku think tankova koje finansira USAID. Slično, država ulje kompanija u Kolumbiji je djelimično privatizovana tokom Plana Kolumbija. Paralele su zapanjujuće.
U pogledu militarizacijskog aspekta produbljivanja NAFTA-e, evo primjera. Iako je bilo moguće da vlasnici komunalnog zemljišta prodaju dijelove zemljišta u zajedničkom vlasništvu (često) zemljišta od 1992. godine, a koje je direktno povezano sa NAFTA-om, većina komunalnih vlasnika je to odbijala. Tvrdim da će ove zemlje, od kojih su mnoga bogata mineralima ili sadrže naftu ili gas, njihovi vlasnici ustupiti samo uz pretnju oružjem ili silom. Militarizacija i paramilitarizacija koje proizlaze iz Inicijative Merida su korisne u smislu prisilnog raseljavanja ljudi iz njihovih zemalja. Vidimo znakove da se to već dešava u Meksiku, ali ima i jakih primjera iz Kolumbije, a naravno Inicijativa Merida je zasnovana na Planu Kolumbija, koji je trajao od 2000-2006.
SS: Koje su snage i slabosti alternativnih/društvenih medija u Meksiku?
PD: Društveni mediji poput Twittera i Facebooka postali su ključni alati u smislu mobilizacije u Meksiku, o čemu svjedoče hashtagovi poput #YaMeCanse (i #YaMeCanse2). Oni su također postali važan alat za ljude u područjima koja doživljavaju nasilje u ratu protiv droge, koji koriste hashtagove poput #ReynosaFollow da upozori druge na kontrolne punktove i borbe. Ovi hashtagovi i društveni mediji općenito pružaju važne informacije koje mejnstrim mediji često zanemaruju.
Što se tiče alternativnih medija, postoje neke sjajne stranice, npr Desinformémonos i SubVersiones, i časopisi, kao Emeequis. Konkretno kada su u pitanju internetske kuće, mislim da se oni suočavaju sa sličnim problemom kao sajtovi Indymedia u SAD-u i drugdje, a to je nedostatak sredstava za dugoročno, istraživačko novinarstvo. To je vrsta posla koji sam radio, i to na izmaku, kako bih iznio neke od ovih alternativnih narativa o ratu s drogom. Ali veoma je teško finansirati ovakvu vrstu novinarstva, koje, po mom mišljenju, jako nedostaje.
SS: Gdje su ljudi u Meksiku koji se opiru statusu quo rata s drogom sada najmanje i najviše privlače za progresivne društvene promjene?
PD: Ono gdje dobijaju na snazi je na ulicama. Vrijedi podsjetiti da su ulične mobilizacije često proizvod dubljih procesa organizacije, koji se mogu odvijati kroz skupštine i na drugi način.
Mislim da je mnogima postalo jasno nakon prisilnog nestanka 43 mladića u Ayotzinapi da partijski sistem više nije korisno sredstvo za promjene u Meksiku. Ljudi žele strukturne promjene. U Guerreru su porodice nestalih mladića, učenici normalne škole i druge organizacije pozvale na raspuštanje državne vlade i sazivanje konstitutivne skupštine.
To je veoma interesantan razvoj. Ostaje da se vidi kuda će stvari krenuti odavde. Budućnost je nepisana.
SS: Hvala ti na vremenu, Dawn.
PD: Hvala puno Seth. Zainteresovani mogu kupiti knjigu u AK Pressu (akpress.org), pogledajte moju web stranicu (dawnpaley.ca), ili me pratite na Twitteru (twitter.com/dawn_).
Seth Sandronsky je novinar iz Sacramenta i član jedinice za slobodnjake Pacific Media Workers Guilda. Email: <[email zaštićen]>.
ZNetwork se finansira isključivo zahvaljujući velikodušnosti svojih čitalaca.
Donirati